Pero Kovačević se prisjetio velikana Janka Bobetka: 'Ponosan sam na činjenicu da sam bio jedan od njegovih bliskih suradnika'

Stožerni general Janko Bobetko rođen je 10. siječnja 1919. godine u Crncu kod Siska. U Sisku je pohađao gimnaziju, a nakon toga je upisao Veterinarski fakultet u Zagrebu. 1938. godine postaje član KPJ-a, a 1941. godine je sudjelovao u pripremi ustanka u svom kraju. Dana 11. srpnja 1941. godine, nakon što su mu ustaše ubili oca i tri brata, Janko Bobetko se pridružio prvoj antifašističkoj postrojbi okupirane Europe, prvom sisačkom partizanskom odredu u šumi Brezovica pored Siska.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, u slovenskom gradu Dravogradu bio je teško ranjen, ali je preživio i postao časnik Jugoslavenske narodne armije. Poslije rata završio je Visoku vojnu akademiju JNA i stekao čin general-majora JNA. Godine 1966. dobio čin generala pukovnika i vodio 5. vojnu oblast JNA (Slovenija i Hrvatska).

Za vrijeme hrvatskog proljeća 1971. godine priključio se hrvatskim reformistima pa je odlukom Josipa Broza Tita isključen iz JNA s još 19 hrvatskih generala. Do osamostaljenja Republike Hrvatske nije mogao javno govoriti niti djelovati. Tijekom Domovinskog rata Janko Bobetko odbija ponuđeno mjesto Ministra obrane Republike Hrvatske, ali se uključuje u Domovinski rat na Banovini, a 10. travnja 1992. predsjednik Franjo Tuđman ga promiče čin generala zbora Hrvatske vojske.

Iste godine preuzima zapovjedništvo na Južnom bojištu tijekom kojeg uspješno vodi akcije deblokade Dubrovnika i operacije u dubrovačkom zaleđu: Tigar, Konavle i Vlaštica. Nakon toga 20. studenog 1992. godine general Janko Bobetko postaje načelnik Glavnog stožera OS RH i na tom mjestu zamjenjuje generala Antona Tusa. Nakon deblokade Dubrovnika i okolice Janko Bobetko vodi operacije Maslenica i Medački džep.

Predsjednik Tuđman 15. srpnja 1995. razriješio ga je dužnosti Načelnika stožera neposredno prije operacije Oluja. Od tada, pa do 1999. bio je zastupnik HDZ-a u Hrvatskom saboru. 1996. godine general Bobetko je objavio knjigu "Sve moje bitke" u kojoj je opisao sve svoje pobjede u Domovinskom ratu. U njoj je prikazao vojne zemljovide u operacijama Čagalj, Tigar, Maslenica, Medački Džep, Bljesak i Oluja. U toj knjizi je i napisao: "Imam čist obraz koji mi dopušta da iza sebe ostavim pisani trag o svemu što sam radio i dovršio kroz svoj više od pet desetljeća dug vojni i politički život".

Haaško tužiteljstvo ga je optužilo za ratne zločine počinjene 1993. godine u operaciji "Medački Džep". General Bobetko je tada izjavio da u Haag neće otići živ i nije htio primiti optužnicu. Bio je supotpisnikom Otvorenog pisma dvanaestorice hrvatskih ratnih zapovjednika hrvatskoj javnosti od 28. rujna 2000. godine, zbog kojeg je ondašnji predsjednik RH Stjepan Mesić prisilno umirovio sedmoricu hrvatskih generala.

2000. godine Janko Bobetko se povukao iz javnog života, umro je 29. travnja 2003. u Zagrebu, a pokopan je na Gradskom groblju u Sisku.

Ponosan sam na činjenicu da sam bio jedan od bliskih suradnika našeg generala Janka Bobetka.