Perković: Sindikati još više žele zadužiti vašu djecu da bi zadržali privilegije birokratsko-političke kaste

Sindikati smatraju kako novca u državnom proračunu ima više nego ikada, 140 milijardi i da je konačno došlo vrijeme da se utvrdi pravična cijena rada u državnim službama. Prema procjenama, plaće će iduće godine rasti između pet i šest posto, što znači da, ako bi Vlada prihvatila povećanje plaća od 5,8 posto, koliko u pregovorima zahtijeva osam sindikata, plaće državnih službenika neće više zaostajati 18,9 nego 22-23 posto, smatraju u sindikatu. 

No financijski analitičar i kolumnist Branimir Perković smatra kako je groteskna činjenica da su sindikati javnih službi toliko odvojeni od stvarnosti da u javnost izlaze s parolama o navodnoj ugroženosti radnika u javnom sektoru. "Sama ta činjenica o odvojenosti sindikata od stvarnosti ilustrira odvojenost birokratsko-političke klase od ostatka naroda koji je od početka krize 2008. do danas patio zbog nespremnosti i nesposobnosti dosadašnjih Vlada da naprave korjenite ekonomske reforme, od fiskalnih politika preko porezne politike do racionalizacije javnog sektora, što je odužilo trajanje krize u Hrvatskoj više nego u ostalim zemljama, a i danas rast gospodarstva Hrvatske zaostaje za usporedivim zemljama iz EU i susjedstva", smatra naš sugovornik. 

Privilegiranost birokratsko-političke mašinerije Perković vidi i u činjenici da je samo šest zaposlenika u zadnje tri godine dobilo otkaz u javnim službama i to samo u najekstremnijim situacijama. "Pogledamo li malo nedavnu prošlost i vrijeme krize koja se u Hrvatskoj produžila mnogo više nego u usporedivim državama, između ostalog i zbog nespremnosti na reformu javnog aparata, vidimo koliko su javni službenici zaštićeni jer u vrijeme dok su radnici u privatnom sektoru masovno ostajali bez posla, a riječ je o nevjerojatnom broju od 200.000 radnika, broj radnika u javnom sektoru rastao cijelo vrijeme", podsjeća.

"Prema podacima OECD-a udio radnika u javnom sektoru u ukupnom broju zaposlenih za Hrvatsku iznosi više od 30 posto. Dakle, skoro svaki treći radnik od 1,5 milijuna koliko ih ima u Hrvatskoj radi za državu. A ti radnici se plaćaju iz proračuna, te su oni, iako nominalno plaćaju porez, neto primatelji iz proračuna jer njihov dohodak dolazi primarno iz njega", objašnjava naš sugovornik i dodaje kako je nebitno što oni dio tih novaca kroz poreze vrate u proračun.

Dodaje kako su stvarni uplatitelji u proračun radnici u privatnom sektoru, a njih je samo jedan milijun.

"Taj jedan milijun radnika u privatnom sektoru mora zaraditi dovoljno novca za sebe i svoje obitelji, ali i za radnike u javnom sektoru jer se ovi drugi financiraju iz proračuna kojeg pune radnici u privatnom sektoru. Hrvatska ima prevelik udio radnika u javnom sektoru u odnosu na svoj stupanj razvoja pa čak više i od većine puno razvijenijih država kao npr. Austrije (15 posto radnika u javnom sektoru), Njemačke (13 posto), Irske (17 posto), Nizozemske (14 posto) itd. Usporedive zemlje imaju daleko manji udio radnika u javnom sektoru; Češka 16 posto, Bugarska 25 posto, Estonija 21 posto, Poljska 18 posto. Čak i susjedne zemlje imaju povoljniji udio radnika u javnom sektoru; Slovenija 21 posto, Makedonija 23 posto, Mađarska 25 posto, Bugarska 25 posto", podsjeća naš sugovornik. 

Sindikalna mantra o velikom proračunu je skandalozna

"Hrvatska je 2008. imala udio javnog duga u BDP-u 39%, a danas je on tek malo manji od 80%. I to zbog postupnog pada zadnje dvije godine, a taj dug je akumuliran primarno da bi se sačuvala radna mjesta u javnom sektoru i izbjegle reforme sustava. Javni dug na kraju prve polovice ove godine iznosio je 284 milijarde kuna, što je oko 68 tisuća kuna po stanovniku ili 189 tisuća kuna po stanovniku. Svako novorođeno dijete automatski postaje dužno za 68 tisuća kuna, a sindikati u takvoj situaciji kažu kako 'novca ima'", smatra Perković i dodaje kako je ta sindikalna mantra bizarna i neljudska.

Perković ne razumije odakle sindikatima pravo govoriti ima li novca u proračunu ako su oni ti koji crpe iz proračuna, a radnici u privatnom sektoru u njega uplaćuju. "Prvi i jedini koji bi trebali biti mjerodavni za to 'ima li novca' su radnici u privatnom sektoru koji taj novac i stvaraju, a ne interesne skupine onih koji od proračuna žive", rezolutan je naš sugovornik.

Ipak i Perković primjećuje kako je dio radnika u javnom sektoru neizmjerno važan za funkcioniranje društva zaslužuje svaku kunu koju dobiju pa i više. "Ali budimo iskreni i recimo da su učiteljice, profesori, medicinske sestre, ljekari i sl. jedan mali dio zaposlenih u javnom sektoru. Upravo prevelik broj birokratsko-političke klase ograničava mogućnost i za rast plaća tog dijela radnika u javnom sektoru koji je taj rast apsolutno i zaslužio", smatra i dodaje kako upravo zbog toga korisni, produktivni i radišni dio radnika u javnom sektoru mora biti prvi koji će tražiti reformu javnog sektora.

"S tim da traže i smanjivanje broja zaposlenih na nepotrebnim radnim mjestima jer će time rasti i mogućnost da produktivnom dijelu javnog sektora intenzivno rastu plaće", rekao je Branimir Perković za Direktno.