PERKOVIĆ 'Rast BDP-a nije rezultat promišljene ekonomske politike, ali treba pohvaliti Vladu jer nije popustila pritiscima i spašavala brodogradnju'

Državni zavod za statistiku (DZS) objavio je u srijedu prvu procjenu prema kojoj je bruto domaći proizvod (BDP) u proteklom kvartalu porastao 3,9 posto na godišnjoj razini.

To je već 19. tromjesečje zaredom kako BDP raste, i to znatno brže nego u prethodnom, kada je gospodarstvo poraslo 2,3 posto na godišnjoj razini.

Rast od 3,9 posto najveći je još od četvrtog tromjesečja 2007. godine, kada je BDP porastao po stopi od 4,2 posto.

"Državni zavod za statistiku je objavio procjenu rasta BDP-a od 3,9 posto i kontinuirani rast od 19 kvartala zaredom, što je više i od naših projekcija", komentirao je najnovije rezultate na početku sjednice predsjednik Vlade Andrej Plenković, nadodavši kako nas to svrstava u one zemlje u EU s najvećim rastom.

"Ohrabrujuće je i to da se rast bazira na povećanom izvozu, povećanju javnih ulaganja i apsorpciji europskih sredstava u provedbi velikih infrastrukturnih projekata, ali i zahvaljujući politici Vlade koja je kroz poreznu reformu i razne druge oblike te kroz administrativno rasterećenje, građanima ostavila više sredstava, tako da je porasla i potrošnja", rekao je Plenković.

Rast plaća koji se temelji na nedostatku radnika nije dugoročno održiv

Za komentar procjena o ubrzanom rastu hrvatskog gospodarstva upitali smo ekonomskog analitičara i kolumnista Branimira Perkovića.

"Hrvatski BDP je relativno snažno rastao prvi kvartal 2019. što je sigurno dobra vijest, ali ne predstavlja nikakvu radikalnu promjenu dugoročnog trenda. Prvo valja vidjeti izvore tog rasta da bi nam bilo jasno kako je do njega došlo te radi li se o održivom rastu ili privremenom trenutku slave. To je dosta važno i da bi vidjeli mijenja li se hrvatsko gospodarstvo prema svojoj strukturi tj. postaje li konkurentnije i zdravije, ili se radi o svojevrsnom povratku na stare načine rasta koji su pokazali jako nestabilnima u trenucima krize koja je u Hrvatskoj trajala više od šest godina, više nego bilo gdje u svijetu", komentirao je Perković procjene.

Perković je dodao i kako su glavni izvori rasta bili potrošnja kućanstava i građevinski sektor: "Iako je izvoz rastao još više je rastao uvoz pa je utjecaj neto izvoza na rast BDP-a negativan. To ne znači da treba ograničavati izvoz da bi imali rast BDP-a, dapače Hrvatska ima razmjerno mali uvoz po glavi stanovnika kada se usporedi s državama kao Slovenija, Češka, Slovačka, Estonija i sl., što je samo po sebi rezultat još nižeg relativnog izvoza jer male države moraju puno uvoziti (poglavito sirovine i poluprerađevine) da bi mogle proizvoditi i izvoziti, samo da izvoz rasta BDP-a u ovom slučaju nije poboljšanje odnosa izvoza i uvoza". 

"Potrošnja kućanstava, što je najveća sastavnica BDP-a, je snažno rasla stopom od 4,4 posto u odnosu na prvi kvartal prošle godine, i to je najviše pridonijelo rastu BDP-a. Izvor tako snažnog rasta potrošnje kućanstava je relativno visok rast plaća zbog problema manjka radne snage", nastavio je Perković i objasnio kako je zanimljivo to što je rast plaća najsnažniji kod najnižih platnih razreda tj. snažnije rastu niske plaće nego visoke plaće. 

Perković otkriva i moguće razloge takve situacije: "Za pretpostaviti je da je takav razvoj situacije prouzrokovan velikim valom iseljavanja koji traje već nekoliko godina, posebno mladih. Zbog toga se u Hrvatskoj pojavio manjak radnika nižeg platnog razreda (građevina, trgovina, ugostiteljstvo) koji su tradicionalno odskočna daska u karijerama mnogih mladih ljudi kada se tek priključuju na tržište rada. Oni su zbog niskih plaća prošlih godina odlazili u europske države i tako praznili Hrvatsku od mlade i nisko kvalificirane radne snage". 

"Višegodišnjom akumulacijom efekata iseljavanja se prošle godine pojavio manjak na tržištu rada, posebno nisko kvalificiranih radnika, pa samim time i plaće tih radnika najviše rastu jer se poslodavci bore za njih nudeći bolje uvjete. Na čudan način su oni koji su imali dovoljno hrabrosti da isele iz Hrvatske pomogli onima koji su u njoj ostali, jer da se nije dogodio veliki val iseljavanja plaće bi rasle puno sporije", pojasnio je ekonomski analitičar i kolumnist u razgovoru za portal Direktno.

'Radi se o sretnom spletu okolnosti'

Perković je dodao i kako je oporavak građevine lijepa vijest, ali je treba staviti u kontekst dugogodišnjeg propadanja građevinskog sektora, kaže i kako se taj sektor sada polako budi, ali još je to daleko od toga da bi mogli reći da se građevinarstvo potpuno oporavilo i vratilo na staze stare slave. 

"Ma koliko svi trebamo biti zadovoljni jako dobrim rezultatima rasta BDP-a u prvom kvartalu ipak treba reći da se ne radi o rezultatima nekih pretjeranih poreznih, birokratskih, pravnih, zdravstvenih i drugih reformi (jer pravnih reformi nije ni bilo) nego sretnom spletu okolnosti. Taj splet okolnosti je manje sretan kada znamo da je dobrim dijelom indirektna posljedica iseljavanja jer je iseljavanje dovelo do rasta plaća što je najveća komponenta povećanja BDP-a. No to otvara novi problem u budućnosti, a to je da rast plaća koji se temelji na manjku radnika umjesto na rastu produktivnosti nije dugoročno održiv te će vremenom nagrizati profite kompanija što će smanjiti ulaganja čime će se usporiti dugoročan gospodarski rast", istaknuo je Perković.

Ekonomski analitičar na kraju upozorava kako rast nije rezultat promišljenih ekonomskih politika, a argument potkrjepljuje sljedećim činjenicama: "Dokaz da ovaj rast nije rezultat promišljenih ekonomskih politika je i "Godišnjak svjetske konkurentnosti 2019.", koje je objavio Institut za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Lausanne, gdje je Hrvatska zauzela 60. mjesto od ukupno 63 svjetske ekonomije, u društvu Venezuele, Mongolije, Argentine, Brazila, Grčke i Jordana. Izvješće navodi ono što se godinama u Hrvatskoj navodi kao najveći uteg gospodarstva Hrvatske a to su loša administracija i lokalna samouprava, preveliki udio javnog sektora u gospodarstvu i preveliki broj državnih kompanija, katastrofalno pravosuđe i loš obrazovni sustav".

"Valja pohvaliti Vladu što nije popustila pritiscima i opet spašavala brodogradnju koja nekoliko desetljeća crpi milijarde iz proračuna te samim time dodatno zacementirala destruktivne ekonomsko-političke prakse, ali najavljene reforme se provode presporo, ako uopće. Razumijem da takve reforme mogu biti politički skupe, ali ako im je u na srcu dugoročni interes građana RH onda će ih svakako ubrzati", zaključio je Perković.