Pejnović bježi u Rusiju kako ne bi odgovarao za štetu koju je nanio?

Požalio se tako na umor, rekavši kako od 1974. godine nije prestao raditi i kako odlazi na neko mnogo manje zahtjevno mjesto. Također, u istom danu kada je na društvenim mrežama objavio svekolikim podržavateljima i sljedbenicima kako će novom premijeru odmah dati neopozivu ostavku, objavio je i svoje preseljenje u glavni grad Rusije, što je, doduše, vrlo brzo uklonio.

Mediji su pisali kako je Mladen Pejnović svoju poslovnu karijeru devedesetih godina vezivao uz Rusiju, nakon što je po nekim nepotvrđenim informacijama u tu zemlju, koja je tih godina bila prijemčiva za novac nastao sumnjivim putem, sakrio novac nastao polulegalnom pretvorbom imovine Saveza komunista Hrvatske.

Zato nije jasno je li njegova želja i vjerojatna odluka neki poslovni plan, nostalgija, ili je po srijedi panika.

Naime, dolaskom nove vlasti i željom vladajuće koalicije napraviti red te komercijalizirati upravljanje javnom imovinom po uzoru na rješenje austrijskog javnog holdinga ili pak holdinga kakav upravlja javnom imovinom u austrijskom glavnom gradu, vjerojatno će se otvoriti pitanje dosadašnjeg upravljanja u državnom uredu kojim je upravljao tijekom četiri godine.

Podsjetimo, kako je naš portal već pisao, Državna je revizija je utvrdila masovne nepravilnosti u upravljanju državnom imovinom pod vodstvom SDP-ove perjanice, starog komunističkog kadra Mladena Pejnovića. Od toga da je 16 milijardi misteriozno nestalo između odluke Vlade do knjigovodstva u DUUDI-u, preplaćenih intelektualnih usluga, nenaplaćenih najamnina, bespotrebno plaćenih usluga. Uglavnom, mišljenje je potpuno negativno, a objašnjeno je na 48 stranica.

Nova će vlast prilikom želje za sređivanjem javne imovine, prilično je sigurno, morati potražiti pomoć organa gonjenja u potrazi za imovinom koja je postojala, a za koju više nema knjigovodstvenog pisanoga traga. Radilo se o nesposobnosti ili namjernom oštećivanju države i poreznih obveznika, sasvim je svejedno, netko će morati odgovarati.

Postavlja se, stoga, legitimno pitanje, je li Pejnovićeva želja samo nostalgija za vremenima kada je poslovao u Moskvi, sakrivajući partijski novac, ili se ipak radi o želji za zaštitom ruske države koja Hrvatskoj ne izručuje ljude koji se nađu na njenom teritoriju? Slično je bilo, kako je javnost zasigurno upoznata, u slučaju našega traženja generala JNA Veljka Kadijevića.