Pavković o Kekinovom pjesmuljku: Ti nisi naš, naši su pobijedili '95.

„Ja nisam vaš, nisam vaš od glave do pete/Ja nisam vaš, moji su dobili 45./Nisam vaš od glave do pete, nisam vaš cijelim tijelom/ Vrijeme da se ljudi sjete da je crno crno, a bijelo bijelo/Ja nisam vaš, nisam vaš od glave do pete/I s...m vam se na nijanse, znam tko je pred zid vodio đake/Nisu sotone punile vagone, već nečiji djedovi i bake.../Ja nisam vaš, nisam vaš, nisam vaš od glave do pete/ Ja nisam vaš, nisam vaš od glave do pete/Nisam vaš maneken prijatelj, nisam vaš cijelim bićem/Tako ću učit svoje dijete da se takvom ološu ne miče!/Ja nisam vaš, nisam vaš od glave do pete/Ja nisam vaš, i tako ću i učit i svoje dijete!/

Popularni Mile ima pravo: on nikada nije ni bio naš, a poglavito ne 91! I tada je „s..o" protiv Hrvata i Hrvatske, nije bio pripadnik ni jedne vojne postrojbe (a mogao je) koja je branila i obranila hrvatsku državu, a u tom svom komunjarskom stavu ostao je dosljedan i danas.

Činjenica je da sa svojim bendom relativno puni dvorane, ali na njegove koncerte, koji mogu nositi i naziv „Mile u opankama", dolaze uglavnom (svaka čast iznimkama) baš i oni koji „nisu naši", a takvih se u gradovima u kojima gostuje uvijek nađe dovoljna i zadovoljavajuća količina.

No, na njegovu pjesmicu s njegovim piskutavim glasićom dobro mu je odgovorio, također u stihovima, jedan anoniman hrvatski domoljub. A pjesma za „lepog Milu" ide ovako:

„Ti nisi naš, nisi naš nikad ni bio/Ti nisi naš, tvoji su ubijali 45./Nisi naš, naši su pobijedili 95./Vrijeme da se ljudi sjete da je crveno crveno, a bijelo bijelo/Ti nisi naš, nisi naš nikad ni bio/I smijem se na tvoje varijante, znam tko je pred zid vodio Hrvate/Nisu crveni punili vagone, puni su jame, rudnike, otoke gole/Ti nisi naš, nisi naš nikad ni bio/Nema prijatelja među hrvatskim protivnicima, nema ih ni među crvenim potomcima/Tako učim djecu moju, glavu gore i uvijek za Domovinu svoju/Ti nisi naš, nisi naš nikad ni bio!/.