Pavičić: Biskupi na neizravan način podržavaju potrebu za promjenom izbornog zakona

Podsjetimo, kako ističe HBK, a objavio je portal Direktno, Crkvi je stalo da se promiče i poboljšava proces političkoga odlučivanja tako da se, s jedne strane, omogućuje sloboda izjašnjavanja, i to što neposrednija, pravednija i odgovorna zastupljenost svih hrvatskih državljana u političkome životu, te da se, s druge strane, onemogući izigravanje i odstupanje od stavova i vrjednota za koje su zastupnici dobili povjerenje svojih birača.

U tom vidu očekuje se da Kristovi vjernici laici zastupaju i promiču kršćanske vrjednote u pluralističkom društvu, kao i sve ono što služi većem razvoju demokracije i općem dobru društva.

Građanska inicijativa "Narod odlučuje" upozorila je u četvrtak da se kroz financijsku opstrukciju i smanjeni broj mjesta za prikupljanje potpisa ograničava građane da izraze stajalište o referendumu za pravedniji izborni sustav.

Zvonimir Troskot, koordinator inicijative koja će od 13. do 27. svibnja prikupljati potpise za održavanje referenduma o izmjenama izbornog sustava, rekao je da se u većini gradova, uključujući i Zagreb, od njih očekuje da plaćaju pristojbe za korištenje javnog prostora.

Troskot je na konferenciji za novinare ispred Hrvatskog sabora rekao da je Zagreb, primjerice, za korištenje 317 prijavljenih lokacija zatražio plaćanje u iznosu od pola milijuna kuna. Budući da nemaju financijska sredstva, odabrali su 20 strateških pozicija na kojima će prikupljati potpise.

Kolumnist Večernjeg lista Darko Pavičić za portal Direktno prokomentirao je odnos HBK, odnosno Crkve prema spomenutim građanskim incijativama.

Kako komentirate činjenicu da će Hrvatska biskupska konferencija podržati inicijativu 'Narod odlučuje' o izmjeni izbornog sustava?

Treba biti oprezan, jer biskupi nigdje izrijekom nisu rekli da će podržati jednu građansku inicijativu koja prikuplja potpise za referendum. Točnije, Stalno vijeće HBK reagiralo je na upite s terena o korištenju crkava u prikupljanju potpisa i poslalo poruku svećenicima, ali i volonterima, da se crkve ne koriste u tu svrhu. No biskupi su tu prigodu iskoristili da kažu kako je referendum pravo građana na izjašnjavanje, kako je dobrodošao kao glas naroda, osobito u ovome trenutku kada su i biskupi na svojoj koži osjetili da vlast ne samo da ne sluša svoje građane, nego postupa posve suprotno onome kako se deklarira. Biskupi, dakle, na neizravan način podržavaju potrebu za promjenom izbornog zakona, koji je očigledan problem, jer omogućava političkim strankama neodgovorno ponašanje nakon izbora i praktički nikakvu odgovornost prema onima koji su ih birali.

Iz HBK su izdali priopćenje kako se potpisi ne mogu prikupljati unutar sakralnih objekata jer to nije primjereno, no potpisi će se izgleda moći prikupljati ispred crkava, tako barem pozivaju organizatori. Zar i to nije na neki način uzurpiranje crkvenog prostora (ili barem dvorišta)? Je li udruga dobro shvatila priopćenje biskupa?

Nakon što je Stalno vijeće HBK objavilo svoju izjavu, razgovarao sam s 10-ak biskupa i oni su to izrijekom potvrdili. Dakle, građanske inicijative nisu ih krivo shvatile. Biskupi su, doista, rekli da se može koristiti prostor ispred crkava. Primjerice, gospićki biskup Križić bio je najslikovitiji i rekao je da bi isto dopustio i sindikatima, ako je za dobro demokracije. Dakle, to uopće nije u pitanju. Prostor izvan crkve  nije sakralni (posvećeni), tj. liturgijski prostor i prema tome nimalo nije problematičan. Štoviše, neki prostori ispred crkava nisu ni u crkvenom vlasništvu, nego su u gradskom, kao u npr. u Dubrovniku, pa je biskup dubrovački građanske inicijative uputio na grad u takvim slučajevima, jer im on niti ne može odobriti korištenje prostora koji nije njegov.

Je li prema vašem mišljenju ili saznanjima Crkva podržala i referendum  'Istina o Istanbulskoj'? Organizatori tvrde da se to može iščitati iz priopćenja biskupa iako nije izrijekom navedeno.

Biskupi se nisu određivali niti prema jednoj inicijativi. Oni su uvijek oprezni oko takvih pitanja i vrlo je mudro da nikome ne žele dati prednost. S jedne strane zato što bi se tako svrstali na neku od strana, a s druge jer bi se dali instrumentalizirati. Zato je poznat taj poslovični oprez biskupa oko mnogih takvih i sličnih pitanja. Vidjeli ste kako je malo neopreza oko tumačenja crkvenog stava oko ratifikacije Istanbulske konvencije izazvalo buru reakcija, jer se u jednom trenutku pomislilo da biskupi podržavaju ratifikaciju zbog interpretativne izjave, ali se to poslije pokazalo da nije točno.

Kakvu poruku šalje Crkva otvorenim podržavanjem takvih inicijativa?  Što bi političari trebali iz njih pročitati?

Crkva je uvijek uz narod, tj. za opće dobro. Odnosno, kad govorimo Crkva, mislimo na crkvenu vlast, biskupe, svećenike, kler. Crkva snažno osjeća bilo naroda, jer proistječe iz naroda. Narod je, naime, Crkva. Narod Božji, vjernički puk je Crkva. To se snažno osjećalo kroz godine komunizma, kada narod nije imao pravo glasa, pa mu je Crkva bila utočište, ona je bila njegov glas. Danas kao da se to vrijeme pomalo zaboravlja pa političke elite misle da ako su demokratskim putem došle na vlast nema načina da se odnarode. Ali, ima. To se pokazuje upravo kroz kritizirani izborni sustav, koji omogućuje partitokraciju i kreiranje političkog establishmenta isključivo po stranačkoj podobnosti i poslušnosti, a ne po kvaliteti. To s vremenom narušava sustav i Crkva to vidi. No, ne mogu se svećenici i biskupi, niti to smiju i trebaju, politički angažirati. Netko kaže neka Crkva osnuje svoju stranku pa onda neka se nadmeće za Sabor. To su gluposti! Crkva ima svoje poslanje, a ono je naviještanje Kraljevstva Nebeskog. Ali, kako smo rekli, Crkva je narod Božji, on ima pravo, a na to ga potiču i crkveni dokumenti, politički se organizirati i isticati svoje kršćanske vrijednosti u političkom nadmetanju za dobrobit svih ljudi u društvu, ne samo kršćana. Tako će mudri političari dobro osluškivati što Crkva misli i osjeća. To im je pametnije nego osluškivati glasove nalogodavaca izvana. Barem je tako povijest pokazala.

Kakav je vaš stav o navedenim inicijativama? Imaju li šanse za uspjeh?

Nemir među ljudima koji je nastao oko ratifikacije Istanbulske konvencije dogodio se najviše zbog toga što su se mnogi osjetili izigranima, prevarenima i zaobiđenima. Ljudi su stekli dojam da imaju vlast koja ne samo da ih ne sluša, nego da ih ne čuje. I još gore od toga – da ih podcjenjuje. To je najgori mogući oblik odnosa između vlasti i naroda i niti jedna vlast koja je podcijenila pamet i dušu svoga naroda nije dobro prošla. Stoga su sve inicijative koje imaju za cilj promjenu takvih odnosa i koje će vratiti ljudima dostojanstvo dobrodošle. Bez obzira s koje strane dolazile.