Pastir dobri daje život svoj za ovce – kaže Evanđelje, a što kaže HBK?

Prva je da su vjernici nemisleći ljudi koji svojim svjetonazorom žele ograničiti slobodoumne misleće ljude u njihovom pravu da ostvare svoju slobodu. Nadalje, za njih su vjernici s psihološkog gledišta u zoni obrana pa i magijskog mišljenja, jer vjeruju u nešto što nikada nisu vidjeli i još vjeruju da će im ta nevidljiva sila biti na pomoći kad god zatreba. Kako individualna istina najčešće živi do granica individualnih znanja i iskustava tako bi i u ovim slučajevima trebalo imati barem dovoljno mudrosti primijeniti onu Sokratovu – znam da ništa ne znam. Međutim, onaj argument koji mene kao vjernicu nekako najviše zaboli odnosi se na Katoličku crkvu za koju kažu da je neautentična jer ne živi ono što propovijeda. E, sad kad vam netko kaže nešto što vas zaboli, tada je dobro zapitati se ima li u tome barem malo istine.

Svaka ekstremna situacija na svijetlo dana jasnije i intenzivnije donese ono što pokušavamo pokriti racionalizacijama i intelektualizacijama skrivajući se iza jakih termina kao što su: razbor, odgovornost ili poslušnost. Sve te jake riječi kojima se danas teško suprotstaviti, a da se ne doživi napad iz sveg mogućeg oružja kriju i svoju mračnu stranu, a to je konformizam, kukavičluk i nevjera.

Globalistički i liberalni utjecaj koji je šezdesetih godina prošlog stoljeća na mala vrata ušao i u Katoličku crkvu upravo je sada pokazao svu svoju nakaradnost kroz duhovni pa time i pastoralni kao i teološki, a time i doktrinalni indiferentizam i sinkretizam. Stoga ne iznenađuje odluka Hrvatske biskupske konferencije (HBK) vezana uz sprječavanje širenja korona virusa, a kojom su svete mise kao i slavlja sakramenata te svi drugi događaji otkazani do daljnjega. Još manje iznenađuju razborita odgovorna i poslušna objašnjenja većine biskupa Katoličke crkve koji su upravo kroz muku križa koju su trebali prihvatiti kao najautentičniji suoblik s Isusom Kristom defacto stavljeni na vagu i na žalost nađeni prelaki.

Većina poduzeća kao i trgovačkih lanaca diljem svijeta pronašla je u suradnji sa Stožerima civilne zaštite siguran i uspješan način svog djelovanja kao i provođenja zaštite ljudskih života pa je teško za povjerovati da Katolička crkva to nije bila u stanju. Unatoč najavi skorog ukidanja mjera propisanih od HBK, gorak okus još dugo će biti teško ukloniti.

Djelovanje kao i hrabre misli nekolicine svećenika uglavnom se osuđuje iako bi trebale izazvati najdublje poštovanje prije svega jer su ti sveti ljudi i u ova teška vremena ostali ucjepljeni u nauk Katoličke crkve. Proziva ih se za fundamentalizam i neposluh što ukazuje na temeljno nepoznavanje tog istog nauka. O poslušnosti je u svom djelu "Suma teologije" govorio sv. Toma Akvinski, jedan od najvećih autoriteta Katoličke crkve i crkveni naučitelj. Sukladno njegovom nauku koji ujedno predstavlja i nauk Katoličke crkve ova nekolicina svećenika koja je tražila da se svete mise slave s narodom nije neposlušna, već dapače poslušna i to vrhovnom autoritetu kršćanstva samom Isusu Kristu. E, sad valja se zapitati ima li ovdje ipak neposlušnih?

Polog vjere, kako navodi Katekizam Katoličke crkve sadržan je u Svetoj predaji i u Svetom pismu. Njega su apostoli povjerili svoj Crkvi kao cjelini. Zadaća pak autentičnoga tumačenja pisane ili predane Božje riječi povjerena je crkvenom učiteljstvu, koje tu vlast obnaša u ime Isusa Krista. Samo je učiteljstvu Crkve, Rimskom Prvosvećeniku i biskupima u zajedništvu s njime, povjerena služba autentičnog tumačenja Božje riječi. To učiteljstvo, dakako, nije iznad riječi Božje, nego joj služi. I naravno, ne može ju mijenjati čak i kad bi to htjelo. Jedna od Božjih zapovijedi je i – spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji. Nespretna objašnjenja kojima se pokušava opravdati slavljenje svetih misa bez vjernika, opasan su presedan koji udara u same temelje predaje i nauka Katoličke crkve po kojem je Crkva zajednica vjernika, a sveta misa izraz tog zajedništva.

Crkva je kroz svoju povijest prolazila kroz mnoge izazove, ali i davala velike ljude. Sjetimo se svetog Karla Boromejskog milanskog nadbiskupa koji je u vrijeme kuge u 16. stoljeću hrabrio svoje svećenike da radije napuste ovozemaljski živote nego ljude koji traže spasenje. Sjetimo se svete majke Tereze koja je svoj život provela s najsiromašnijima, bolesnima, gubavima i zaraženima. Sjetimo se riječi koje je sveti Pavao uputio Timoteju – propovijedaj riječ – pristupi vjernicima bilo da je zgodno ili nezgodno. Mnogi sveti muževi i žene katoličke crkve skončali su svoj život mučeničkom smrću upravo braneći svoju vjeru i propovijedajući kad je bilo zgodno i kad je bilo nezgodno. Na svojim životima osjetili su Isusove riječi – kalež koji ja pijem i vi ćete piti i nisu ustuknuli kad je došao taj čas. Zbog čega bi danas bilo drugačije?

U crkvi je zavladala šutnja koja nikad nije bila riječitija. Izgubljeni u intelektualizaciji i racionalizaciji u indiferentizmu i sinkretizmu, politički korektni, odmjereni i razboriti ispunili su proroštvo pape (u miru) Benedikta XVI koji je govorio o suočavanju Crkve s vrlo teškim vremenima i brojnim preokretima koji su ispred nje. Snažno su odjeknule njegove riječi o onom što će ostati na kraju, a to je Crkva vjere, a ne Crkva političkog kulta.

Mlakost obavijena plaštem konformizma i političke korektnosti bit će ispljunuta i na kraju će svakome biti prema njegovoj vjeri baš kako je Isus i rekao.

*Autorica je direktorica tvrtke Altius.