'Padne' li BiH šestorka, mogli bi nam prišiti ono što već dugo tvrde Vesna Pusić i Bakir Izetbegović

Taj sud osnovan je rezolucijom UN-a 1993., usred rata u Bosni i Hercegovini. Po haškoj shemi pravde, daleko najviše zločina počinili su Srbi i njih je najviše optuženo i osuđeno. Srbima se sudilo za najteži zločin, genocid, Hrvatima se sudilo za teška kršenja Ženevskih konvencija, a Bošnjacima samo za “obično” kršenje pravila rata. Kao da je pokolj više tisuća Hrvata u srednjoj Bosni i protjerivanje 150 000 pripadnika hrvatskog naroda, etničko čišćenje, samo “obično” kršenje pravila rata.

Prestanak rada

Nakon što Žalbeno vijeće Haaškog suda donese pravomoćnu presudu u predmetu Prlić i ostali, on prestaje s radom, a njegovu ulogu, predmete i žalbe preuzet će Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove (United Nations Mechanism for International Criminal Tribunals).

Slučaj šestorke iz Herceg Bosne

Bivši predsjednik Vlade HZ Herceg-Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je osuđen na 25 godina zatvora, ministar obrane Bruno Stojić na 20 godina zatvora, dvojica načelnika stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina, zapovjednik Vojne policije HVO-a Valentin Ćorić na 16 godina, a predstojnik Odjela za zatočene Berislav Pušić na 10 godina zatvora.

Suci Haaškog suda zaključili su da je šestorka sudjelovala u udruženom zločinačkom pothvatu "zajedno s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, ministrom obrane Gojkom Šuškom i generalom Jankom Bobetkom te još nekim ljudima iz vrha RH i Herceg-Bosne, kojima je cilj bio etničko čišćenje prostora Herceg-Bosne i njezino pripajanje ili stvaranje nove hrvatske republike na tom prostoru".

Vijeće je većinom glasova odlučilo da je postojao udruženi zločinački pothvat, kojemu je cilj bio stvaranje hrvatskog entiteta kako bi se omogućilo ponovno ujedinjenje naroda koji se treba ili pripojiti Hrvatskoj ili biti država tijesno bliska s Hrvatskom. U zaključku je napisano da je i Franjo Tuđman sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu te da je sudjelovao u odluci da se u Herceg-Bosni promijeni etnička struktura.

"Tuđman, Šušak, Bobetko, Boban i drugi postigli su međusobni dogovor, a HVO je korišten radi ostvarivanja udruženog zločinačkog pothvata", napisali su suci u presudi. U presudi su se posebno spominjali mnogi zatočenički centri za muslimane koji su osnovani u Herceg-Bosni u kojoj su zatvorenici, civili i vojnici mučeni i ubijani te držani u lošim uvjetima.

Ako se takva presuda potvrdi i na drugostupanjskom sudu te postane pravomoćna, postoji opasnost po Hrvatsku da joj prišiju kvalifikacije kao što je udruženi zločinački pothvat te potvrde ono što Vesna Pusić, Bakir Izetbegović i još neki političari tvrde - da je Hrvatska počinila agresiju na BiH. 

Hrvati su bili dužni braniti sami sebe 

Upozorio je na to nedavno i ustavni sudac, pravnik i dugogodišnji zastupnik u Hrvatskom saboru, Mato Arlović. "Ako Haaški sud uskoro potvrdi osuđujuću presudu čelnicima Herceg-Bosne, i s time optužbu da je Hrvatska bila dio udruženog zločinačkog pothvata radi cijepanja BiH i pripojenja nekih njezinih dijelova Hrvatskoj, sutra bi netko treći mogao pokrenuti postupak protiv RH za naplatu štete", objasnio je sudac Arlović. 

Arlović je ustvrdio kako je osnivanje Herceg-Bosne utemeljeno na socijalističkom Ustavu Republike BiH te da su Hrvati bili dužni braniti sebe i državu i organizirati se onda kada je država zakazala, kao što su 1992. zakazale institucije BiH.

Nažalost, Haaški sud nije bio takvog mišljenja i ono što bi se moglo pokazati kobnim je kriminalizacija Herceg-Bosne kojoj je uvelike pridonijela, a i temelj je ovakvoj prvostupanjskoj presudi,  ekspertiza o formiranju i djelovanju Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne Cirila Ribičića, koji je kao pravni ekspert tužiteljstva svjedočio na suđenju šestorici čelnika Herceg Bosne.

U njegovu elaboratu podrazumijeva se nedjeljivost Jugoslavije, a hrvatska politika definirana je kao ona koja ruši Jugoslaviju. Radilo se samo na kriminalizaciji Herceg-Bosne, a sve drugo što se događalo u zemlji nije se vidjelo. 

Ono što nam ostaje jest zapitati se zašto hrvatska državna politika od 2000 . godine na ovamo, kao i hrvatski sigurnosni sustav, ne primjećuje kako Srbija i bošnjački narodni korpus u BiH rade na tome da Hrvatska bude prikazana kao zemlja koja je vrlo aktivno te agresorski sudjelovala u ratu BiH, pogotovo nakon što se prvi put u zadnjih dva desetljeća vodstvo SDA drznulo to i javno reći upravo pred izricanje drugostupanjske presude.