Ovo je karta nuklearnog oružja u EU: 'Naoružajmo se do te mjere da je invazija besmislena'

Ta izjava odmah je alarmirala europske dužnosnike, posebno političare u Njemačkoj, koji su aktivno počeli diskutirati trebaju li članice EU ili pak sama EU poboljšati svoju nuklearnu zaštitu.  Naime, na tlu Europe već dvije godine bijesni rat. Rusija je u 24. veljače 2022. godine izvela brutalnu agresiju na Ukrajinu čiji se kraj ni dvije godine kasnije ne nazire. Sedmog listopada 2023. Hamas je izveo napad na Izrael koji je rasplamsao sukob na Bliskom istoku. U takvim geopolitičkim uvjetima jasno je da mnoge države traže način da se zaštite od mogućeg napada. 

Bivši njemački ministar financija Christian Lindner, kojeg je Olaf Scholz u srijedu smijenio što je dovelo do političke krize u nadmoćnoj članici EU, u veljači je  pozvao da se strateške nuklearne snage Francuske i Velike Britanije i dalje razmatraju kao "element europske sigurnosti pod kišobranom NATO-a". To predviđa da će države NATO-a bez nuklearnog oružja također biti zaštićene od strane nuklearnih sila unutar Sjevernoatlantskog saveza. Prema Lindneru, sada se postavlja pitanje pod kojim političkim i financijskim uvjetima bi Pariz i London bili spremni zadržati ili proširiti vlastite strateške sposobnosti za kolektivnu sigurnost.

Neposredno nakon objave rezultata američkih izbora i potvrde pobjede Donalda Trumpa na društvenoj mreži Reddit ponovno je isplivala karta europskih vojnih baza koje imaju nuklearno naoružanje.  Nuklearno oružje od članica NATO-a na europskom kontinentu posjeduju samo Velika Britanija i Francuska, a američko nuklearno oružje raspoređeno je u još pet zemalja, a to su: Njemačka, Nizozemska, Belgija, Italija i Turska. Istaknimo, da još sedam europskih zemalja sudjeluje  u zračnoj podršci nuklearnih misija (SNOWCAT): Češka Republika, Danska, Grčka, Mađarska, Norveška, Poljska i Rumunija.

Should europe focus on getting more of its own nukes?
byu/Am4198 ineurope

Gdje se nalaze vojne baze sa nuklerarnim naoruženjem?

Iako NATO i SAD ne otkrivaju točan broj, procjenjuje se da se 100 nuklearnih bombi B61 nalazi u šest baza: Kleine Brogel u Belgiji, Büchel u Njemačkoj, Aviano i Ghedi u Italiji, Volkel-Uden u Nizozemskoj i Incirlik u Turskoj. Velika Britanija nuklearno oružje drži u bazi Faslane koja je jedna od tri operativnih baza Kraljevske mornarice u Ujedinjenom Kraljevstvu.  Francuska pak svoje nuklearno naoružanje drži u tri baze: Île Longue (poluotoku u regiji Bretanja), Luxeuil-les-Bains (istočna Francuska), Istres (južna Francuska).  Spomenuta karta odmah je pokrenula žustru raspravu među građanima Unije, a većina njih istaknula je potrebu pojačavanja vojne sigurnosti članica EU-a i to na različite načine.  

"Švedska je do kasnih 60-ih imala vlastiti program nuklearnog oružja", istaknuo je jedan Šveđanin te dodao kako je njegova država smatrala da bi odnos s Rusijom mogao eskalirati te da bi Rusija mogla prisvojiti Finsku. Švedska je svoj program nuklearnog oružja predala SAD-u u zamjenu za zaštitu od Rusije. Spomenuti Šveđanin istaknuo je kako njegova država posjeduje najviše plutonija u EU te da bi, upravo zbog toga, mnoge članice mogle razviti visoku tehnologiju unutra Unije te imale vlastite nuklearne elektrane. "Samo u EU, Nizozemska, Švedska, Finska, Njemačka i Italija zemlje su koje se smatraju nuklearno sposobnima: one nemaju nuklearne bombe, ali imaju svu tehnologiju i resurse za to.

Na toj bi se listi vjerojatno trebale naći i Ukrajina, Bjelorusija, Češka, Slovenija i Švicarska. Njemačka i Češka bi vjerojatno mogle izgraditi nuklearnu bombu u kratkom roku, imaju tehnologiju i fisijske izvore koji su lako dostupni. Južnoafrička Republika, Japan, Kanada, Australija, Japan, Iran i Kazahstan također su nuklearne zemlje", dodano je u jednom od komentara na koji se dovezao sljedeći: "Ne samo unutar EU - mnoge razvijene zemlje sposobne su proizvesti nuklearno oružje ako to žele. Japan, na primjer. Već upravljaju hrpom nuklearnih reaktora, samo bez programa naoružanja. Ali ako žele, sigurno imaju znanje i tehnologiju proizvodnje. Vjerojatno bi mogla i Južna Koreja".

FOTO: MORH/ F. Klen

'F-35 je besmislica. trebali smo kupiti Rafale'

Jedan od komentara jasno je poručio kako "se EU treba naoružati do te mjere da je invazija besmislena i da se može istjerati osvajač iz Ukrajine".  "UK i SAD imaju posebne ugovore za scenarij u kojem Rusija napadne svoje susjede, posebno Bjelorusiju, Kazahstan i Ukrajinu. Budimpeštanski memorandum (Memorandum o garancijama sigurnosti u vezi pristupanja Ukrajine Sporazumu o neširenju nuklearnog oružja) bi trebao prisiliti Ukrajinu da preda svoj arsenal (koji je bio preko tisuću nuklearnih bojevih glava) u zamjenu za priznanje i jamstva međusobnog poštivanja teritorijalne i političke neovisnosti", pojasnio je jedan komentator. 

"Francuska ima svoje vlastite nuklearne bombe i Macron je sugerirao da bi bilo potrebno prodati ih. Trebali bismo favorizirati oružje europske proizvodnje. Činjenica da smo mi, Belgija, morali kupiti F-35 je besmislica. U slučaju da dođe do neslaganja sa SAD-om, ne bismo mogli ništa učiniti sami, jer bi SAD mogao blokirati sve sustave. Trebali smo kupiti Rafale i koristiti francuske nuklearne bombe", istaknuo je Belgijanac. Podsjetimo, nebo iznad Republike Hrvatske od veljače ove godine čuva  šest od ukupno 12 višenamjenskih borbenih aviona Rafale koji su u operativnoj uporabi u 191. eskadrili lovačkih aviona 91. krila Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. 

Stoltenberg iznenadio izjavom: NATO iz naftalina vadi oružje nakon kojeg nema povratka

"Dobar prvi korak bila bi europska vojna unija, s jedinstvenom europskom zapovjednom strukturom iznad neovisnih nacionalnih snaga, plus europsko financiranje francuskog programa nuklearnog oružja u zamjenu za sigurnosna jamstva. Potpuna vojna integracija i neovisno europsko nuklearno odvraćanje bili bi bolji, ali je još uvijek politički preteško", napomenuto je u jednom od komentara. Očito je da je prevrtljiva geopolitička situacija današnjice natjera Europsku uniju da ponovno promotri svoju vojnu sigurnosnu strategiju te na koji način će zaštititi kontinent od ratnog vihora. Hoće li i kakve promjene strategije i naoružavanja donijeti europski čelnici tek trebamo vidjeti, ali jasno je da su države članice na nacionalnoj razini itekako počele znatna financijska ulaganja u vojnu sigurnost.