NISU ZABORAVLJENI
Na Ovčari su ubijene tri žene; krvnici nisu imali milosti
Nakon sloma obrane Vukovara, srpske vojne snage, grubo prekršivši sve odredbe Ženevske konvencije, izvršile su tzv. trijažu, te između 250 i 270 ranjenika, medicinskog osoblja, civila i branitelja iz vukovarske bolnice deportirale na farmu Ovčara, otprilike pet kilometara južno od grada.
Tamo su ih pripadnici JNA i različitih paravojnih formacija potpomognutih lokalnim četnicima tukli i mučili satima, te naposljetku, žrtve u skupinama do 30 osoba odvodili do udaljene lokacije za smaknuća, između Ovčare i Grabova, gdje su ih strijeljali, a njihova tijela zakopali u masovnoj grobnici. Dostupni podaci govore kako se, milošću krvnika/poznanstvom s nekim od njih, s Ovčare spasilo 7 osoba (jedan od njih ubijen je sljedeći dan na Veleprometu), a jedna osoba se od sigurne smrti spasila bijegom s kamiona dok su je vozili na strijeljanje (kasnije ponovo zarobljen i odveden u srpske koncentracijske logore).
Dana 22. listopada 1992. godine Tadeusz Mazowiecki, posebni izaslanik Komisije za ljudska prava Ujedinjenih naroda, objavio je u svom izvješću da je pronađeno točno mjesto masovne grobnice na Ovčari. Iz nje je, 1996. godine ekshumirano 200 osoba, od kojih su do danas identificirane 194, između 16 i 77 godina.
Istraga o zločinu na Ovčari nastavlja se i dalje kako bi se pronašla tijela preostalih osoba za koje je izvjesno da su tamo ubijene, te kako bi se utvrdio njihov točan broj, ali ono što je mnogima nepoznato je da su na Ovčari ubijene, ne jedna, kako se to često spominje u javnosti, nego čak tri žene, Ružica Markobašić, Dragica Tuškan i Janja Pothorski.
Ružica Markobašić, kći Ane rođ. Došen i Pere Miličića, rođena je 28. rujna 1959. godine u Vukovaru. Nakon sloma obrane grada, s dijelom civila koji su se nalazili u skloništu na Olajnici povukla se u vukovarsku bolnicu, no po dolasku srbočetnika, odmah je s preostalim članovima obitelji Došen prozvana, izvedena i utrpana u zloglasni zeleni vojni autobus. Svjedoci se prisjećaju kako su Ružicu već pred bolnicom tjerali da prizna gdje joj je "ogrlica od dječjih prstiju", a po dolasku na Ovčaru, kako će ispričati svjedoci tijekom suđenja u Beogradu, Ružicu su tukli u hangaru i ispred hangara. "Svedok saradnik broj 2" ispričat će kako je "Ružica Markobašić (za koju je tvrdio da 'je lično zna'), ubijena posljednja na rupi s desne strane, gledajući od traktorske prikolice na uglu same rupe. Natjerali su je da se skine do gola, prišao joj je Zoran Dašić i iz puške opalio rafal u stomak".
Ružica Markobašić bila je majka troje djece, no mlađa joj je kći početkom 1991. godine poginula u prometnoj nesreći. Iza nje su ostali još jedna kći i teško bolesni sin. Kada je zlostavljana, a potom ubijena, imala je 32 godine. Nakon ekshumacije i identifikacije, sahranjena je na mjesnom groblju u Vinkovcima.
Nakon ekshumacije masovne grobnice na Ovčari, identifikacijom je potvrđeno kako je tamo ubijena i Janja (Stjepana) Pothorski, rođena 17. studenoga 1931. godine, također odvedena iz vukovarske bolnice. Nejasne su okolnosti pod kojima se našla u autobusu s ostalim žrtvama, no iz bolničkih dokumenata razvidno je da je bila ranjena 8. studenoga 1991. godine, lakše, u predjelu glave, te da je dolazila na previjanje, a pretpostavlja se da se nakon sloma obrane grada sklonila u bolnicu. Prema iskazima "svedoka saradnika br.1", jedna od žena na Ovčari je ubijena pored hangara s lijeve strane, prislonom, nejasno je radi li se o Janji Pothorski ili Dragici Tuškan.
Dragica (Viktora) Tuškan, rođ. Bendeković, rođena je 13. listopada 1932. godine u Osijeku.
Ranjena je 20. rujna 1991. godine, lakše, u predjelu lakta, a zabilježene su i ogrebotine po stomaku, vjerojatno od pada, no nije hospitalizirana. Prema iskazima svjedoka, u bolnicu je došla zbog sina Dražena koji je bio ranjen u ruku, kako bi ostali zajedno, što potvrđuje i snimka francuske televizije, na kojoj se Dražen vidi sa zamotanom rukom, obučen u zelenu 'basketicu'. Iz autobusa u koji je već bila smještena (iskaz svjedokinje M.P.) ugledala je sina kako stoji s ostalim izdvojenim muškarcima, ustala je i izašla, te se odbila odvojiti od njega. Zajedno su deportirani na Ovčaru, što sa sigurnoću potvrđuje jedan od preživjelih s Ovčare, koji je bio susjed obitelji Tuškan, a i radili su zajedno, pa ju je dobro poznavao. Tijela Dragice Tuškan i njenoga sina do danas nisu pronađena kako bi bila dostojno sahranjena.
Dragica Tuškan i Janja Pothorski, kada su ubijene, imale su 59, odnosno, 60 godina. Ružica Markobašić je bila 6 mjeseci trudna. Sve tri žene ubijene na Ovčari, bile su civili.
*** Tekst je izvorno objavljen na portalu Direktno 22. ožujka 2019.
Komentari
VAŽNO Ako ne vidite komentare ne znači da smo ih zabranili ili ukinuli. Zahvaljujući pravilima Europske unije o privatnosti podataka treba napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook u ovom browseru i omogućiti korištenje kolačića (cookies). Logirati se možete ovdje: https://www.facebook.com/ 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome to možete učiniti na chrome://settings/cookies. Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.