Otkrivamo pozadinu slovenskog protivljenja ulasku Hrvatske u Schengen te što nas razlikuje od Bugarske i Rumunjske

Komisija je dodala i da će Hrvatska "trebati nastaviti primjenjivati sve sadašnje aktivnosti, posebice, upravljanje na vanjskim granicama kako bi osigurala da ti uvjeti budu i dalje ispunjeni".

"Komisija također danas potvrđuje da Hrvatska nastavlja ispunjavati obveze povezane sa šengenskim pravilima, koje je preuzela tijekom pristupnih pregovora", stoji u priopćenju.

Hrvatske napore na ispunjavanju šengenskih uvjeta pohvalio je predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker.

"Pohvaljujem Hrvatsku za njezine napore i ustrajnost da ispune sve potrebne uvjete za pridruživanje Schengenu. Samo kroz očuvanje jedinstva i kroz zajedništvo možemo osigurati jači šengenski prostor. I zato vjerujem da će zemlje članice poduzeti prave korake kako bi Hrvatska uskoro postala punopravna članica Schengena", rekao je, prema priopćenju, Juncker.

No što zapravo za Hrvatsku znači ovaj višegodišnji proces, kao i odluka Europske komisije, na koju smo čekali godinama?

O tome smo razgovarali s dvoje političkih analitičara, koji su zamolili za anonimnost, jer se ne žele eksponirati u javnosti, ali vrlo dobro znaju situaciju oko pitanja Schengena.

''Jasno je da vrata Schengenskog prostora trenutno nisu otvorena. Bugarska i Rumunjska bile su u nepovoljnijoj poziciji od Hrvatske, jer im je nakon ulaska u Uniju bio nametnut Sustav verifikacije i suradnje, koji je trebao onemogućiti evaziju novca iz europskih fondova, zbog visoke korupcije u tim državama. Hrvatska je nakon daleko ozbiljnijeg pristupnog procesa u Uniju ušla bez takvog mehanizma. Korupcija je razlog zbog kojeg su se države središta Unije odlučile za dodatno uvjetovanje pristupa Bugarske i Rumunjske Schengenskoj zoni nametanjem političkog kriterija vladavine prava i borbom protiv korupcije. Za sada nema naznake o tome da bi Hrvatskoj mogli biti zadani neki kriteriji koji bi bili pridodati tehničkima, što ih je za ulazak u Schengen Hrvatska ispunila'', kaže nam naš izvor.

Podsjeća i kako je jedina koja inzistira na tome da se Hrvatskoj pristupanje Uniji uvjetuje 'poštivanjem vladavine prava', odnosno, prihvaćanjem pravorijeka ad hoc arbitražnog tribunala u pitanju razgraničenja Slovenije i Hrvatske- Republika Slovenija. Nema naznake da bi Slovenija u tome uživala potporu neke druge države.

Istina je da Njemačka, Francuska i Nizozemska smatraju da je Schengensku zonu potrebno reformirati, a države europskog središta pritom nisu nesklone niti redukciji sadašnje Schengenske zone - što se skoro sigurno neće dogoditi - inzistiraju na reformi Dublinskih kriterija koji se odnose na jedinstveni tretman migranata u EU, i misle da tako dugo dok Schengenska zona u pravom smisu ne profunkcionira, dok se ne uklone dodatne kontrole na granicama Austrije, Njemačke, Danske - ne treba raditi na proširenju Schengenske zone''.

Godinama u ''čekaonici''

Hrvatska, po svemu sudeći, nema mogućnosti da uspostavi suglasnost Europskog vijeća za pristup Schengenskoj zoni, u naredne dvije godine, a kada se pitanja na kojima inzistiraju Njemačka, Francuska i Nizozemska riješe, tada će se pristupanje svake od triju država u ''čekaonici'' promatrati individualno.

Hrvatska jest kasnije ušla u ''čekaonicu'' od Bugarske i Rumunjske, ali ne zaostaje za njima, nego dapače, ima i određene prednosti. Nije isključeno da ih u procesu pristupanja ''preskoči'', ako se za to stvore pretpostavke.

''Slovensko blokiranje Hrvatske već sada nije legitimno, zato što je pitanje primjene, ili neprimjene aribitražne presude sub iudice, dakle, o tome prosuđuje Europski sud, i ako on odbaci slovensku tužbu, bilo zbog nenadležnosti, bilo zbog supstancijalnih razloga, Slovenija više neće moći blokirati Hrvatsku, a ako Europski sud prosudu da Hrvatska neprimjenjivanjem arbitražne presude krši europskog pravo, ona će biti primorana primijeniti arbitražnu presudu, čime bi nestao predmet spora dviju država. Izvjesno je da će spor pred Europskim sudom biti okončan prije konsolidacije Schengenske zone i noveliranja Dublinskih pravila'', doznajemo iz Ministarstva vanjskih poslova.

Također, jasno je i da bi trenutna Vlada u Sloveniji, prije svih ministar vanjskih poslova Miro Cerar i premijer Marjan Šarec, pokušali zaustaviti Hrvatsku u pristupanju EU. Zanimljivo je, međutim, da ovoga puta u pitanju blokade Slovenija nije jedinstvena i da osim Janeza Janše i njegovih u opoziciji izoliranih Demokrata, još neke stranke zagovaraju stav prema kojemu je slovenski interes da Hrvatska što prije uđe u Schengenski sustav.

Primjerice, čak i stranka Levica koja je do sada bila partner manjinske vlade, zagovara taj stav, a argumentacija zagovornika ''puštanja'' Hrvatske u Schengen je jaka: tim trenutkom Slovenija prestaje biti država vanjske granice, EU, granica Hrvatske i Slovenije postaje u pravom smislu unutarnja granica, Slovenija prestaje biti pod pritiskom Austrije i Italije zbog migranata, njena odgovornost prema migracijama drastično bi opala ulaskom Hrvatske u Schengenski sustav.

Slovenijom se, zapravo, uopće ne trebamo ''zamarati''

Naši sugovornici smatraju i sljedeće:

''Hrvatska se u ovom slučaju ne treba baviti pitanjem slovenskog stava, nego lobirati u zemljama centra Europske unije i ispunjavati političke obveze koje bi one mogle zadati. Slovenija bi teško još jednom mogla sama blokirati Hrvatsku. Za nju bi i unutarnja i europska cijena takve odluke bila previsoka.

Hrvatska, pak, mora podsjećati na to da je slovenska vlada i njeno dvoje formalnih predstavnika kompromitiralo arbitražni postupak, da je Hrvatska platila visoku cijenu tog promašenog postupka te da Slovenija i dalje okupira dijelove teritorija za koje je evidentno da nisu njeni, pritom na njima držeći čak i vojne postrojbe, što je unutar EU i NATO saveza nezamislivo. Hrvatska u ime mirnog rješenja spora ne poduzima nikakve protumjere, a pritom biva optužena da krši europsko pravo''.  

Što je uopće Schengenski sporazum i kako je nastao?

Dana, 14. lipnja 1985. godine, na brodu Princeza-Mari Astrid u malom mjestu Mozel, pored Schengena u Luxemburgu potpisan je Schengenski sporazum.

Proces ujedinjenja zapadne i istočne Njemačke – nakon što je srušen Berlinski zid – odgodio je stupanje Sporazuma na snagu deset godina, do  do 26. ožujka 1995.

Od 1999. godine, kada je na snagu stupio Ugovor iz Amsterdama (The Treaty of Amsterdam), Schengenski sporazum integriran je u zakonodavstvo EU-e i zapravo simbolizira Europu bez granica, prostor slobodnog kretanja roba i ljudi, u kojemu državljani EU-e ne trebaju na graničnim prijelazima pokazivati putovnice i/ili osobne iskaznice.

Pojednostavljeno rečeno, schengenski prostor funkcionira kao područje jedne države i kontrole se provode samo na ulazu i izlazu iz područja. Schengenska zona trenutačno obuhvaća 22 zemlje članice EU-e plus Norvešku, Island, Švicarsku i Lihtenštajn. Sporazum je bez sumnje jedna od najvećih, ako ne i najveća točka postignute europske integracije.

Odluka Europske komisije znači da je Hrvatska spremna preuzeti obvezu čuvanja europske vanjske granice u ime ostalih država schengenskog područja.

Što to znači u svjetlu migrantske krize koja je započela 2014. - 2015. godine, posve nepripremljenim pozivom njemačke kancelarke Angele Merkel izbjeglicama s Bliskog Istoka i Afrike a za koji sada znamo da se pretvorio u prilično neuspješan projekt, uz brojne žrtve?

Proces de facto nekontrolirane migracije, ali i porast terorizma doveo je do toga da je schengenski režim u glavnim državama EU-e privremeno suspendiran; nekoliko država već više od tri godine ponovo kontrolira svoje granice, iako je maksimalni rok dvije godine. One na to imaju pravo, u skladu s člankom 23. Zakona o schengenskim granicama (Schengen Border Code), prema kojima se uvođenje jednostrane mjere ponovnog uspostavljanja graničnih kontrola odobrava, kada su ugroženi javni poredak, ili unutarnja sigurnost zemlje članice.

Posljednji primjer je Danska, koja je ovoga mjeseca uvela kontrolu svoje granice sa Švedskom (obje su članice schengenskog prostora), zbog borbe protiv organiziranog kriminala, a najavila je i produljenje roka kontrole svoje granice s Njemačkom.

Doista je teško procijeniti kako će se politika država članica u vezi sa schengenskim prostorom dalje odvijati, hoće li se do trenutka kada RH i formalno uđe u schengenski prostor, kada god to bilo, situacija u EU vezano uz zaštitu granica od nekontrolliranih migracija, stabilizirati i - ima li  Republika Hrvatska punu korist od članstva u tome prostoru?

Naime, usprkos pomoći EU-e, Frontexa i drugih, ulazak Hrvatske u schengenski prostor postavit će, bez sumnje, dodatni pritisak na provedbu kontrole vanjskih granica EU-e (external border management). Već sada svjedočimo teškoćama s kojima se hrvatska policija susreće u kontroliranju gotovo 1000 kilometara granice s BiH.

Dodatne razloge slovenskog protivljenja treba tražiti i u tome. Naime, hrvatskim ulaskom u Schengen Slovenija će se suočiti s viškom policajaca i manjkom financijske podrške EU jačanju i opremanju vlastitih policijskih postrojbi.

Kratki podsjetnik

Podsjetimo, Hrvatska je još u ožujku 2015. priopćila kako je spremna postati članom Schengenskog područja i predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker potvrdio je svoju potporu Hrvatskoj još u njegovom govoru o stanju Unije 2017.

No nedavno zeleno svjetlo Europske komisije Hrvatskoj, 22.  listopada, za pristup schengenskom prostoru ne znači da će do toga doći brzo; Bugarska i Rumunjska ispunile su sve tehničke kriterije davne 2011. godine, a još uvijek nisu članice tog prostora (do sada je prosjek pristupanja schengenskom području prostoru bio od tri do osam godina nakon pristupanja EU).

Naime, ulazak u schengensko područje nije samo tehničko, nego i političko pitanje, a spremnost neke države za ulazak u schengenski prostor procjenjuje se kroz njezinu uspješnost u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala te na temelju efikasnosti pravosuđa. Prema ocjeni starih članica EU-e, Nizozemske, Njemačke i Francuske po oba ova pitanja Bugarska i Rumunjska ne stoje dobro. A kako stoji Hrvatska, posebno po pitanju pravosuđa, mislimo da ovdje nije potrebno posebno elaborirati- ne stoji dobro.

Još u kolovozu 2019. godine, premijer Andrej Plenković, u intervjuu za Politico, izjavio je kako je njegova ambicija da RH priključi schengenskom prostoru bez putovnica i eurima do 2024., odnosno, do  sljedećeg mandata EU. Dodao je još, svakako prvo Schengenu, a onda eurozoni.