OTKRIVAMO Koliko je najavljenih kineskih investicija u Hrvatskoj zaista realizirano?

Na summit je došao i kineski premijer Li Keqiang i velik broj direktora kineskih tvrtki koji su najavili pravu ofenzivu na hrvatsko tržište.

Tih dana spominjale su se investicije u bivšu Političku školu u Kumrovcu, gradnja nacionalnog stadiona u Velikoj Gorici, ulaganje u željezničku prugu između Zagreba i Rijeke, spominjao se također i interes kineskih brodogradilišta za spašavanjem tada posrnulog Uljanika, izvoz hrvatskih mesnih i mliječnih proizvoda u Kinu. Kao primjer dobre suradnja često se isticala gradnja Pelješkog mosta koji se u stvari gradi novcem Europske unije (85 posto vrijednosti projekta), dok su kineski građevinari samo najpovoljniji izvođači radova.

Činilo se kako kineski investitori imaju rješenje za sve hrvatske gospodarske probleme, a uskoro je došlo i do prvih konkretizacija najava. Tako je poduzetnica Jiang Yu sa svojom tvrtkom Z-Run izjavila kako je već kupila zgradu nekadašnje Političke škole (službeno zvane Hotel Zagorje), no nedavno je Ministarstvo državne imovine objavilo kako gospođa Yu nije još uplatila novac za kupnju iako je po slovu ugovora to trebala učiniti do 25. rujna. Tražili su odgodu roka za plaćanje, a izgleda i kako su odustali od ulaganja u Luku Zadar.

Kineska delegacija je posjetila i Uljanik, ali ipak nije bila impresionirana stanjem u brodogradilištu. Navodno su čak rekli kako je tehnologija rada zaostala u prošlom stoljeću.

Nedavno je i ministar zdravstva Milan Kujundžić spominjao kineski interes za ulaganjem i gradnju hrvatskih bolnica.

Nema službenih podataka, ni većih najavljenih projekata

Portal Direktno je iz tih razloga odlučio istražiti koliko je poslova zaista konkretizirano.

Hrvatska gospodarska komora je na upit portala Direktno odgovorila kako još ne postoje podaci o ulaganju u navedenom razdoblju.

"Prema podacima Hrvatske narodne banke, ukupna ulaganja iz NR Kine u RH u razdoblju od 2005. do 2018. godine su iznosila 88 milijuna eura.  Prema najnovijim podacima za prvih šest mjeseci 2019. kineska ulaganja u RH iznosila su 15,5 milijuna eura", odgovorili su nam iz HGK-a.

Nacionalnu gospodarsku komoru smo pitali i koliko je projekata zaista i realizirano od održavanja summita.

"S obzirom da je od Summita 16+1 (odnosno 17+1) koji je održan u Dubrovniku ove godino, prošlo tek šest mjeseci, teško je govoriti o konkretno realiziranim projektima i službeno zabilježenim ulaganjima, ali bismo mogli istaknuti nedavno otvoren Muzej iluzija u Šangaju čije otvaranje se dogovorilo na samom summitu. Tijekom summita su vođeni razgovori između brojnih kineskih i hrvatskih potencijalnih poslovnih partnera te se vidi povećani interes s kineske strane. Može se pretpostaviti da će se mogući konkretni rezultati vidjeti u dogledno vrijeme", istaknuli su iz HGK-a.

Izvoz mliječnih i mesnih proizvoda se također često spominjao, a iz HGK-a su nam također odgovorili na to pitanje:

"Nastavljajući na teme sa Summita 16+1 , prema nama dostupnim informacijama hrvatske tvrtke zainteresirane za izvoz određenih mliječnih proizvoda u Kinu su provele potrebnu registraciju u traženi online sustav nadležnog tijela NR Kine, te se očekuje konačna potvrda kineske strane za mogućnost poslovanja na tržištu Kine za te proizvode".

Investicije iz Kine ne dolaze ukoliko nema poslovne logike

Za više informacija o kineskim investicijama u Hrvatsku i hrvatskom izvozu u Kinu kontaktirali smo i lobista te predsjednika Euro-azijske poslovne asocijacije Davida Lekaja.

"Ponajprije moram reći da je summit '16+1' više politički nego gospodarski tip foruma, zapravo je neka vrsta image buildinga Kine u post-tranzicijskim zemljama. Investicije koje spominjete su više bile teme u javnosti nego na samom forumu, ali je premijer Andrej Plenković, izvan predviđenog protokola, svom kineskom kolegi izložio kriznu situaciju koja se tada odvijala u našim brodogradilištima te ga zamolio za angažman u tom pravcu.

Rezultat toga je poznat i puno govori o tome da investicije iz Kine ne dolaze ukoliko nema ekonomske logike. Često puta se u našoj javnosti plasiraju bombastične najave o kineskim investicijama, ali na ovom primjeru brodogradilišta je, valjda, svima jasno da bez komercijalne logike nema investicija iz Kine, iako je postojala preporuka investitorima od samog premijera NR Kine", rekao nam je Lekaj na pitanje o realiziranim investicijama.

Lekaj dodaje i kako se mora razlikovati pojam investicija i kredita, jer se u javnosti često puta sve upakira pod investicije.

"Nama su potrebne direktne strane investicije, a nipošto kreditni paketi za ono što možemo financirati bespovratnim sredstavima EU fondova. Kina je u tom smislu interesantnija našim susjedima koji nisu u EU i nemaju pristup fondovima. Srbija i Crna Gora su sklopile najveći broj kreditnih aranžmana s Kinom, ponajprije u segmentu infrastrukture koju grade i financiraju kineske državne tvrtke, ali je Crna Gora već izrazila zabrinutost u pogledu mogućnosti vraćanja tih kredita.

Meni je, stoga, bilo čudno kada je naš ministar zdravstva izložio plan gradnje bolnica u velikim gradovima, za što su navodno zainteresirani kineski investitori, ali je u drugom dijelu izlaganja rekao da će se krediti vraćati tako da će Kinezi dolaziti na liječenje kod nas. Znači ipak je riječ o kreditu kojeg zovemo investicija.

Čemu to raditi kad imamo pristup bespovratnim sredstavima iz EU fondova i zašto ne pružiti mogućnost našem građevinskom sektoru da sudjeluje u natjecanju za takve poslove? Osim toga, bogati Kinezi doista odlaze na liječenje u inozemstvo, ali ponajviše u Japan i Koreju ili SAD, dakle u susjedne zemlje ili tamo gdje je medicinska usluga na najvišoj mogućoj razini i tome teško možemo konkurirati. Da je priča doista održiva Kinezi bi investirali u to, a ovako su ponudili kredit kojeg trebaju vraćati zdravstveni osiguranici u Hrvatskoj", istaknuo je Lekaj.

'Ispred mene su sjedili ljudi koji nisu znali gdje je Hrvatska'

Predsjednik Euro-azijske poslovne asocijacije također kaže kako su kvote za izvoz mlijeka u Kinu besmislene jer Hrvatska nema dovoljno proizvodnih kapaciteta za potrebe domaćeg tržišta, a kamoli za izvoz na tako daleko tržište, a jedino što može rasti je izvoz naših vinara.

Pitali smo ga i koje su najveće prednosti Hrvatske u odnosu na susjedne države na kineskom tržištu, a koji su nam najveći nedostaci. 

"Mogu navesti primjer iz iskustva, kada sam radio prezentaciju Hrvatske pred odborom direktora kineskog tehnološkog giganta Alibaba grupe u glavnom korporativnom uredu u Hangzhou ispred mene su sjedili ljudi koji nisu znali gdje je točno Hrvatska na karti, a kamoli Zadar gdje je trebao biti hub, jednostavno nisu ništa znali o nama.

Rekao sam da je lokacija idealna točka u EU jer imamo najbolju infrastrukturu, zemlja je premrežena autocestama, imamo najveći broj aerodroma po glavi stanovnika u EU kao i najveći broj morskih luka, idealna klima, sigurna zemlja i vrhunska kvaliteta hrane, obrazovano stanovništvo koje zbog turizma ili blizine granice uz engleski često govori i druge strane jezike. 

Čak i zapostavljena željeznica nije problem, jer se u teretnom prometu ne zahtijeva brzina. Hrvatska je jednostavno idealna lokacija za Silicijsku dolinu u EU. Dakle, to su direktne investicije koje trebamo iz Kine i moram reći da je tadašnja veleposlanica NR Kine u Zagrebu bila izuzetno angažirana u tom pravcu, jer je imala veliku autonomiju u svom radu.

Treba imati na umu da je riječ o ogromnoj zemlji koja ima na stotine različitih industrija, doslovno proizvode od igle do lokomotive. S druge strane mi smo ograničeni na tek nekoliko industrija i na njih se trebamo koncentrirati u suradnji s Kinom. Ne treba se zanositi ogromnim brojem kineskih turista, nego se posvetiti bogatim Kinezima kojih isto tako ima jako puno, dakle treba dizati razinu kvalitete naših kapaciteta i ulagati u velike resorte.

Za to postoji interes i ulagača iz Kine i drugih zemalja, jer sada nemamo ponudu koja bi zadovoljila očekivanja bogate klijentele. Na tome treba raditi, a to je nešto na čemu gospodarstvo i politika moraju surađivati, od prostornih planova do brzine izdavanja rješenja. I konačno, moramo osvijestiti činjenicu da je EU naša proširena domovina i tako se postavljati prema svima, jer je EU ukupno gledajući drugo gospodarstvo svijeta, a Kina je treće", zaključio je Lekaj u razgovoru za portal Direktno.