NAKON SVE VEĆEG BROJA ZAHTJEVA

Otkrivamo koje su najveće prepreke za uvođenje elektroničkog glasanja u Hrvatskoj i kako su to riješile druge države

Autor

Alen Makaronov

U Hrvatskoj je u posljednje vrijeme sve više onih koji inzistiraju da se građanima omogući dopisno glasanje i elektronično glasanje. Na taj način vjeruje se kako bi se povećala izlaznost i omogućilo kako hrvatskim državljanima u inozemstvu, tako i onima u Hrvatskoj, osobito starijima, slabije pokretnima ili građanima u manjim sredinama, lakše i brže glasanje.

19.01.2020. u 15:42
Ispiši članak

Jedan od onih koji se nedavno javno založio za uvođenje takvog glasanja, osobito kako bi se olakšalo glasanje hrvatskim državljanima u inozemstvu, bio je nakon predsjedničkih izbora saborski zastupnik HDZ-a i nekadašnji ministar vanjskih poslova Miro Kovač. Prije njega to su tražili i drugi, poput Bože Petrova iz Mosta. Za elektroničko glasanje osobito se zalažu i brojne nevladine udruge.

Bivši ministar uprave Lovro Kuščević sredinom 2018. ustvrdio je kako najmanje još dvije godine takvo glasanje u Hrvatskoj iz tehničkih razloga neće biti moguće organizirati.

Da uvođenje elektroničkog glasanja u Hrvatskoj nije nemoguće dokazuje i stav Državnog izbornog povjerenstva iz 2018. godine kako se izmjenom Akta o izboru članova Europskog parlamenta neposrednim općim izborima predviđa mogućnost glasanja unaprijed, dopisnog glasanja te elektroničkog i internetskog glasanja s ciljem povećanja izlaznosti i omogućavanje ugodnijeg i sigurnijeg procesa glasanja, što je shvaćeno samo kao prijedlog.

Slaven Hojski, član Državnog izbornog povjerenstva, portal Direktno istaknuo je kako misli da "Europa još nije spremna jer u 28 zemalja jedino Estonija to ima".

"Neke zemlje su krenule s tim, kao što je Nizozemska. No morala se vratiti na papir zbog strašnih kibernetičkih napada. DIP nije protiv tog glasanja i nama bi bilo apsolutno lakše. Moramo svi biti za, u Hrvatskom saboru postići konsenzus i moraju se napraviti zakonske pretpostavke za sve te stvari. S obzirom na praksu drugih zemalja očito je da još uvijek nisu sazrijeli uvjeti za elektronske izbore", izjavio je Hojski.

Prednosti i mane elektroničkog glasanja

Sve je veći interes javnosti za tehnološki naprednijim, pristupačnijim i jednostavnijim načinom glasanja. E-participacija polako postaje sve popularnija tema i u političkim raspravama i akademskoj zajednici.

E-participacija je, inače, krovni izraz koji se koristi kako bi se opisalo korištenje bilo kojih resursa informacijske i komunikacijske tehnologije, posebno interneta, sa svrhom uključivanja građana u procese upravljanja i vladanja. Kao i svaka nova tehnologija, tako i ova dolazi s prednostima i manama.

Kao pozitivna strana uvođenja elektroničkog glasanja najčešće se spominje povećanje političke participacije građana kroz uključivanje grupa birača koji prethodno nisu bili zastupljeni i smanjenje troškova.

S druge strane, negativna strana je strah od mogućeg nelegitimnog onemogućavanja glasanja, hakiranja sustava, tehnološke pismenosti, ugrožavanja anonimnosti birača, višestrukog glasanja i trgovanja glasovima.

Istraživanje Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER) i njegovog Zavoda za elektronički sustav tvrdi kako su sustavi još uvijek preranjivi i nestabilni, s obzirom da su prešarolike platforme na kojima se glasuju jer uključuju tablet, mobitel, laptop i kompjutor. Tvrde kako su benefiti koji bi se dobili manji od onih koje imamo sa sigurnošću klasičnog sustava.

Hojski je bio na nekoliko sastanaka u Europskoj komisiji vezanih za ovakav sustav glasanja ističući: "Najveći problem je nesigurnost sustava. To je ono čega se svi boje i zbog čega nisu krenuli u to".

Još jedna od velikih tehnoloških prepreka je i pokrivenost signalom.

"Cijela Hrvatska mora biti pokrivena signalom, građani na Lastovu, u Zagori i Baranji mora imati istu mogućnost elektronskog glasanja ako to želi, a ne da mu puca signal", istaknuo je naš sugovornik.

Naglasio je kako je trenutno stanje i velikog nepovjerenja i pitanje je kad ćemo biti spremni, zakonski i informatički da je taj sustav u redu.

Uzevši u obzir dosadašnja iskustva različitih država s uvođenjem elektroničkog i, posebice, glasanja putem interneta, ali i kontekst provedbe izbora u Hrvatskoj, iz GONG-a kažu da se zauzimaju za uvođenje glasanja putem interneta kao idući korak prema unaprjeđenju izbora. Međutim, ističu da je potrebno provesti niz koraka kako bi se osigurala kvalitetna priprema, identificirali svi izazovi i uvelike umanjila mogućnost sustavnih nepravilnosti prilikom glasanja putem interneta u Hrvatskoj.

Iskustva drugih država

Kristina Kostelac je objavila rad pod imenom "Prikaz uvođenja i uspješnosti implementacije elektroničkog glasanja u demokratskim državama” pod uredničkim vodstvom Berta Šalaja, profesora Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. U svom radu Kostelac je predstavila različite verzije elektroničkog glasanja, a iznijela je i argumente zagovornika i protivnika ove vrste glasanja. U radu su navedeni i ključni primjeri uspješnih i manje uspješnih pokušaja uvođenja ove vrste glasanja.

Politologinja Kristina Kostelac radi kao međunarodna promatračica izbora izbore diljem svijeta. Europska mreža promatrača izbora i Europske unije angažirala ju je za promatranje. Radivši u Ukrajini, Makedoniji, Gani, Zimbabveu, Nepalu, Armeniji i drugim zemljama imala je uvid u različite načine glasanja diljem svijeta.

Više od 20 zemalja diljem svijeta koristi se nekom vrstom elektroničkog glasanja, od najrazvijenijih poput Velike Britanije pa sve do manje razvijenih kao što su Butan i Venezuela. Provode se istraživanja o koristima i nedostacima ove vrste ostvarivanja biračkog prava u zemljama koje su elektroničko glasanje već uvele, ali i onima koje to tek razmatraju. Pojedine države su nakon pilot-projekata ili višegodišnjeg korištenja elektroničkog glasanja odustale od njegove primjene, dok neke druge države koriste sustav samo za lokalne ili regionalne izbore.

Što se tiče mogućeg pilot projekta u Hrvatskoj Hojski ističe: "Mi ćemo osluškivati, s obzirom da smo uvezani s Europskom unijom, kako kreću stvari kod njih. Europa je isto rekla da tko može da uvede to sve, mada to jako sporo ide. Mi nećemo biti prvi na tom valu, ali sigurno će se za jedno četiri do pet godina sigurno nešto dogoditi jer će sigurnosne i informatičke zaštite biti sve jače. One su ključne".

Brazil, Butan, Indija i Venezuela navode se kao četiri države koje se u potpunosti koriste elektroničkim glasanjem. Kostelac je istaknula da iako pozitivni primjeri pokazuju korelaciju između uspješnog korištenja elektroničkog glasanja i povjerenja građana u demokratske institucije, povezanost korištenja ove vrste glasanja i povećanja izlaznosti građana nije u potpunosti dokazana.

Glasanje putem interneta može se, inače, provesti na tri načina. Prvi je internetsko glasanje na biračkom mjestu gdje se internet koristi za prijenos podataka s biračkog mjesta do lokalnog, regionalnog ili središnjeg izbornog tijela. U tom se slučaju intranetom najčešće povezuju biračko mjesto i središnjica, dok je prostor za vanjsku manipulaciju znatno smanjen. Nadalje, glasanjem na kiosku birači imaju priliku koristiti posebna računala smještena u javnim prostorima, poput škola, knjižnica ili trgovačkih centara. Za ovaj način glasanja potrebni su posebni instrumenti za elektroničku autentifikaciju, poput digitalnog potpisa, pametnih kartica, otiska prsta i slično. Konačno, glasanjem putem interneta birači mogu glasati od kuće ili s radnog mjesta, no to otvara prostor za nove tehničke rizike jer računala nije moguće u potpunosti kontrolirati niti osigurati jednak sigurnosni standard za sve.

Elektroničko glasanje je krenulo s realizacijom zahvaljujući razvoju tehnologije. Primjećeno je kako se glasanje putem interneta najčešće koristi u malim i povijesno nekonfliktnim državama. Kako bi se kod glasanja putem interneta osigurala tajnost glasa, potrebno je osigurati određene funkcionalnosti namijenjene biračima, uključujući svakako i osobe s posebnim potrebama, ali i izbornim tijelima. Kao jedan od problema ističe se i problem privatnosti i tajnosti glasanja.

“Svatko će vam dati PIN da bi glasali i kad vi taj PIN kliknete onda treba napraviti sustav da taj glas ode u masu glasova, da se ne zna kako ste glasali jer svatko tko vam da PIN mogao pratiti tko je kako glasao. 27 zemalja još to ne uvodi što je signal da još nije spremno za tu vrstu glasanja”, rekao je za Direktno član DIP-a Slaven Hojski.

Primjena elektroničkog glasanja širom svijeta

U SAD-u birači mogu glasati putem uređaja na biračkim mjestima koji prikupljaju njihove glasove mehanički ili odabirom preko ekrana na dodir. Problem leži u činjenici da različite države SAD-a zadatak prebrojavanja glasova povjeravaju nizu privatnih tvrtki. Trenutno rade i na razvoju naprednijeg sustava elektroničkog glasanja s većim otporom na hakerske napade.

U Kanadi koriste različite oblike elektroničkog i/ili glasanja putem interneta te elektroničko prebrojavanje glasova u nekim jedinicama lokalne samouprave, premda se na regionalnoj i nacionalnoj razini koriste klasični birački listići. Dapače, nekoliko inicijativa i analiza provedenih u različitim dijelovima Kanade doveli su do preporuka protiv korištenja glasanja putem interneta, no zasad ne postoji unificirani standard elektroničkog glasanja na području Kanade.

U Velikoj Britaniji su uložena velika financijska sredstva za istraživanje alternativnih načina glasanja. Neki od primjera bili su glasanje putem interaktivne digitalne televizije, SMS-om putem mobilnih telefona, osobnih računala te putem interneta u javnim kioscima, knjižnicama i supermarketima. Na kraju je zaključeno da je elektroničko glasanje skupo i da ne dovodi do povećanja izlaznosti. Po pitanju povjerenja građani su više vjerovali klasičnim biračkim listićima.

Francuska je koristila daljinsko glasanje putem interneta kad su Francuzi koji su boravili u SAD-u birali svoje zastupnike. No zbog sumnji u sigurnost te vrste ostvarivanja biračkog prava i sve češćih kibernetičkih napada donesena je preporuka protiv glasanja putem interneta.

U Njemačkoj je elektroničko glasanje proglašeno neustavnim nakon tužbe dvojice građana koji su naveli da je takav sustav jednostavno hakirati.

Belgija je napravila eksperimentalno elektroničko glasanje putem magnetskih kartica i elektroničkim označavanjem biračkih listića 1991. godine. Sustav se primjenjuje na svim vrstama izbora, od općih do lokalnih od 1999. godine. Država radi na kontinuiranom poboljšanju sustava, s tim da su otvoreni i za uvođenje sofisticiranijih sustava elektroničkog glasanja.

U Brazilu se svi izbori provode isključivo elektroničkim putem od 2000. godine. Uređaji za glasanje na biračkim mjestima su nadograđeni 2012. sustavom za biometrijsku verifikaciju birača (otiskom prsta). Višegodišnje pripreme i postupno uvođenje elektroničkog glasanja omogućili su jednu od najuspješnijih implementacija ove vrste sustava na svijetu.

Indija je provodila pilot-programe elektroničkog glasanja, a elektroničke uređaje za glasanje na biračkim mjestima uspješno koristi na nacionalnoj razini te građani imaju potpuno povjerenje u ovaj sustav glasanja pa je korištenje papirnatih biračkih listića u potpunosti izbačeno.

Estonija je uvela glasanje putem interneta kao dodatni sustav glasanja. Od početka građani i institucije su pružili povjerenje u sustav. Tako da čak ni masivni hakerski napadi na estonsku infrastrukturu e-vlasti netom prije izbora 2007. godine nisu umanjili povjerenje. Birači u Estoniji trebaju samo osobno ili prijenosno računalo spojeno na Internet i osobnu iskaznicu ili elektroničku iskaznicu s odgovarajućim certifikatima i zaporkom.

Hojski, koji je bio promatrač u rujnu 2019. na lokalnim izborima za Dumu u Moskvi, naveo je uspješni primjer. "Rusija ima na mjestu biračke aparate, ali to nije elektroničko glasanje u smislu kojem mi govorimo. Na licu mjesta dobije se bar kod od biračkog odbora umjesto glasačkog listića, stavite na taj uređaj i pojavi vam se popis lista kandidata. Može se kliknuti na kandidata i vidjeti njegov životopis. Na kraju se klikanjem potvrdi odabir. Time se dobiva izlaznost u realnom vremenu u podne i nema skupljanja glasova. Izlaznost možete tražiti u 13.30, 14.58 jer je sve u realnom vremenu i rezultati su gotovi u 19.15".

Takav sustav imali su Moskva i obližnji gradovi, no ne i cijela Rusija. Zbog skupoće cijelog sustava nisu pokrili cijelu državu.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.