Opstrukcija Predsjedničine 'sueske inicijative' nadilazi bezobrazluk SDP-a

Smiješno je, kad inače jedan od pametnijih ministara u Milanovićevu timu, Arsen Bauk, pokušava odgovornost za to što se niti približno ne može naslutiti kad će biti parlamentarni izbori prebaciti na Predsjednicu i pritom je još i ismijava. Svakome tko iole poznaje politički sustav jasno je da Predsjednica doista raspisuje izbore, ali u roku od najmanje 30, a najviše 60 dana nakon raspuštanja parlamenta. Predsjednica bi danas mogla reći jedino to kad bi raspisala izbore ako bi se dogodilo da parlament bude po sili Ustava raspušten 20. prosinca. Međutim, tako dugo dok parlamentarna većina ne donese odluku o raspuštanju Sabora, Predsjednica ne može djelovati, a odgovornost za političku nesigurnost, koja se proizvodi, na plećima je premijera Milanovića, njegovih suradnika, vladajuće stranke i njenih mlađih partnerica u koaliciji.

Vrijeđanja, pokušaji ismijavanja i prebacivanje vlastite odgovornosti na Predsjednicu dio su prljave kampanje, kakvu je zamislio Milanović, i ta kampanja ni po čemu ne odudara od njegova političkog stila na kojem ustraje od početka mandata. Štete od njegova mandata bit će dugotrajne i one su uglavnom već počinjene. Međutim, kad se način ponašanja, koji je u protekle tri i pol godine postao standardom u unutarnjim odnosima, počne prelijevati i na međunarodne odnose, šteta postaje golema. Takvim stilom ova Vlada nje uspjela riješiti niti jedan hrvatski međunarodni problem, nego je samo stvorila nove napetosti s nekima od susjednih država koje su nas, na primjer, u procesu pristupanja Europskoj uniji, vrlo snažno podupirale.

Za razliku od Predsjednice, koja u međunarodnim kontaktima pazi kako govori o Vladi, iako očito o njoj misli jednako kao i uvjerljiva većina hrvatskih građana, Vlada sustavno nastoji opstruirati njenu ulogu u međunarodnim odnosima. Za razliku od dvojice svojih prethodnika, koji su dužnost obavljali u modelu parlamentarne vlade, predsjednica Grabar-Kitarović ima i ozbiljna diplomatska iskustva, jasno definiran pragmatični program vanjske politike u funkciji gospodarskog rasta i razvoja Hrvatske, na izborima prezentiran biračima, i čvrst vrijednosni okvir unutar kojeg želi provoditi tu vanjsku politiku.

Njena je temeljna postavka, izražena još u kampanji, da Hrvatska nije iskoristila prednosti koje joj donosi članstvo u EU, i to zato jer vladajuća nomenklatura uopće ne razumije mehanizme i principe funkcioniranja EU. Linijom manjeg otpora Hrvatska je ostala mentalno vezana uz „regiju“, kojoj članstvom u EU više ne pripada, a svakom tko razumje osnove ekonomije jasno je da tržišni impulsi s Balkana ne mogu biti pokretačem društvenog razvitka u Hrvatskoj. Društveni se razvitak može pokrenuti samo tako da se intenziviraju odnosi sa zemljama Srednje Europe, da ih se privuče u naše jadranske luke kao spojnice s globalnim tržištima, i da Hrvatska počne funkcionirati kao svojevrsna ulazna i izlazna postaja. Njeno otvaranje prema tržištima Azije, Amerike, Australije šansa je i za razvoj pratećih industrija u Hrvatskoj.

Poziv egipatskog predsjednika Abdela Fattaha al Sissija hrvatskoj Predsjednici na otvaranje novoga Sueskog kanala bio je jedna od prilika za međunarodnu afirmaciju ove strategije. Sukladno svom stilu Predsjednica je, na skupu, na kojem će se osim političke okupiti i brodarska krema, namjeravala ravnateljima lučkih uprava otvoriti prostor za poslovne kontakte.

Lako za to što je odgovor kako ravnatelji lučkih uprava ne mogu krenuti na ovakav put, jer moraju dočekivati kruzere, koji uplovljavaju u njihove luke, jednako nemušt kao i politička vrijeđanja Predsjednice iz najveće stranke vladajuće koalicije. Radi se, međutim, o propuštanju šanse za kontakte, koja se hrvatskim lučkim upravama neće uskoro ponovno otvoriti. Nije važno hoće li za šest mjeseci ili  godinu dana isti ljudi voditi lučke uprave, jer uprave imaju kontinuitet, i bez obzira na promjene vodstava, ostvareni se kontakti prenose i mogu se razvijati.

Da je SDP ozbiljna politička stranka, ne bi se ponašao prema logici da mu ionako istječe mandat, pa da od rezultata Predsjedničine inicijative ionako sam ne bi imao koristi, a da bi mu dobar odjek te inicijative u javnosti mogao štetiti. Naime, kao i ostale parlamentarne stranke i SDP najveći dio svojih prihoda ostvaruje iz budžeta i na taj način izravno ovisi o BDP-u, a tako će biti i u idućem mandatu kad stranka bude u opoziciji.

Jadno je da je na kraju parlamentarnoga mandata teško priznati kako aktualna Vlada nije osmislila nikakav društveni cilj, oko kojeg bi se okupio cijeli politički narod, niti definirala prioritete društvenog razvoja. Izborom predsjednice Republike Hrvatska je, međutim, konceptu Hrvatske „kao vratima Europe“ dala prednost pred idejama o Hrvatskoj kao energetskom „divu“ i naftnoj „sili“, što ih je promicala ova Vlada, a da u njenom mandatu nije bilo ozbiljnih investicija u energetiku, da projekt LNG terminala stoji, a da se projekt istraživanja nafte i plina raspao.

Opstruiranjem Predsjedničine inicijative, koja je bila gospodarsko-diplomatska, SDP nastoji onemogućiti da, barem dok je ta stranka na vlasti, u Hrvatskoj zaživi bilo kakav racionalan razvojni koncept. Ta igra više nije samo politička strategija zasnovana na potpunom nedostatku političke kulture, nego je se može tumačiti i kao namjerno opstruiranje gospodarskog razvitka Hrvatske. Iako Milanović i njegov unutarnji krug u stranci i Vladi možda i nisu svjesni svih konzekvenci ove političke igre, u kojoj ministar Hajdaš-Dončić u ime svog šefa opstruira gospodarsko-diplomatsku inicijativu predsjednice Republike, ona bi mogla imati daleko ozbiljnije dugoročne posljedice nego svakodnevni bezobrazluk na koji su nas tri i pol godine navikavali.