Operacija koju su osmislili Bobetko i Gotovina promijenila je tijek rata: 'Dotad smo se branili'

Kako bi se razumjela složenost i uspješnost operacije Gusar treba prvenstveno podsjetiti na događanja koja su do nje dovela. Naime, srpski pobunjenici potpomognuti s JNA i paravojnim formacijama 1991. godine gotovo su uspjeli u naumu komadanja Hrvatske.

Točnije njezine povezanosti sjevera i juga, istoka i zapada, koja je bila od krucijalne važnosti zbog geografskog oblika naše zemlje i njezine uspješne obrane. Naime, srpski pobunjenici su na području Novskoga ždrila uspjeli silovitim napadima komunikacijski presjeći Hrvatski na dva dijela ugrozivši tako čitavo Hrvatsko primorje.

Bila je to vrijeme kada je zapriječen gotovo čitav promet i gospodarska povezanost između sjevera i juga zemlje, a posebice je bio ugrožen promet preko otoka Paga, gdje je pak zbog vremenskih prilika često dolazilo do prekida trajektnog prometa. 

Tako se stanovništvo Dalmacije, ali i susjedne BiH, kojem se u to vrijeme jedino tim putem mogla dostaviti prijeko potrebna humanitarna pomoć, dovelo u gotovo neodrživo stanje. Bojišnica koja je postavljena uoči sam operacije nalazila se na samom ulazu u grad Zadar (Dračevac-Križ, Sokin i Bili Brig) koji je bio pod stalni napadima neprijateljskog topništva. 

Brojni pregovori

Hrvatska politička vlast pokušala je pronaći rješenje brojnim pregovorima, potpisivanjem sporazuma i primirja s pobunjenim Srbima. Međutim, neprijateljski napadi samo su se pojačavali. U tome ih nisu spriječile ni prisustvo međunarodnih snaga UNPROFOR-a, pristigle osam mjeseci ranije, koje su prema Vanceovom planu trebale pružiti sigurnost i zaštitu preostalim Hrvatima u UNPA zonama, osigurati prekid vatre, povratak prognanika i tzv. ružičastih zona pod hrvatsku vlast.

Bilo je jasno da neprijatelj pojačava svoju borbenu spremnost na području Sjeverne Dalmacije, kako utvrđivanjem položaja, tako i streljivom, pogonskim gorivom te ljudstvom. Jasno je bilo da bez obzira na to što govorili na pregovorima pobunjeni Srbi ne odustaju od ideje Velike Srbije i linije Virovitica-Karlovac-Karlobag.

Vidjevši da dolazi do sve češćeg kršenja sporazuma te nepoštivanja Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a te očitom neučinkovitošću UNPROFOR-a da situaciju zadrži barem na statusu quo, predsjednik Franjo Tuđman, početkom siječnja 1993. donosi odluku o provedbi antiterorističke akcije ograničenog dometa s cijelom i svrhom ponovne uspostave cestovne povezanosti sjevera i juga Hrvatske. 

Operacija "Maslenica" (1993.) bila je bitka prekretnica u Domovinskom ratu
Njome je oslobođeno 202 km² okupiranog hrvatskog teritorija
Sjever i jug Hrvatske opet je prometno povezan, a Zadar deblokiran

U spomen 30. obljetnice neka je slava i hvala svim hrvatskim braniteljima! pic.twitter.com/O8HVPfCyiq

— Petar (@Petar216) January 19, 2023

Pravci napada

Hrvatska vojska i policija u napadna je djelovanja krenula iz nekoliko pravaca i već prvoga dana oslobođeni su Rovanjska, Maslenica, Novsko ždrilo, Podgradina, Islam Latinski, Islam Grčki i Kašić. Idućih dana oslobođena je i zračna luka Zemunik te brojna mjesta zadarskog zaleđa.

Strateški iznimno važno bilo je i preuzimanje nadzora nad širim područjem Velike i Male Bobije, Tulovih greda i Malog Alana, ključnih pozicija na Velebitu odakle su hrvatske snage mogle nadzirati Obrovac, Gračac, Benkovac.

Do završetka operacije slobođeno je cijelo područje "ružičaste zone" u zadarskom zaleđu i osiguran strateški bitan prostor Novskog ždrila. Premda su glavni ciljevi operacije ostvareni u vrlo kratkom razdoblju, zbog pritiska međunarodne zajednice 25. siječnja zaustavljeno je hrvatsko napredovanje nadomak Obrovca i Benkovca.

Pobijeđen taktički i operativno unatoč brojčanoj nadmoći, neprijatelj na završetku operacije u znak odmazde 27. siječnja prijeti rušenjem brane Peruća. No unatoč aktiviranju 30 tona eksploziva, brana iako oštećena, nije popustila. Katastrofa koju bi izazvao vodeni val je izbjegnuta, a snage Hrvatske vojske spriječile su daljnje neprijateljsko napredovanje i ubrzo ovladale cijelim područjem.

Hrvatski sjever i jug ponovno su povezani. Pontonski most izgrađen nedaleko od srušenog osigurao je ponovno prometovanje Novskim ždrilom do izgradnje novog Masleničkog mosta. Do kraja ožujka i okončanja operativnih djelovanja na širem području zadarskog zaleđa, 127 hrvatskih branitelja položilo je svoje živote za slobodnu Hrvatsku, a ranjeno ih je 158. Najveću tragediju doživjela je 3. gardijska brigada "Kune", koja je u obrani Kašića 1. veljače izgubila 24 pripadnika.

Borba titana i ratnih zločinaca

Vojno-redarstvenom operacijom zapovijedao je general Janko Bobetko, a njegovi pomoćnici bili su tadašnji brigadiri Ante Gotovina i Ante Roso. Jedna od posebnosti operacije Maslenice bilo je sudjelovanje gardijskih brigada, nositelj je bila 4. brigada, a sudjelovali su dijelovi 1., 2., 3. i 9. brigade. Sve su pridonijele uspjehu operacije i očuvanju dostignutih borbenih položaja iako su neke od njih bile tek u osnutku. 

Na Velebitu su  koordinirano djelovale i snage Specijalne policije MUP-a, koje su ovladale dominantnim kotama i komunikacijama, a znatno su pridonijele i pričuvne brigade Hrvatske vojske te domobranske pukovnije.

Obljetnica je gradnje pontonskog mosta koji je u Domovinskom ratu povezao sjever i jug zemlje

U toj operaciji sudjelovale su najbolje hrvatske snage, ali i najbolje protivničke, srpske strane. U pomoć krajiškom vođi Milanu Martiću stigli su Arkanovi Tigrovi, Knindže kapetana Dragana i niški specijalci, a iz BiH su stigle i Mladićeve vojne postrojbe.

"Do operacije Maslenice mi smo se uglavnom branili, više ili manje uspješno, ali Maslenica je označila preokret u Domovinskom ratu i tada su prvi put sudjelovale tri grane vojske, specijalna policija, ratna mornarica i zrakoplovstvo te kopnene snage, koje su bile nositelj te akcije", istaknuo je svojedobno general Ante Gotovina.