Onima koji su se dosađivali: Otvaranje mosta bilo je baš onakvo kakvo je trebalo biti

Jarunski mimohod '95. godine, otvaranje Svjetskog rukometnog prvenstva, sprovod prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, inauguracija prve predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović... tek su neki od javnih događaja i manifestacija koji stoje u biografiji Krešimira Dolenčića, redatelja koji se prihvatio ceremonije otvorenja Pelješkog mosta. 

Ukazano povjerenje šef ceremonije nije iznevjerio ni ovaj put i priredio je okupljenima bogat cjelodnevni program. Od jutra su na Brijesti, pelješkom dijelu mosta, nastupali izvođači, klape i kulturno-umjetnička društva, a vrhunac ceremonije održan je na drugoj strani mosta, na odmaralištu Komarna, gdje je iza 20 sati za probrani auditorij počeo scensko-glazbeni program.

Iako mnogi ističu da je Dolenčić igrao na sigurno i baratao već viđenim elementima, ne bi bilo ispravno ustanoviti da je rezultat toga bila dosadna proslava. Uspio je redatelj, naime, ukomponirati viđeno u jedan smislen i dinamičan program. Govornici su u primjereno dugim izlaganjima pozivali na zajedništvo, a nakon reda govora uslijedio je red tradicije, čime je Dolenčić, kako je i priželjkivao, prikazao "sukus najkvalitetnijeg i najboljeg iz dubrovačkog kraja".

Nekima je sve to bilo predvidljivo. Zanimljivije bi, valjda, bilo da su umjesto Krila Oluje poletjeli Rafalei, iz kojih bi Milanović skočio ravno na Neveru pa pod vatrometima prvi prešao Pelješki most. No, za dostojanstvenu i svečanu ceremoniju kakva takvom povijesnom događaju priliči dovoljno je, prema mojim poimanjima, i ovo što je priredio taj "dosadni" Dolenčić.

Za proslavu povijesnog spajanja - hrvatskog - teritorija i više nego primjereno je, naime, nastojati dočarati srž tradicije našega kraja, pa makar to uključivalo već viđenu Morešku ili već stoput preslušane klapske pjesme. A kao protuargument nedostatku modernog u slavljenju takvoga mosta, što će pljuvači prvo spočitnuti, dovoljno je pozvati se na Neveru, impresivnu električnu zvjerku koja se pod svjetlima vatrometa sjurila niz Pelješki most i negdje na sredini mimoišla s jurilicom našeg automobilskog asa Pulića. 

Bilo bi zanimljivo slušati komentare da su most sagradili Hrvati, a ceremoniju pripremili Kinezi. Onda bi vjerojatno, i bez pogleda na krajnje rezultate, most bio hrpa čelika i betona, a ceremonija grandiozna moderna proslava prošarana tradicionalnim elementima.