Olujić: Zagriženost Vanje Marušić za pravdu je dobra, ali je loš znak da šef Jelenić računa 'brigo moja, prijeđi na drugoga'

Vanja Marušić od siječnja 2015. godine do ovoga je imenovanja obnašala dužnost županijske državne odvjetnice u Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci. Hrvatska javnost upoznala je Vanju Marušić stoga jer je s Tamarom Laptoš, dosadašnjom ravnateljicom USKOK-a bila tužiteljica na prvom suđenju Ivi Sanaderu za afere INA MOL i Hypo.

No što možemo očekivati od ove, kako su je zvali, prve riječke tužiteljice, poznate po profesionalnosti, ali i ''strogoći''? Hoće li USKOK bolje funkcionirati, nego li je to bilo za vrijeme njezinih prethodnika, Tamare Laptoš i Dinka Cvitana?

Za komentar smo zamolili poznatog zagrebačkog odvjetnika Željka Olujića.

''Kao prvo, ja Državno odvjetništvo, a u njemu prije svega USKOK, vidim kao najmotiviraniji i za kazneno pravo najzagriženiji dio hrvatske pravne prakse.

Novu šeficu USKOK-a osobno ne poznajem, a i ne znam puno o njezinim kvalifikacijama i praksi. O bivšoj šefici, gospođi Tamari Laptoš imam najbolje mišljenje, jer je ona i dio sustava koji je od USKOK-a napravio vrijednu okosnicu kaznenog prava.

Ono što znam jest da je gospođa Vanja Marušić bila županijska državna odvjetnica u Rijeci. Prije svega, bila je gorljivi tužitelj, a budući da se USKOK bavi borbom protiv organiziranog kriminala, nama trebaju hrabri i uporni državni odvjetnici pa ih za njihov rad treba pohvaliti'', govori za Direktno Olujić.

Imenovanje govori o samom Jeleniću

Smatra kako postavljanje gospođe Marušić ''u ovome trenutku više govori o glavnom državnom odvjetniku Draženu Jeleniću, koji ju je i postavio na tu visoku poziciju, nego li o njoj samoj. Stoga je pitanje: želi li to g. Jelenić održati i ojačati gorljivost svojih podređenih ili svoj udarni kadar želi sastaviti od ljudi koji su voljni i griješiti i teret svojih grešaka preuzeti na sebe, umjesto da odgovara glavni državni odvjetnik?''.

Sam Olujić, prema vlastitim riječima, ''voli kada državni odvjetnici ''grizu''', ali i dodaje:

''Kako izbjeći posljedice njihovih grešaka, već sam govorio u javnosti, na televiziji, kada mi se suprotstavio šef sudačke udruge koji očito nije shvatio ništa. Tada sam predložio da se jednom mjesečno ili deset puta godišnje održe susreti vrha hrvatskih pravoznanaca, recimo, po pet sudaca, pet državnih odvjetnika, pet policajaca, pet sveučilišnih profesora i pet privatnih odvjetnika. Na tim bi se susretima trebalo razraditi stare, a najviše tekuće teme i objaviti bilten bez obavezne primjene''.

Zatim Olujić nastavlja: ''Nama se danas stotine policajaca smrzavaju na granici i koliko ih god ministar Božinović hvalio, svakome se od njih može dogoditi da se sutra nađe pred sudom zbog tobožnje uporabe prekomjerne sile. A nakon toga će, jedan za drugim, početi okretati leđa ilegalnim useljenicima.

Naravno da postavljam pitanje: ne bi li valjalo proučiti međudržavne konvencije?''.

Mišljenja je da će ''nova šefica USKOK-a biti svakako vrlo korisna, ako odbaci praksu isprazne grižnje i preuzme običaje razumnog postupanja, a na što je obvezuje i Zakon o DORH-u kada mora dati i dokaze koji idu u korist okrivljenog. Sjetimo se kako je bivši državni odvjetnik Dinko Cvitan izjavio: ''Mi radimo i po 16 sati dnevno kao životinje'', a ja sam mu javno rekao: ''Radite vi osam sati dnevno, ali radite kao ljudi''. Dakle, nije dobro samo 'gristi', a što često čine državni odvjetnici, jer onda najbolje prolazimo mi, privatni odvjetnici. Jer u hrvatskom zakonskom sustavu postoje stotine rupa u zakonu''.

I na koncu, Olujić zaključuje: ''Zagriženost gospođe Marušić za pravo i pravdu dobra je ljudska značajka za njezino zanimanje, ali je loš znak da njezin šef Jelenić računa 'brigo moja, prijeđi na drugoga'. Zamjenik državnog odvjetnika, zamjenik ravnatelja USKOK-a pa i ravnateljica USKOK-a, ukoliko pogriješi, može uništiti cijeli kazneni postupak.

Želim mnogo sreće gospođi Marušić, ali, uz sreću želim joj mnogo proširenog znanja iz kaznenog prava i mudrosti''.