Olujić o odluci u slučaju Bandić: Famozan čl. 5 Zakona o sprečavanju sukoba interesa nije ustavan, a Povjerenstvo nema ni znanja ni kvalifikacije da bi se borilo protiv korupcije

Visoki upravni sud donio je pravomoćnu odluku kojom je ukinuo odluku Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa u slučaju Milana Bandića. Naime, po odluci Povjerenstva iz 2017. godine zagrebački gradonačelnik povrijedio je načela odgovornog obnašanja dužnosti kada je primio 15 milijuna kuna jamstva od odvjetnika Marijana Hanžekovića kako bi izašao iz istražnog zatvora u kojem je, s nizom suradnika, završio u aferi Agram zbog USKOK-ovih sumnji za niz nezakonitih poslova na štetu grada.

Prema odluci Povjerenstva, gradonačelnik  je navodno sebe stavio u odnos ovisnosti prema tom odvjetniku i tom odvjetničkom društvu, zbog čega su mu izrekli kaznu od 40 tisuća kuna.

Olujić navodi da mediji tu presudu pogrešno tumače kao  moguću "beneficium consenzionis", odnosno da ide u korist i svih ostalih slučajeva u kojima se odlučuje o sličnim prijestupima. Međutim, naš sugovornik ističe da se ona može odnositi samo na slučajeve koji su u žalbi ili po tužbi u tijeku na Visokom upravnom sudu, a ne može se odnositi na ono što je pravomoćno presuđeno:

"Navedena presuda može se primijeniti jedino na pravnu stvar gospodina Bandića. Presuda Visokog upravnog suda, kako vidim u medijima, navodno bi se odnosila i na slučajeve Plenkovićevog puta u Finsku pa i na Tomislava Karamarka i ostale. Mislim da se na to ne može odnositi".

"Mene ovdje kao pravnika veseli, a što je vidljivo iz obrazloženja sudske presude, da samo Sudsko vijeće ističe da je ova famozna odredba iz čl. 5 Zakona o sprečavanju sukoba interesa previše općenita i sama po sebi ne može biti osnova za donošenje odluka o dužnosnicima. To ja već tvrdim godinama. To je tema koja zaslužuje raspravu, a po mom mišljenju i tužbu Ustavnom sudu", ocijenio je Olujić i dodao:

"On je toliko širok i općenit da se svašta može pod njega podvesti i mislim da nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske. Uvijek kad se donose odluke Povjerenstva, taj famozni čl. 5 je u krupnom planu".

Olujić smatra i da se Bandića nije smjelo osuditi.

"On nije primao novac nego jamstvo koje nikada nije iskoristio, ili zlorabio.  Međutim, to samo jamstvo dok, kako se kaže, netko ne uhvati maglu, samo po sebi nije ništa. On to nije ni namjeravao, a pokojni kolega Marijan Hanžeković mogao je potpuno mirno spavati kao i cijelo hrvatsko pravosuđe u to vrijeme, jer se ništa po tom pitanju nije dogodilo", mišljenja je bivši državni odvjetnik.

Smatra da je poništiti presudu u tom slučaju bilo itekako potrebno, jer je Visoki upravni sud temeljem Bandićeve žalbe ukazao na protuzakonitost samog Zakona o sprečavanju sukoba interesa i "nije se ravnao da bi donio presudu automatski već je temeljito proučio činjenice koje su iznesene od strane žalitelja, u ovom slučaju gospodina Bandića".

A upravo je sporni čl. 5 Zakona bio temelj odluke Povjerenstva koje mu je propisalo 40 tisuća kuna kazne.

"Istina je u tome da Povjerenstvo baš i nema stručnih sposobnosti niti sredstva da donosi, a vrlo često donosi vrlo ambiciozne i vrlo neprecizne pa čak i protuzakonite odluke. Ovo govorim od samog osnutka tog Povjerenstva - ono samo po sebi nema više nikakvog smisla, ono nije sredstvo za borbu protiv korupcije. Sredstva za borbu protiv korupcije regulirana su drugim zakonima, to je prije svega policija, državno odvjetništvo, sudovi, pravobraniteljstvo i sve ostalo, a ne ad hoc formirano Povjerenstvo za sukob interesa koje nema niti stručne kvalifikacije niti dovoljnog znanja da bi se borilo protiv korupcije", rekao je Olujić.

Nema dobre temelje i dovoljno stručnosti ni autoritet da postupa i da se nameće organima koji su zato zaduženi, zaključak je našeg sugovornika.