Olujić o Mustačevom oglašavanju: Osobno svjedočim da mi je Perković 1991. predao tajni službeni list SFRJ iz 1960-ih...

U jednom od poglavlja prozvao je neke od najistaknutijih hrvatskih sudaca - predsjednika Visokog kaznenog suda Ivana Turudića, zamjenika predsjednika Vrhovnog suda Marina Mrčelu te predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića. U jednom poglavlju dotaknuo se i HDZ-ovog veterana Vladimira Šeksa. Što o svemu tome misli bivši glavni državni odvjetnik Željko Olujić, doznali smo u razgovoru s njim.

Kao što smo već objavili, temeljni problem na koji Mustač u opsežnoj predstavci ukazuje jest taj da su Josip Perković i on 2014. izručeni njemačkom pravosuđu na pogrešnim pravnim pretpostavkama. Dotaknuo se i nekih od najistaknutijih hrvatskih sudaca te je njihovu praksu nazvao "dupeglavom".

Jedno poglavlje tiče se i doajena HDZ-a Vladimira Šeksa kojeg je nazvao ''udbaškim špiclom''. 

"Ono što proizlazi iz cijelog teksta nije Mustačeva životna priča, jer on zapravo pamti samo one događaje koji mu laskaju. Priznajem njegove doprinose stvaranju Hrvatske, ali nikako kao moralnu zaslugu, već kao opće koristan bijeg iz zagrljaja Jugoslavije i komunizma. Osim toga, objavljeni tekst pretrpio je velike uredničke zahvate. Ono što je Mustač dobro učinio za Hrvatsku ne znači da ne mora odgovarati za ono loše. On nedvojbeno šteti samom sebi samim otvaranjem te teme", rekao je Olujić.

Kako navodi, Mustačevo arogantno ponašanje pokušaj je skretanja pozornosti s manjka dokaza u vlastitu korist.

"On je pravomoćno osuđen na dugotrajni zatvor, a pritom je i više nego evidentno da pokazuje određenu dozu arogancije i neumjerenosti koja ne priliči osobi od 80 godina. Time nastoji pobiti nedostatak logičkih, pravnih i činjeničnih razloga. Kada bi imao mudrijeg i čestitijeg savjetnika, upozorio bi ga na to da se od bivšeg vrhovnog obavještajca ne očekuje da mu najčešća imenica u tekstu bude 'dupe'. Trebaju nam razlozi, a ne uvrede. Tko će mu nakon svega toga išta vjerovati?", pita se Olujić.

'Izručenje je korisno za Hrvatsku'

Tvrdi da Mustač ovime želi izbjeći "pritisak istine", dok istovremeno ljude koje je potrebno izložiti kritici, poput Vladimira Šeksa, izvlači kao "žrtvu njegove vulgarnosti i ispraznosti".

"Mi koji objektivno razmatramo cijeli slučaj nikada nećemo saznati ništa o odnosima između njih dvojice. Jednostavno mu na ovakav način kako on to piše u svojoj kupusari ne možemo vjerovati. Već i sova na grani zna za suradnju 'kolege' Šeksa s UDBA-om. Za to nam nije potrebno njegovo svjedočenje i izjave o ispijanju čašice za šankom birtije u Osijeku. Mustaču je najvažnije uvrijediti, a ne dokazati istinu. Posve neosnovano je uvrijedio Manfreda Daustera, vrhunskog njemačkog suca koji ga je osudio, čime vrijeđa i njemačko pravosuđe.

Tako se pridružio svojem glasnom odvjetniku, kojemu je očito najdraže nastupati na srbijanskim TV kanalima. On je prije izručenja Mustača i Perkovića na televiziji izjavio kako je izručenje opasno za Hrvatsku, jer bi po toj logici Velika Britanija mogla tražiti da se njezinim sudovima izručuju branitelji. Tu izjavu već sljedećeg jutra na televiziji je ponovio tadašnji predsjednik Vlade", navodi Olujić.

Kako navodi, izručenje Perkovića i Mustaća bio je zakonit i Hrvatskoj koristan čin.

"Ovdje je riječ o neinteligentnoj i nelogičnoj laži, koja se prima za našu ljubav prema braniteljima i antipatiju prema Englezima. Britanija u našim ratovima nema nikakvog službenog udjela, dok Njemačka ima. Ona je dužna čuvati svoj pravni poredak, pa ima i pravo i na kazneni progon ubojica sa svog tla, iako su ih udbaši iz Hrvatske skrivali i nastojali ih spasiti.  Tvrdnja Mustačevog odvjetnika da su udbaši mogli zapovjediti i provesti inozemnu likvidaciju je neistinita. Tako su pokušali krivnju prebaciti na već ubijenog Željka Ražnatovića 'Arkana', koji je djelovao po političkom nalogu.

Treću, onu unutarnjih poslova, razdijelio je na republičke i pokrajinske. Dakle, svatko je promatrao vlastite disidente, jer bi se inače međusobno 'poklali'. Stjepana Đurekovića ubili su točno onda kada je Mustač iz službe državne sigurnosti Hrvatske prešao na mjesto šefa saveza UDBA-e. Tako je istovremeno bio šef UDBA-e na odlasku i savezne u nastanku", tvrdi Olujić.

Kaže kako je neobično to što je sud Perkovića i Mustača pravomoćno osudio, te da su već gotovo odslužili kaznu, a odvjetnici im osuđuju njemačko pravosuđe.

"Svatko ima pravo cijepati svoju dlaku. Mustač je prema onome što je izneseno ostao bez dlake i sjekire. On piše bez dokaza, a često i nelogično. U svih 300 stranica nije iznio niti jedan argument. Nažalost, zbog svoje neodgojenosti i prostote nije nam predao niti uvjerljive dokaze o krivnjama samih udbaša koji možda još uvijek djeluju u Hrvatskoj. Napadi na njemačko pravosuđe su poput lupanja glavom o zid. Puko priznanje da se ne može pomiriti niti s istinom, niti s porazom", rekao je Olujić.