Zablude

Oliver Frljić također je žrtva povijesnih zabluda o Jasenovcu

Autor

Direktno.hr

01.11.2014. u 17:02
Ispiši članak

Za otrcanom provokacijom posegnuo je redatelj Oliver Frljić u tekstu koji je postavio na web stranicu riječkog HNK. Kako bi izazivao kolege koji su prije 22 godine igrali predstavu prema djelu Mile Budaka, nekadašnjeg ministra u Vladi NDH, Frljić je objavio i sljedeće rečenice: „Točne brojke žrtava hrvatskog fašizma i holokausta u NDH još uvijek je nemoguće navesti, ali procjenjuje se da je samo u koncentracijskom logoru Jasenovac stradalo oko 48.000 Srba, oko 16.000 Roma, oko 13.000 Židova, te 4200 Hrvata. Oko 20.000 djece svih navedenih etniciteta i vjeroispovijesti nestalo je u Jasenovcu“.

Podatke je vjerojatno uzeo sa stranice Spomen područja Jasenovac. Zašto i ne bi, kad je riječ o muzeju kojem je zadatak na državni račun proučavati što se događalo u logoru.

Tko zna, je li Frljić zastao kod tih brojki i upitao se: zar 20.000 djece? Ma daj! 20.000? Kad vidiš 200 djece u parteru HNK, na predstavi na koju su došli sa školom, to izgleda puno. Ali 20.000?

U čemu je problem, kad Spomen područje tako kaže, a još ima i popis njihovih imena?  

Problem je što tu djecu, navodno stradalu u Jasenovcu, tih 20.000, nitko tamo nije vidio. Poslije rata ondje nisu pronađeni njihovi posmrtni ostaci.

Ostavimo po strani ostale brojke koje također nemaju veze sa stvarnim događajima u Jasenovcu. U arhivima i knjigama mogu se čitati stotine i stotine izjava bivših zatočenika logora. Nitko ne spominje djecu u Jasenovcu, ni približno u tolikom broju.

Zna se za djecu što su kroz logore u Jasenovcu i Staroj Gradiški prošla u ljeto 1942. nakon bitke na Kozari. Iz logora su otišla u prihvatilišta, dječje domove i obitelji. Diana Budisavljević, jedna od sudionica zbrinjavanja, napravila je kartoteku sa 12.000 imena tih mališana. Živih, nakon logora.

Onih 20.000 djece nije moglo u Jasenovcu samo tako „nestati“. Logor nije imao veliku površinu. Netko bi morao primijetiti te klince sve da su ih podijelili u 200 skupina po 100, da budu manje uočljivi.

Ali ne spominje ih ni Milko Riffer koji detaljno u knjizi opisuje godinu dana zatočeništva, od listopada 1942. do listopada 1943. O djeci ne govori ni Jakob Danon koji je u logoru bio od kolovoza 1941. do travnja 1945. Ni liječnik Josef Konforti koji je tu stigao u proljeće 1942. Koji je, doduše, liječio neku djecu, ali izvan Jasenovca, u prihvatilištu Gornja Rijeka kod Križevaca.

Ni slova o djeci u Jasenovcu ni kod Drage Čolakovića koji opisuje zbivanja od kolovoza 1941. do ožujka 1942. Ni u knjizi Čedomila Hubera koji je u logoru bio od 1943. do 1945. Ni kod Miletića, Millera, Cilige...

Ipak, bila je u logoru jedna skupina dječaka. Oni su tu išli u školu. Učili su zanate u logorskim radionicama. Automehaničarski, brijački, limarski, električarski... Instruktori i mentori bili su im stručnjaci-zatočenici. Svoje pohađanje škole u logoru spomenuo je na komemoraciji 2013. i Ilija Ivanović, iz bosanskog mjesta Podgradci. Njegov kolega, Zvonko Pajur iz Jasenovca, o tome je ove godine govorio u Glasu Koncila. Tekst se može lako pronaći na internetu.

Da je hrvatska javnost drukčija, javili bi se imenom i prezimenom i drugi pitomci te obrtničke škole (sada u osamdesetim godinama života) i pomogli nam da upoznamo našu stvarnu povijest.

Ovako je, izložen propagandi koja traje već 70 godina, i Oliver Frljić postao još jedna jasenovačka žrtva. A kad bi htio, mogao bi pronaći dramu u Jasenovcu. Na primjer, zatočenicima su stražari govorili da ne bježe jer će inače biti strijeljano 10 ili 20 njihovih drugova iz logora. A neki su svejedno bježali...

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.