Obljetnica ulaska u EU: Sjećate li se što se dogodilo samo tri dana prije?

Već 10 godina i četiri mjeseca prošla su otkako je Hrvatska podnijela službeni zahtjev za članstvom u EU. Dug je to put do punopravnog članstva završava prvog srpnja. Evo kako je sve to izgledalo posljednjih 10 godina.

S 1. srpnjem 2013. godine Hrvatska završava dug put prema Europskoj uniji, kojoj je težila od svoje neovisnosti i taj datum ostat će ubilježen kao jedan od najvažnijih u njezinoj povijesti.

Početkom 90-tih prošlog stoljeća, kada je Hrvatska proglasila samostalnost, zbog čega je i napadnuta, europske integracije zbog takvih okolnosti nisu mogle biti u prvom planu. Hrvatska je tako ispala iz kruga zemalja srednje i istočne Europe koje su već krajem 2002. godine završile pristupne pregovore, a 1. svibnja 2004. postale članicama EU-a.

Sve zemlje srednje i istočne Europe kraće pregovarale

Pristupni pregovori otvoreni su tek 3. listopada 2005. i ispostavilo se da su bili najdulji dosad - pet godina i devet mjeseci. Sve zemlje srednje i istočne Europe koje su ušle u EU 2004. i 2007. pregovarale su kraće od Hrvatske.

Odmah na početku hrvatskih pregovora vidjelo se da će proces ići puno sporije nego što je to bio slučaj u pregovorima s ostalim bivšim komunističkim zemljama. Hrvatskoj je od formalnog otvaranja pregovaračkog procesa u listopadu 2005. do otvaranja prvog poglavlja u lipnju 2006. trebalo oko devet mjeseci, dok je primjerice Slovačka koja je započela pregovore 15. veljače 2000. već sljedeći mjesec otvorila pregovore u osam poglavlja, a već u lipnju šest od tih osam poglavlja je zatvorila. Hrvatska je kroz cijelu 2006. godinu otvorila samo pet poglavlja, od kojih je dva zatvorila.

Haaški sud razlog sporosti procesa

U pregovarački proces uvedena je novost, mjerila za otvaranje poglavlja. Na definiranju tih mjerila za pojedina poglavlja ponekad su bili potrebni tjedni i mjeseci, što znatno usporavalo proces.

Hrvatska je trebala započeti pregovore 17. ožujka 2005. godine. To je bio uvjetno dobiveni datum ovisan o potpunoj suradnji s Haaškim sudom, odnosno nastojanju da se uhiti tada odbjegli general Ante Gotovina. Velika Britanija je tada tvrdila da Hrvatska ne surađuje i da se Gotovina krije u Hrvatskoj, što se kasnije pokazalo netočnim, ali je zbog toga početak pregovora odgođen, a dragocjeno vrijeme izgubljeno.

Haaški sud je i kasnije bio razlogom sporosti procesa. Zbog tzv. topničkih dnevnika, koje je tražilo haaško tužiteljstvo, najteže poglavlje Pravosuđe i temeljna prava mjesecima je bilo blokirano.

Dosta vremena izgubljeno je i zbog blokade Slovenije, koja je pristupne pregovore s Hrvatskom nastojala iskoristiti za nametanje svoga viđenja u rješavanju bilateralnog pitanja razgraničenja na moru. Taj je problem riješen postizanjem dogovora o prepuštanju pitanja razgraničenja međunarodnoj arbitraži. Mnogi smatraju da Slovenija ne bi uspjela toliko blokirati pregovore da velikim članicama EU-a nije odgovarala sporost procesa. Kao što vidimo, tek je ovih dana donesena arbitražna presuda o tom pitanju.

Milanović kompromitirao odnose s Njemačkom

Hrvatska je u punopravno članstvo ušla 1. srpnja 2013. godine. Svečanost je obilježena velikim događajima diljem Hrvatske koji su počeli navečer 30. lipnja. Glavna svečanost bila je na Trgu bana Jelačića, a tadašnji ministar financija Slavko Linić točno u ponoć simbolično je skinuo ploču carine na Bregani. Predsjednik je tada bio Ivo Josipović, u Hrvatsku su došli i mnogi državnici, predvođeni tadašnjim predsjednikom Europske komisije Joséom Manuelem Barrosom. No, ono što je najviše 'zapeklo', bio je nedolazak njemačke kancelarke Angele Merkel.

Naime, tada su uništeni odnosi s Njemačkom. Vlada Zorana Milanovića samo nekoliko dana prije ulaska u Hrvatske u Europsku uniju, 28. lipnja, promijenila je Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije, koji je zbog toga kolokvijalno nazvan 'lex Perković'. Zakon je omogućavao da se na temelju Europskog uhidbenog naloga izručuju osobe koja se zatekne u drugoj državi članici u svrhu kaznenoga progona ili izvršenja zatvorske kazne, a spomenutom izmjenom zakon se odnosio na djela samo nakon 7. kolovoza 2002.

Kukuriku Vlada time je spriječila izručenje Josipa Perkovića Njemačkoj koja ga je sumnjičila za ubojstvo Stjepana Đurekovića 1983. godine, a kasnije i osudila na doživotni zatvor. 

Milanović je izostanak Merkel pravdao time da je proširenje Unije u Njemačkoj osjetljivo političko pitanje, a zakon je pokušao 'oprati' kazavši da time štiti hrvatske branitelje od progona. 

U svakom slučaju, Milanovića više nema, a odnosi Hrvatske i Njemačke još uvijek 'štekaju', što je vidljivo i po 'packi' koju nam je ta zemlja dala vezano za arnitražu sa Slovenijom.