Obljetnica smrti Vlade Gotovca: Nisu htjeli čuti njegove riječi i sačuvati Hrvatsku od niskosti i mržnje

''Hrvati se boje vladanja svojom zemljom! Oni se bave politikom radi biranja stranih gospodara, unija, ujedinjenja! Sebi ne vjerujemo, prema strancima smo lakovjerni''.

''Naša hrvatska prsa, kad se busamo, zvuče snažno, ali najčešće zato što su prazna. Bolje bi bilo da udarac bude manje zvučan, ali zato dubok i sadržajan''.

''Čovjek se čuva na mnogo načina. Nekad i umire zbog toga jer i smrt može biti ljudska obrana''.

''U životu nas uvijek vuče kočija s dva crna i dva bijela konja. Mjera je naše snage u tome koliko će nam uspjeti crne konje zauzdati, a bijele potaknuti''.

"Ne može Vlada živjeti kao da je u Njemačkoj, a narod kao da je u Zanzibaru. Vlada mora dijeliti sudbinu svoga naroda, inače nema vjerodostojnosti ni politike ni političara".

I možda najpoznatija: ''Čuvajte mi Hrvatsku od niskosti i mržnje''...

Samo su to neke od izjava velikana i barda hrvatske politike, pjesnika, književnika, filozofa, domoljuba, stradalnika i političara Vlade Gotovca. Čovjeka koji je bio jedan od začetnika ideje stvaranja hrvatske države, čovjeka koji je za nju robijao u bivšoj državi, za nju živio. I koji nije dočekao da njegova voljena zemlja bude pošteđena ''niskosti i mržnje''.

Život dostojan ljudske i moralne veličine

Rođen je u Imotskom, 18. rujna 1930., a preminuo u Rimu, 7. prosinca 2000.. Vjerojatno najveći hrvatski pjesnik, esejist, filozof, disident i političar moderne hrvatske. Osnovnu školu pohađao je u Prnjavoru (BiH), Župi Biokovskoj i Lovreću, a gimnaziju u Imotskom i Zagrebu gdje je maturirao na Klasičnoj gimnaziji. Diplomirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Prvi svoj rad objavio je 1952. Od 1955. do uhićenja 1972. (u to je vrijeme bio glavni urednik Hrvatskog tjednika), Gotovac je zaposlen kao novinar i urednik Redakcije kulture i drame na Radioteleviziji Zagreb. Bio je glavni urednik Hrvatskog tjednika za vrijeme Hrvatskog proljeća, a kao jedan od ''Proljećara'' osuđen je na četiri godine zatvora kao politički zatvorenik, tri godine gubitka građanskih prava, kao i prava zaposlenja u državnoj službi, prava na objavljivanje i zabranu javnog nastupa. Zbog intervjua Švedskoj televiziji 1977., ponovno je osuđen u montiranim političkim sudskim postupku na dvije godine zatvora i četiri godine gubitka građanskih prava.

Tek 1990. godine zapošljava se na Hrvatskoj radioteleviziji kao savjetnik direktora 1990, a nakon toga izabran je za predsjednika Matice hrvatske. 

HSLS je osnovan 20. svibnja 1989. godine pod imenom Hrvatski socijalno liberalni savez. Bila je to prva demokratska stranka osnovana u Hrvatskoj za vrijeme komunističkog režima. Prvi predsjednik Stranke bio je Slavko Goldstein, a Gotovac je bio jedan od začetnika te stranke .

Godine 1992. Gotovac je kao kandidat HSLS-a izabran u Hrvatski sabor. Vrlo brzo postao je jedan od najžešćih kritičara pokojnog predsjednika Franje Tuđmana, s kojim je u vremenima bivše Jugoslavije čak i surađivao na ideji stvaranja samostalne Hrvatske. No Gotovac je Tuđmana optuživao za autoritarnost. Kao jedan od najuglednijih opozicijskih političara, godine 1996. daje ostavku na mjesto predsjednika Matice i postaje predsjednik HSLS-a.

Na izborima 1997. kandidirao se za predsjednika Republike. No za vrijeme izbornog skupa u Puli, fizički ga je napao i udarcem u glavu ozlijedio pijani Tomislav Brzović, pripadnik elitne gardijske jedinice koja je štitila Franju Tuđmana, uzvikujući "Živio Ante Pavelić! Ja sam ustaša, sve ću vas pobiti!". Ovaj užasan čin najoštrije su osudile i međunarodne organizacije, a Ministarstvo obrane napadača je suspendiralo i pritvorilo. U službenoj izjavi MORH-a objašnjeno je da je HV-ov satnik u alkoholiziranom stanju napao Vladu Gotovca i nanio mu lakše tjelesne ozljede. Pulski Općinski sud Brzoviću je izrekao uvjetnu zatvorsku kaznu od jedne godine i šest mjeseci uz rok kušnje od tri mjeseca. Incident nije imao učinka na izbore, gdje je završio na trećem mjestu iza Tuđmana i SDP-ovog kandidata Zdravka Tomca.

Nakon izbora je došlo do borbe za vlast između Gotovca i Dražena Budiše, koji se zalagao da se HSLS koalicijski veže uz HDZ. Gotovac, koji se tome protivio, na stranačkoj je konvenciji poražen, a potom je, zajedno s pristašama izašao iz HSLS-a i formirao Liberalnu stranku, čiji je postao čelnik.

Orator kakvoga Hrvatska nije imala

Gotovac je bio vrstan, neponovljiv, jedinstveni govornik.

''Ta strašila nemaju ni dostojanstva, ni srama!''

Najpoznatiji je po govoru na Krešimirovu trgu u Zagrebu ispred ondašnje zgrade Komande V. vojne oblasti Vojnog suda u Zagrebu 30. kolovoza 1991. u povodu prosvjeda majki vojnika koji su silom zadržani u ondašnjoj JNA. I do danas to je možda najbolji govor u povijesti samostalne Hrvatske, jedan od onih koji zauvijek ulaze u povijesne arhive i kolektivno sjećanje naroda.

"Ja vas volim i ja se vama ponosim! I kad bih morao birati hoću li s vama umrijeti ili s generalskim strašilima živjeti, izabrao bih smrt. Jer već odavno u svijetu postoji jedna divna rečenica jednog velikog pisca koji kaže: 'U Navari se umiralo od srama.' I mi Hrvati, kad bi nam uzeli ovo dostojanstvo, kad bi nam uzeli ovu ljubav, i mi bismo umirali od srama! A oni - ta strašila - nemaju od čega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva, ni ljubavi, i ne mogu imati srama! Smrt je već u njima''...

''Kad bi generali imali obitelj, kad bi generali imali djecu, kad bi generali imali bližnje, tada ne bi zaposjeli ovu našu zgradu. Ali generali nemaju nikoga, ja vas uvjeravam! Jer onaj tko tuđu djecu ubija - nema djece, jer onaj tko tuđe majke ucviljuje - nema majke; jer onaj tko tuđe domove ruši - nema doma. Generali zato moraju znati da na ovoj zemlji za njih nema ni majki, ni djece, ni domova! Umrijet će u pustoši svog mrtvog srca! Sramit će ih se njihova djeca, jer su izgubili ljubav. Sramit će ih se njihove žene jer su bili ubojice tuđe djece. Sramit će ih se njihove obitelji jer su uništavali tuđe obitelji.''...

Ali, bilo je puno fantastičnih i nikada više ponovljenih govora, poput onih na osnivačkoj skupštini HSLS-a, kao i na osnivačkom saboru LS-a.

Slavko Goldstein, koji je s Gotovcem bio jedan od utemeljitelja prve političke stranke u modernoj Hrvatskoj, HSLS-a, svojevremeno je kritički govorio o svojem prijatelju. Ono uvriježeno mišljenje kako Gotovac nije bio dobar političar, potvrdio je i sam Goldstein, izjavio je da Gotovac nije bez razloga gubio izbore.

"Možda se ne slažem s tim da je bio u oblacima, nego dapače, suprotno. Ali da ga je njegova osobnost, kojom je prevladavalo čovjekoljublje, istinoljublje i poštenje stajala političkih bodova i da je u politici bio osuđen na pad, to je istina'', kazao je Goldstein, odajući mu ovim riječima zapravo ogromno priznanje - kao čovjeku, kojemu je poštenje bilo iznad svegam domoljubu, ali i istinskoj moralnoj i ljudskoj veličini.

Vlado Gotovac bio je savjest hrvatskog naroda i prosvjetitelj našeg doba, a njegovo djelo treba sačuvati za generacije koje dolaze. Ali, oni koji su vodili Hrvatsku, koji su ostali iza njega, nisu čuli, ili nisu htjeli čuti da ''Hrvatsku treba čuvati od niskosti i mržnje''...

Ušutkajte pjesnika

Htio sam nešto učiniti za domovinu,
Ali probudio sam se
Izgovarajući slučajne riječi…
Bolje je sanjati, nego biti budan za Hrvatsku;
A najbolje je to ne otkriti.
Onda skinuti zastavu
Potpaliti vatru nad glavom
Bezbrižan prema plamenu otići
Tamo gdje tragovi ne ostaju
I u jedru vlada crna tišina vatre
Nema više ludih, ni mudrih ljudi;
Ničega više nema, što čudi ili se žudi.