Novi šef zagrebačkog HDZ-a pojasnio tvrdnju o Možemo: 'A kako nazvati izjavu Rade Borić?'

Takav slučaj bio je s Ivanom Matijevićem, državnim tajnikom u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, koji je zamijenio Mislava Hermana na čelu zagrebačkog ogranka HDZ-a. Inače, Matijević je dragovoljac Domovinskog rata i hrvatski branitelj te doktor veterinarske medicine koji je član stranke postao već u studenom 1990. godine. Za potpredsjednike zagrebačkog HDZ-a izabrani su Danijela Blažanović, Mato Ačkar, Maksimilijan Šimrak i Marko Periša.

Međutim, Matijević je uzburkao gradsku politiku već u svojem pobjedničkom govoru, kada je otvoreno napao trenutačnu zagrebačku vlast na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem i strankom Možemo. Ivan Matijević u ekskluzivnom intervjuu nakon preuzimanja zagrebačkog HDZ-a za portal Direktno pobliže je otkrio koji su njegovi ciljevi i vizija za zagrebački ogranak HDZ-a, ali i za metropolu te njezine građane, detektirao je najveće gradske probleme te se osvrnuo i na nedavne poteze aktualne gradske vlasti.

Koji su Vaši glavni ciljevi za zagrebački ogranak HDZ-a?

HDZ je najveća i najbrojnija stranka u Zagrebu, a pobjede HDZ-a na zadnjih troje parlamentarnih izbora u ZG trebaju biti naš putokaz. Oni koji me poznaju znaju da sam čovjek terena, da nisam klijentelist, da sam vodio i temeljni ogranak i organizaciju HDZ-a na gradskoj četvrti.

Ciljevi su pojačati aktivnost na svim područjima, a poglavito na terenu; biti u komunikaciji sa svim generacijama; okupiti sve koji dijele naše vrijednosti; slušati jedni druge i Zagrepčanima nuditi bolja rješenja od naših političkih protivnika.

Što smatrate najvećim problemima grada Zagreba?

Zagreb posljednjih godina doživljava velike i nagle promjene. Moj je dojam da se te promjene odvijaju stihijski i da su gradske vlasti izgubile svaki nadzor nad time kuda ide ovaj grad i kako će izgledati za pet ili deset godina, hoće li nam biti ugodno živjeti u njemu.

Uzmimo samo promet. Ubrzano gospodarski razvoj Hrvatske rezultira time da sve veći broj zagrebačkih obitelji ima po dva i više automobila, ali gradske prometnice, parkirna mjesta i regulacija prometa to ne prati, pa imamo nezapamćeni prometni kaos. Usporedo s tim, javni gradski prijevoz je loše reguliran, pa umjesto da smanji gužve na cestama on stvara još veći kaos.

S druge strane, dio građana živi loše, a gradska vlast im je nabila najveće poreze u Hrvatskoj. Umjesto da smanji porez i time omogući veće plaće, grad na račun gradske sirotinje pumpa proračunski suficit.

Tu je i pitanje integracijske politike. U Zagrebu kao najvećem urbanom središtu je i najviše stranih radnika. Unatoč tome u gradu ne postoji nikakva integracijska politika. Strani radnici u pravilu ne govore i ne uče hrvatski jezik, kako ćemo onda govoriti o nekim drugim, konkretnijim i ozbiljnijim integracijskim politikama – obrazovanju, osmišljenim programima zapošljavanja, razumijevanju kulturne različitosti i identiteta. Brojni gradovi Europe plaćaju visoku cijenu zbog neuspješnog integriranja stranih radnika u europski način života i europske standarde.

U jednom od svojih prvih istupa kao novi čelnik HDZ-a u Zagrebu nazvali ste platformu Možemo "ekstremno lijevom sektom". Gdje se, po vama, najbolje očituje njihov, kako ga nazivate, ekstremizam?

Na svakom koraku, u svim područjima života, od ekonomskih do svjetonazorskih i identitetskih pitanja:

Krenimo od gospodarstva. Možemo u svojim programima zagovara antirazvojnu ideologiju (Degrowth ideologija), smanjenje proizvodnje i potrošnje, a time i zaustavljanje i odustajanje od gospodarskog rasta.

Zalaže se za osiromašenje razvijenih država, među koje spada i Hrvatska. Ne čudi da to zagovaraju s obzirom da su nastali na protivljenju svakoj poslovnoj inicijativi, vezivanju lancima, ležanju pred bagerima i lupanju loncima.

Ako pogledate Tomaševićevo financiranje civilnog društva i sličnih aktivnosti, vidjet ćete da Tomašević financira isključivo 'svoje' udruge i aktiviste koji promiče njihovu ideologiju, ostali, ako ih uopće ima, služe samo kao paravan.

Ili odnos prema identitetu. Možemo zagovara negiranja tradicionalnih rodnih uloga u društvu, obitelji kao temelja naše zajednice. Ako govorimo o nacionalnom identitet, dio ljudi iz vodstva Možemo potpisnici su deklaracija o jugoslavenskom jeziku.

Karakterizira ih i agresivnost u nametanju mišljenja, vrijeđanje moralnih, vjerskih i domoljubnih osjećaja svih koji ne misle kao Možemo. Kako drugačije nazvati izjavu Rade Borić koja kaže da ju srce boli kad vidi koliko mladih ide u crkvu. Ili tvrdnju da je Domovinski rat mit, pa sve do zabrane koncerata onih koji se ne uklapaju u njihove okvire.

FOTO: Josip Bandic / CROPIX

Mnogi analitičari su nakon Vašeg izbora na čelo zagrebačkog ogranka HDZ-a istaknuli da postoji više frakcija unutar gradske organizacije. Kako ćete ih sve okupiti oko sebe?

Frakcija je možda malo pregruba riječ. Postoje članovi koji po nekim temama imaju drugačije stavove od službenih, dominantnih stavova stranke. Ali to nije ništa neobično za tako veliki stranku kao sto je HDZ. Na meni je da ih sve saslušam, da ih uklopim i ukažem im da nije mudro potencirati razlike unutar HDZ-a dok našim gradom upravlja radikalno lijeva opcija koja agresivno nameće politike dijametralno suprotne našima. Onaj tko se u takvim okolnostima obrušava na svog stranačkog kolegu, umjesto da kritizira ovu nesposobnu i otuđenu vlast, ne radi niti u korist stranke, niti u korist svoga grada.

Tomašević je izazvao buru ukidanjem ulica Hrvatima za koje tvrdi da su bili "suradnici NDH", iako za takve tvrdnje nema nikakvih historiografskih dokaza. Očekujete li da će otići i korak dalje te vratiti Trg maršala Tita?

Mijenjanje imena ulica još je jedan dokaz agresivnog nametanja mišljenja o kojem sam govorio. Njih ne zanima što drugi misle, jesu li nekoga povrijedili, to su te njihove revolucionarne aktivističke metode. Nema tu uključivosti, demokratičnosti, tolerantnosti. Pri tome ne bih sada ulazio u pojedinosti o tome tko je dobio, a tko izgubio ulicu.

Kao hrvatski branitelj i dragovoljac imam načelan stav da se kao društvo previše iscrpljujemo na povijesnim temama. Hrvatska povijest, na žalost, prepuna je međusobnih sukoba Hrvata i zato često izaziva prijepore koji u društvu stvaraju ozbiljne podjele. Suvremena Hrvatska utemeljena je na Domovinskom ratu – pobjedničkom, pravednom i oslobodilačkom. U njemu smo svi, ili skoro svi, bili na istoj strani, zato smo i izborili neovisnost i slobodu. Budimo ponosni na to, okupljajmo se oko te pobjede, na tim temeljima, a povijest ostavimo povjesničarima i onima koji za nju imaju interes. Smatram da oni političari koji nas stalno vraćaju u povijest, u Drugi svjetski rat, na ustaše i partizane, da to čine jer se teško nose sa sadašnjošću i jer nemaju viziju budućnosti.

Kako komentirate ponovno upletanje Tomaševića i Thompsona u dnevnu gradsku politiku, dok istovremeno imamo prometni kolaps u gradu i građani sve manje imaju strpljenja za gužve na prometnicama? Koji je prijedlog HDZ-a za rješavanje tog problema?

Kamo sreće da je promet jedini problem. Porez u Zagrebu je najveći u Hrvatskoj, grad je nikad prljaviji. Građani ne znaju da je osamdeset posto projekata u Zagrebu u stvari projekti koje financira Vlada, a ne Tomašević. Zagreb slabo iskorištava europski novac, projekti koji su započeli sporo se realiziraju. Pogledajte samo primjer OŠ Ivana Gorana Kovačića na Šalati.

Novi čelnik zagrebačkog HDZ-a: 'Nećemo se umoriti u borbi protiv estremno lijeve sekte'

Nastava je raseljena u čak pet različitih škola, satovi su skraćeni na 40 minuta i tako već dvije godine, pa to je sramota. Roditelji su na rubu živaca. Takvih je slučajeva na desetine. Gradska vlast se pogubila. Što se tiče Thompsona i koncerta, isti slučaj kao i kod svega drugoga – agresivno nametanje vlastitog mišljenja bez imalo osjećaja za onih pola milijuna ljudi koji su bili na Hipodromu. Umjesto da uvaže osjećaje i afinitete tih pola milijuna ljudi, Možemo i SDP su ih proglasili ustašama i zabranili koncert.