Nogalo pesimističan oko reforme: 'Tajkuni imaju svu potrebnu lepezu usluga, a siromašniji...'

Glavna odredišna točka reforme je - centralizacija. Naime, plan je prenijeti osnivačka prava nad općim bolnicama prenose sa županija na državu, a mi smo kontaktirali dr. Boru Nogala, autora čuda sa Srebrnjaka, dječje bolnice koja je, barem za vrijeme njegovog ravnateljstva, bila sinonim za uspjeh. 

Upravo zato je u detalje komentirao najavljenu reformu, ali na drugačiji, pomalo defetistički način. Tvrdi dr. Nogalo, sve to o čemu se danas govori, samo je jedna instanca ciklusa koji gledamo i slušamo otkako je samostalne države.

"Reforma zdravstva već punih 30 godina tapka u mraku i stoji na mjestu. Sve one najvažnije stavke, poput primarne zdravstvene zaštite, lista čekanja, preventive i ostaloga... u organizacijskom smislu se tu ništa nije riješilo. Nikad nije bilo više novca u sustavu, a zaboravili smo da je naše najveće blago - ljudstvo. Isto tako, osoblje u zdravstvu radi i u privatnom i u javnom sustavu. Upravo zato je on devastiran".

Sad kada znamo što ne valja, logično se nameće pitanje, kako te sporne instance ispraviti. Problemi su vidljivi svima, a pacijenti ih svakodnevno mogu osjetiti na vlastitoj koži. Bez obzira na to, naš sugovornik ne nosi dobre vijesti. On rješenje vidi, ali ne vidi tko ga ima volje i snage provesti u djelo. Isto tako neki, figurativno rečeno, u ovoj priči "sjede na dvije stolice" i aktivno rade na disfunkcionalnosti sustava.

FOTO:HINA

Privatni sustav nauštrb javnog

"Ja ne vidim niti jednu političku opciju, niti lijevu niti desnu, da se želi ozbiljno uhvatiti u koštac s ovim spomenutim problemom. Sve ide inercijom, neki liječnici koji rade u državnim ustanovama su vlasnici privatnih klinika, neki aktivno rade baš na tome da pacijenti iz tog disfunkcionalnog sustava dođu u njihov privatni".

Ovakve ocjene povlače i ona temeljna pitanja o jednakim mogućnostima za sve pacijente. Iako nam na papiru zajamčena prava izgledaju identično svima, za Nogala je stvar kristalno jasna, najbolje prolaze oni jače platežne moći.

"Situacija je takva da tajkuni, oni najdubljeg džepa imaju svu potrebnu lepezu usluga, dok sirotinja ne može doći do primjerice ultrazvuka i do godinu dana. Kod privatnika pak sve možete riješiti za jedan dan. Nemojte me krivo shvatiti, ja jesam za konkurenciju i postojanje privatnog, ali mora biti sve jasno propisano i kontrolirano".

Je li u konačnici rješenje moguće pronaći na samom vrhu? Mogu li imenovanja na čelne funkcije u zdravstvu poboljšati uslugu, i ako da, kakve ljude sustav uopće treba u ovakvoj situaciji?

FOTO: HINA/Damir Senčar

Ključ je u županijama

"Ministar to ne može ni riješiti jer na važne pozicije postavlja politički podobne ljude, pročelnike, ravnatelje itd. Bolnice su te koje moraju organizirati sustav, a ne ministar. Dakle, suprotno od centralizacije, da je županija ta koja mora postaviti sposobnog čovjeka, koji će organizirati sustav da bude održiv."

Što se tiče onih najvažnijih stavki najavljene reforme iz kuhinje ministra Beroša, prevencija se pokazuje kao najčešće korištena riječ kada je u pitanju opis onoga što se planira postići. Dr. Nogalo je skeptičan, tvrdi da nije prvi put da slušamo i gledamo razna obećanja.

"Uvijek se bacaju te 'udice'. Objedinit ćemo nabavu, spojit ćemo bolnice, pa ćemo zbog svega toga dobiti uštede. Objedinjenu nabavu već imamo. Rješenje je da svaka ustanova, imala ona 50 ili 1050 kreveta radi na jedan gospodarski i održivi način. Na kraju, kako može ta centralizacija funkcionirati? Ne može ministarstvo znati što treba primjerice jedna bolnica u Pakracu".

Isto tako, nije propustio naglasiti kako reforma zdravstva u Hrvatskoj prati jedan ujednačeni interval dviju ideja. Malo bi jedno, malo bi drugo, sve kako bi na kraju dobili jedno veliko - ništa.

"Dvadeset godina je bila mantra decentralizacija svega. To je uostalom i logično. Onda će doći idući izbori, pa će na tapeti biti centralizacija. I tako u krug. Takav način djelovanja... to je sramotno, a i posebno loše za one prema kojima sustav treba biti usmjeren, a to su pacijenti".

FOTO: HINA/Zvonimir Kuhtić

S riječi na djela

Primjera pompoznih najava i slabe realizacije predstavljenih ideja je napretek. Za primjere nije potrebno otići daleko od Zagreba, upravo je jedno mjesto na periferiji metropole simbol praznih i neispunjenih obećanja.

"Evo jedan primjer. Koliko se priča o sveučilišnoj bolnici u Blatu? Godinama. I sada se utuklo u sustav toliko novaca u zdravstvo i opet nisu riješili to pitanje. Znate što sad imamo? Imamo stare bolnice koje trebaju biti nove bolnice. A one nisu građene po potrebnim standardima. Rješenje je izgradnja sveučilišne bolnice, koja će biti opremljena i izgrađena po svim vrhunskim standardima, da se tamo školuju mladi ljudi, da se daju specijalizacije ondje gdje fali".

Dr. Nogalo nije propustio detaljnije pogledati najavu jačeg preveniranja. Prema njegovim riječima, sustav je takav da se ne isplati puno raditi. Takvo uređenje nikako ne može biti plodno tlo za preventivne preglede i smanjenje liste čekanja.

"Evo vam primjer kako je sustav postavljen na krivi način. Sve temeljite na preventivi, a onda imate slučaj da žena primjerice ima kvrgu na dojki, kad treba odraditi specijalistički pregled, čekate do godinu dana. I primarna zdravstvena zaštita je postavljena na krivi način. Svaki liječnik dobije novaca onoliko koliko ima pacijenata, odnosno "kartona". I što god oni više rade s tim pacijentima, troše lijekove itd..oni gube".

Na isti način funkcionira i bolnički sustav. Ako liječnici obiteljske medicine dobivaju novac po broju pacijenata, bolnice imaju svoje limite i to je za njih jedini važni faktor.

FOTO: HINA/Admir Buljubašić

Rad koji se ne isplati

"Njima se uopće i ne isplati raditi. Zato se forsira da se većina toga odradi telefonski, i sve se uputnicama šalje u bolnički sustav. A oni su postavljeni tako da imaju limit, radili ili ne radili, dobit će taj limit. Onda se oni opredijele, ne rade puno, isplate plaće i tako u krug. Ponavljam, ne isplati im se raditi. Takav jedan sustav ne može dugoročno opstati".

Razgovorom smo dugo pokušali iskopati neko realistično rješenje koje se može provesti u nekom razumnom roku, i koje će, barem na jednom problematičnom polju, poboljšati inače pokvareni sustav, koji radi na štetu onih kojima je namijenjen.

"Kad govorimo o reformama, rješenja su jednostavna. I Slovenci i Austrijanci su to od nas puno bolje riješili. Morate postaviti sposobne ljude za ravnatelje bolnica, koji brinu o sustavu i o pacijentima, Morate odraditi što više procedura koje ćete kasnije naplatiti od HZZO-a, a oni moraju plaćati ne prema limitu, nego po broju odrađenih usluga i postupaka".

Skromni sugovornik je inače godinama radio kao ravnatelj dječje bolnice Srebrnjak koja je unutar sustava koji je do detalja izanalizirao uz kritiku, poslovala sjajno. Dr. Nogalo možda nije otkrio sve pojedinačne instance koje su dovele do uspjeha, ali je zato potanko opisao kako novac može netragom nestati.

FOTO: EPA

Srebrnjak  kao pojam održivosti

"Eto vam primjera Srebrnjaka. Postavio sam bolnicu tako da je ima pozitivnu bilancu iliti nulu. Danas, tri, četiri godine od moje smjene, došli su do duga u visini od 120 milijuna kuna. Utuklo se 50 milijuna kuna samo na sanacije. I to vam vrijedi za sve bolnice. Gdje taj novac odlazi, kako odlazi, to nitko ne zna jer kontrole i inspekcije ne postoje. To je možda dobro za liječnike, ali za pacijente nikako ne".

Milinović opleo po Beroševoj reformi: 'Ne mijenjajte probušenu gumu drugom probušenom'

Za kraj, ponavlja kako dobre namjere i progresivne ideje padaju u vodu u onom trenu kada ih oni najodgovorniji u sustavu prestanu ili uopće nikada ne počnu provoditi. "Ma vi možete na papiru imati dobar plan, ali kod nas tu u Hrvatskoj je uvijek problematična sama provedba. Ti lokalni šerifi ili kako već, oni rade kako oni hoće, troše kako oni hoće, a na kraju će sve to sanirati država. Zaključno, ponavljam sustav je postavljen na krivim temeljima".

* Tekst je nastao u okviru projekta "Što skriva Beroševa reforma zdravstva" kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.