NOĆNA MORA KAO STVARNOST Što kada vam hitna kaže: Korona je, nemamo mjesta? Da, u Hrvatskoj je došlo do toga

To je novac koji stavljen na papir mami uzdahe i stvara zabrinutost, ali je novac kojeg možemo gledati kroz broj lijekova koji se dnevno utroši u bolnicama, kojeg na recept propisuju liječnici obiteljske prakse i ništa manje važne činjenice da je zdravstveni sustav prenapregnut izbijanjem epidemije Covida-19. 

Ali nije korona ta koja je kriva za loše stanje u zdravstvu. Za loše stanje u zdravstvu kriva je izvršna vlast koja već godinama zatvara oči na probleme zdravstvenog sustava i ne nudi rješenja. Korona je te probleme samo učinila vidljivijima. S obzirom na veliki broj hospitaliziranih osoba, više nego ikada prije ljudi su mogli iz prve ruke svjedočiti organizaciji, odnosno neorganizaciji zdravstvenog sustava. A kada pitate nadležno Ministarstvo za pojedini slučaj, onda vam kažu da moraju provjeriti, poslati inspekciju, čude se situaciji na terenu i onda je demantiraju.

Na jednom primjeru čitateljice koja se javila portalu Direktno, možemo vrlo lako detektirati u kakvom je stanju zdravstveni sustav; manjak radne snage, manjak resursa, sve slabija dostupnost zdravstvene zaštite široj populaciji, nedostatak stručnosti, nedostatni bolnički kapaciteti...

U slučajevima dojava u kojima čitatelji žele ostati anonimni već smo imali prilike uvjeriti se da nema smisla slati upite nadležnima, a istaknut ćemo samo nedavni primjer kada smo pisali o praksi u jednom domu zdravlja u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Naime, prema informacijama portala Direktno, upravo usred "nestašice" cjepiva jedan tim obiteljske medicine starije pacijente odvraćao je od cijepljenja AstraZenecom. Na kraju su u Ministarstvu zdravstva valjda zaključili da je bolje uopće ne odgovoriti i ne rasplamsavati vatru, iako su nam telefonski obećali odgovor u traženom roku.

Tome možemo dodati i ovo; naša junakinja živi pa čak i u ne tako malome gradu, ali dovoljno malom da može zaključiti da će, ako novinari pošalju upit, nadležne službe razaznati o kome se radi, a ona ne želi da sljedeći put kad zatreba hitnu pomoć, oni "ne mogu doći".

'Nemamo gdje s vama'

A upravo o tome se i radi. Kada zatrebaš hitnu medicinsku pomoć, onda ih moraš uvjeravati da ti je potrebna i, uostalom, žurna. Pa onda dođu i kažu da je u bolnici kaos i da je gospođi bolje da je doma (nakon hipoglikemijskog napada, uz poremećene vrijednosti šećera, strašnu vrtoglavicu i kontinuirano povraćanje te težak potres mozga?). Jer znate, korona je...

Gospođa je sljedeći dan na intervenciju svoje liječnice upućena u bolnicu gdje su je zaprimili i ostavili na liječenju, a dan prije, cijelo poslijepodne i cijelu noć članovi njezine obitelji stavljeni su u tešku poziciju da bespomoćno bdiju nad dragom im osobom, a jedino im je nada preostala da će ona doživjeti jutro.

Je li moguće da su građani jedne europske zemlje kao na divljem zapadu prepušteni sami sebi i da se ona stara poslovica "samo da je zdravlja" u 21. stoljeću po pitanju smisla izvrnula iz onog "i onda se sve može" u "prepušten si sam sebi"?

"Imamo samo jedan tim hitne medicinske pomoći i znate, oni su trenutno na intervenciji" je nešto što ne želite čuti kada u šoku i strahu zovete 112. Želite da vam nepoznati netko na drugoj strani linije kaže "pričekajte kratko, šaljem odmah vozilo", a onda da vas ispituje detalje, ime pacijenta, savjetuje vas i vodi što da radite. Pretpostavljamo da u današnje vrijeme kada je sve ili gotovo sve digitalizirano sve relevantne podatke operater može djelatnicima hitne pomoći proslijediti dok sa sirenama jure ulicama kako bi unesrećenoj osobi mogli što prije pomoći.

Međutim, tu se postavlja i jedno vrlo ozbiljno pitanje; što se događa u zdravstvu kada vam liječnik iz medicinskog tima hitne pomoći kaže "gledajte, korona je, nemamo je gdje staviti osim na ulici ispred bolnice"? Ili kada Vam bilo koji liječnik kaže ono što možete interpretirati kao "evo održavamo je na životu i nadamo se da ćemo uskoro dobiti lijekove".

Dijagnoza zdravstvenog sustava

Kada se glave ohlade onda shvatite da postoje i liječnici i medicinski tehničari koji u stvari svaki svoj radni dan rade čuda (a nekada je teško razaznati jeste li naletjeli na letargičnu "persona non grata" ili na nekoga koji je jednostavno umoran od Sizifovog posla) jer se to i ne može drugačije nazvati kada se trudite radite svoj posao, a imate manjak medicinskog osoblja, potplaćeno osoblje, manjak lijekova, a previše pacijenata, organizacijski nered i nizak stupanj povjerenja građana u zdravstvo.

Korona epidemija u kojoj se na svakodnevnoj razini pojavljuju dijametralno suprotne informacije takvu situaciju potencirala je beskonačno. Osim toga, ono što zna svatko od nas je da kada glava ne zna što radi tijelo, onda u svakom trenutku možete očekivati pljusku kao rezultat iznenadnog i nekontroliranog pokreta. Situacija u kojoj se ne ulaže u zdravstvo, a već godinama različiti subjekti upozoravaju na neodrživost sustava (pa ministar izađe s genijalnom idejom da poveća davanja za zdravstvo na plaćama), samo odaje dojam da vladajući ili ne shvaćaju o čemu se radi ili ne žele shvatiti ili što je još gore, ne znaju što da rade. 

Posljedica takve situacije je da vam zdravstveni sustav pokazuje sve simptome Touretteovog sindroma; hoćete li dobiti pravu ili krivu terapiju i hoće li vam uopće biti pružena zdravstvena njega s druge strane nije pažljivo planirana javna politika uspješne izvršne vlasti već igranje ruskog ruleta sa životima građana koje uz to već godinu dana uvjeravate da je potrebno pridržavati se epidemioloških mjera koje sama država neumjereno krši.