Nije samo Bernardić kriv za loše rezultate i rejting SDP-a, krivnju mora preuzeti i Predsjedništvo 

Iako je već neko vrijeme proveo u politici i nije mu nepoznat način rada, Bernardić se izgleda nije uspio snaći na mjestu predsjednika SDP-a. Pokušao je pronaći svoj vlastiti prostor, međutim okružen već medijski dobro uhodanim stranačkim 'kerovima' i bez autoriteta koji je nad njima imao Milanović, kojem većim dijelom mogu zahvaliti svoje postojanje u politici, Bernardića su medijski razderali. 

Pokušao se u unutarstranačkim bitkama pokazati 'fajterom' koji je sposoban zauzeti prostor i u javnosti, no to mu nije uspjelo. Dijelom jer mu to ne leži prirodno, a dijelom jer nije imao pomoć. Ni unutarstranačku, niti je na na vrijeme uspio zatražiti stručnu na tržištu. Upravo ovaj posljednji pokušaj borbe za satiru i slobodu govora Bernardića je, zbog prijašnjih gafova, odveo u neobrano grožđe i stvorio novi prostor za ismijavanje šefa oporbe. 

U sukobu sa sobom

SDP se našao u sukobu sam sa sobom jer su partijski gubitnici preuzeli kontrolu nad medijskim prostorom kojeg SDP ima i polako, ali sigurno, uspjeli difamirati svog šefa. I dok su svi, pa i potpisnik ovih redaka, za pad rejtinga SDP-a i njegovo shizofreno lutanje na političkoj sceni, okrivljavali isključivo Bernardića, nakon ogulinskog sastanka pokazalo se kako on sam ne smije i ne može nositi to breme na svojim leđima. 

Da je Bernardić loš to smo vidjeli skoro odmah na početku njegovog šefovanja, no što to govori o njegovom Predsjedništvu? Naime, predsjednik SDP-a odgovoran je Konvenciji SDP-a, ali Predsjedništvo stranke je to koje provodi Program SDP-a, odluke Konvencije i Glavnog odbora SDP-a, raspravlja o potrebi izmjena Programa i Statuta i utvrđuje njihov nacrt, raspravlja o aktualnim političkim pitanjima i o njima donosi odluke i među ostalim se brine i o informiranju unutar Stranke. Dakle, Predsjedništvo odlučuje o tome što će se i kako raditi, odnosno kakav će stav stranka zauzeti o određenim pitanjima i brine se da o tim odlukama informira članstvo stranke.

Prema tome, njihova je dužnost raditi upravo ono za što Bernardića optužuju da čini loše. Članovi Predsjedništva SDP-a su Nenad Livun, Zlatko Komadina, Bojan Glavašević, Predrag Fred Matić, Franko Vidović, Peđa Grbin, Romana Jerković, Ivo Jelušić, Ivana Posavec Krivec, Domagoj Hajduković, Boris Lalovac, Mihael Zmajlović, Siniša Hajdaš Dončić, Biljana Borzan, Arsen Bauk, Vedran Babić i Rajko Ostojić. 

Iz priloženog se može zamijetiti kako većinu imaju članovi iz Milanovićevog nekadašnjeg tabora ili da su barem to isti oni koji su medijski najglasniji protivnici Davora Bernardića. Kako će u budućnosti SDP funkcionirati? Dovoljno je vidjeti predsjednike stranačkih odbora koji su predloženi u Ogulinu. 

Bernardić u nasljeđe dobio članove najgore Vlade u povijesti Hrvatske

Naime, Bernardić je na tom sastanku predložio nov način unutarnjeg funkcioniranja stranke i radne skupine koji bi trebali služiti kao poveznica između kluba zastupnika, vodstva stranke i članstva. Te radne skupine bi trebale poslužiti kao svojevrsna 'Vlada u sjeni'. Formiranjem radnih skupina vodstvo SDP-a želi imati jasne političke pozicije glavne oporbene stranke u svim društvenim, političkim i ekonomskim pitanjima, a s druge strane biračima žele poručiti da imaju tim koji je spreman u svakom trenutku preuzeti vlast u državi.

No ono najgore u svemu tome jest to da Bernardić nema spremne vlastite ljude za vođenje pojedine radne skupine. Osim Domagoja Hajdukovića, koji je medijski poznatiji i koji je preuzeo radnu skupinu koja će se baviti vanjskim poslovima, voditelji radnih skupina većinom su bivši Milanovićevi ministri i/ili suradnici. Gordan Maras, Branko Grčić, Mihael Zmajlović, Ranko Ostojić, Siniša Hajdaš Dončić, Boris Lalovac, Arsen Bauk,Bojan Glavašević, a neke su preuzeli osobe bliske Milanoviću poput Peđe Grbina i Franka Vidovića. 

Kakav su posao ti ministri i Milanovićevi suradnici napravili možete vidjeti po svom novčaniku, ali i po ovom grafu koji slikovito objašnjava koliko je Hrvatska unutar četiri godine Milanovićeve vlasti i njegovih ministara izgubila.

Samo u jednoj stvari vidljivo je koliko je ta Vlada bila nesposobna. Naime, dok su financije vodili Slavko Linić i Boris Lalovac, u samo četiri godine propustili su uprihoditi skoro 10 milijardi eura preko PDV-a kroz turizam. Upravo u to vrijeme nisu htjeli podignuti PDV na ugostiteljske i turističke usluge, kada Hrvatska zbog globalnog sigurnosnog stanja nije imala konkurente i kada je mogla prebaciti porezni teret na nerezidente, odnosno na potrošače turiste. 

Bernardić pokušava preuzeti ulogu Vesne Pusić

Iz svega izgleda kako Bernardić nikako ne može u SDP-u nametnuti svoje ljude i svoje mišljenje. Upravo zato ne čudi njegovo posljednje ustajanje u zaštitu slobode govora. Kako unutar stranke i u javnosti nije uspio naći prostor u kojem se može nametnuti, ostalo mu je biti gromobran koji će odvlačiti pozornost s nesposobnosti svojih 'ministara u sjeni' i zauzimanje političkog prostora Vesne Pusić koja je dugo imala primat u vezi pitanja građanskih prava. 

No Bernardić ipak može pronaći utjehu u jednoj stvari: ako ga Konvencija uskoro ne smijeni, on se ne treba pretjerano bojati svojih konkurenata. Naime, svi oni koji sada pretendiraju biti šefovi stranke ili njega rušiti s mjesta predsjednika su oni koje je on premoćno pobijedio na unutarstranačkim izborima i koji SDP-u i javnosti imaju puno manje za ponuditi od njega. 

Napadi na Davora Bernardića od strane članova Predsjedništva koje cijelo vrijeme traži njegovu smjenu, iako ono samo ne radi svoj posao i u javnost pušta informacije o njegovoj smjeni, učinila je njegovu unutarstranačku grupu nervoznom. Iako je u izjavi za Direktno Arsen Bauk još prije četiri mjeseca rekao kako Konvencija može smijeniti predsjednika, nove najave smjene, pogotovo nakon promašenog sastanka u Ogulinu, navele su članove Glavnog odbora SDP-a da počnu razmišljati o odgodi Konvencije barem do onog trenutka kad će biti moguća mirna tranzicija vlasti kako ne bi došlo do raskola Partije. Raspad stranke doveo bi do još veće nepopularnosti SDP-a, a stranku dublje unazadio jer SDP osim Tonina Picule nema druge osobe koja bi vratila stranci stabilnost i uspjeh na duge staze.

Teško je za očekivati kako će Picula napustiti posao u Bruxellesu da bi se bavio unutarstranačkim poslovima, ali svaki njegov politički čin mogao bi odrediti novog vođu SDP-a.