Nije li vrijeme za reakciju? Što se još treba dogoditi? Da Hrvatska ostane pusta, 'spaljena' zemlja?!

Svoju osobnu budućnost, u sljedećih 20 godina 86,3 posto učenika procjenjuje pozitivno i vrlo pozitivno; kao najpoželjnije mjesto za život i rad 19,2 posto učenika vidi u mjestu gdje ide u srednju školu, a 27,7 posto njih vidi neko drugo mjesto u Hrvatskoj.

No sada dolazimo do alarmantnih podataka: istraživanje pokazuje da 39,4 posto učenika svoju budućnost vidi u nekoj zemlji Europske unije, a njih 13,7 neku drugu zemlju izvan EU. Više od 50 posto!

''Spaljena'' zemlja

Pa nije li, za Boga miloga, ovo također alarm za otvaranje široke javne rasprave o ovom strašnom problemu, ljudi nam odlaze kao prije 50 i više godina, doslovce bježe glavom bez obzira! A oni, koji trebaju dalje razvijati ovu državu, mladi i obrazovani, uopće ni ne razmišljaju o tome da ostanu u svojoj državi, jer već planiraju odlazak iz nje. Nije li, opet kažem, za Boga miloga, vrijeme za hitnu sjednicu Vlade i Hrvatskog sabora, kako bi se pokušalo doći do nekog razumnog rješenja? Što se još treba dogoditi? Da Hrvatska ostane pusta, ''spaljena'' zemlja?!

Ali, ne; naš se premijer Andrej Plenković, odgovarajući na ovo pitanje iz svoje lagodne pozicije, na jednom od brojnih puteva, iz Münchena, doslovce obrušio na hrvatske medije. "Odgovornost je na svim akterima, institutima, komentatorima, mogu slobodno reći i medijima, da s malo manje pesimizma kreiramo društvo jer nas on nikuda neće dovesti. Ja mislim da su okolnosti u brojnim granama puno bolje nego što se percipiraju, ali ako stvorite atmosferu, nije čudno da srednjoškolci izlaze s tonom besperspektivnosti", rekao je Plenković onako usput. Sudjelujući na skupu Europske pučke stranke, novinarima je još jednom držao govor o tome kako nam u Hrvatskoj ''nije toliko loše koliko mislimo''. I onda za masovni bijeg mladih iz zemlje okrivio ''komentatore, institute i medije''. 

Nije mu to bilo dosta, već je one koje smatra odgovornima za kataklizmičke podatke istraživanja koje je pokazalo da više od polovice srednjoškolaca želi pobjeći iz Hrvatske, prozvao za "neodgovornost prema mladim generacijama".

Hrvatska kao - uspjeh?!

Istovremeno, u najnovijem istraživanju koje je naručila Hrvatska udruga poslodavaca, a koje je objavljeno u srijedu, najveći broj ispitanih građana koji su otišli iz Hrvatske naveli su ''neorganiziranu i loše vođenu državu te nesposobne političare i političke stranke bez vizije'', kao razloge svojega odlaska. I pokazalo da je najveći broj onih koji su otišli imali posao na neodređeno, ili određeno, ali bez vjere u budućnost.

Premijer je očito u paralelnom svemiru, što je pokazao i svojim govorom pred europskim pučanima kojima je rekao da je Hrvatska, pod njegovim vodstvom, priča o uspjehu! Kojem to uspjehu, premijeru? Uspjehu u masovnom bijegu i temeljitom pražnjenju države stvorene na žrtvama poginulih i ranjenih, osiromašenih i poniženih građana?

I za to su, kažete, krivi mediji, jer ''šire pesimizam''? Mislite li da tako vjeruju i građani kada im isključuju struju, ili ih država blokira, valjda zato jer su mu mediji napunili glavu kako je stanje loše, a ne zato jer on živi na egzistencijalnom rubu i ne može podmiriti svoje režije? Ili misli kako do toga ne bi došlo da ima pristojnu plaću s kojom njegova obitelj i on mogu jednako tako pristojno živjeti? Pa ne određujemo mi, mediji, pad ili rast BDP-a, ne tjeramo mi inozemne investitore, već troma birokracija iz Kafkinog ''Procesa''!

Hoće li na vlasti u ovoj državi ikada biti netko i neki, bez obzira na politički svjetonazor, a koji neće za svoje promašaje optuživati medije i novinare? Do kada više? Je li to Plenković naslijedio ''u amanet'' od svojih prethodnika? Stalno okrivljavanje zločestih novinara, tih groznih, jezivih bića koja uživaju u patnjama nemoćnih?

Ili bi, možda, naš premijer, koji više vremena provodi izvan Hrvatske, negoli u njoj, kao da je i dalje zaposlenik Bruxellesa, a ne naš, volio da pišemo kako je u državi ružičasto i nikada nije bilo bolje, negoli od kada je on došao? Možda je u tajnosti posjetio Sjevernu Koreju i dobio instrukcije kako biti ''Voljeni vođa'', a da mi to ni ne znamo.