Nije htjela napustiti ranjenog sina: Dražen i Dragica Tuškan, zajedno u neizvjesnost i smrt...

Tamo su ih pripadnici JNA i različitih paravojnih formacija potpomognutih lokalnim četnicima tukli i mučili satima te naposljetku žrtve u skupinama do 30 osoba odvodili do udaljene lokacije za smaknuća, između Ovčare i Grabova, gdje su ih strijeljali, a njihova tijela zakopali u masovnoj grobnici.

Dostupni podaci govore kako se milošću krvnika/poznanstvom s nekim od njih s Ovčare spasilo sedam osoba (jedan od njih ubijen je sljedeći dan na Veleprometu), a jedna osoba se od sigurne smrti spasila bijegom s kamiona dok su je vozili na strijeljanje (kasnije ponovo zarobljen i odveden u srpske koncentracijske logore).

Ono s čim je šira javnost bila nedovoljno upoznata dok o tome nismo pisali je činjenica da su na Ovčari ubijene i tri žene, budući da se u medijima najčešće spominjalo brutalno ubojstvo trudnice, 32-godišnje Ružice Markobašić. Osim Ružice, krvnici nisu imali milosti ni prema Janji Pothorski koja je tri dana prije negoli je mučki ubijena napunila 60 godina, kao ni prema 59-godišnjoj Dragici Tuškan.

Iz masovne grobnice na Ovčari 1996. godine ekshumirano je 200 osoba, od kojih su do danas identificirane njih 194, između 16 i 77 godina. Među njima nalazila su se i tijela Ružice Markobašić i Janje Pothorski, dok posmrtni ostaci Dragice Tuškan još uvijek nisu pronađeni.
Priča o Dragici Tuškan nije samo još jedna priča o zdravom razumu teško razumljivom počinjenom zločinu nad ranjenim braniteljima, civilima i medicinskom osoblju, nego i potresna priča o majci koja je dragovoljno prihvatila odlazak u neizvjesnost koja je gotovo sigurno značila smrt, ne želeći napustiti ranjenog sina.

Dražen Tuškan, mlađi sin Dragice rođene Bendeković i Dragutina Tuškana, rođen je 26. listopada 1966. godine u Vukovaru. Pohađao je osnovnu školu Drugi Kongres KPJ, danas Osnovna Škola Nikole Andrića u Vukovaru. U Vinkovcima je pohađao srednju poljoprivrednu školu, nakon koje je u Osijeku upisao poljoprivredni fakultet. Sa zanimanjem je pratio sve sportove, a rekreativno uživao u košarci, nogometu, ali i kao brojni Vukovarci, u pecanju. Njegov stariji brat Tomislav koji je majku zadnji put vidio 27. lipnja 1991. godine na sinovu prvom rođendanu, a brata u srpnju iste godine, istaknuo je kako je Dražen bio osoba širokih interesa, pa su njih dvojica autostopom proputovali Europu i Sjevernu Afriku, te je zamišljeno dodao: "Ono posebno, to je njemu bio Isus, bio je vjernik, teme su bile različite, ne znam koliko je bio religiozan, ali definitivno je volio Isusa, mučila su ga pitanja nejedinstva Crkve, Istok, Zapad, protestanti... a jedan i neponovljivi Isus.... sjećam se dobro tih trenutaka".

Po eskaliranju ratnih sukoba u Vukovaru, Dražen Tuškan pridružio se svojim prijateljima iz djetinjstva, susjedima i sugrađanima u obrani grada, a po iskazu suboraca, na položaju je bio u Kačićevoj ulici, nedaleko od obiteljskog doma, gdje je i ranjen, nakon čega je hospitaliziran u vukovarskoj bolnici.

Draženova majka, Dragica (Viktora) Tuškan, rođ. Bendeković, rođena je 13. listopada 1932. godine u Osijeku. Ranjena je 20. rujna 1991. godine, lakše, u predjelu lakta, a zabilježene su i ogrebotine po trbuhu, vjerojatno od pada, no nije hospitalizirana. Prema iskazima svjedoka, u bolnicu je došla zbog sina Dražena koji je bio ranjen u ruku, kako bi ostali zajedno, što potvrđuje i snimka francuske televizije, na kojoj se Dražen vidi sa zamotanom rukom, obučen u zelenu 'basketicu'.

Iz autobusa u koji je već bila smještena (iskaz svjedokinje M.P.) kako bi bila evakuirana iz okupiranog grada, ugledala je sina kako stoji s ostalim izdvojenim muškarcima, ustala je i izašla te se odbila odvojiti od njega.

Tomislav Tuškan, stariji sin Dragice Tuškan, izjavio je: "Da, to je mama, takva je bila. To je baš karakteristično za nju, točno je mogu zamisliti kako se ne želi odvojiti od Dražena".

Dragica i Dražen Tuškan zajedno su deportirani na Ovčaru, što sa sigurnošću potvrđuje jedan od preživjelih s Ovčare, koji je bio susjed obitelji Tuškan, a i radili su zajedno, pa ju je dobro poznavao. 

Suprug Dragice Tuškan preminuo je prije godinu dana, ne dočekavši da se pronađu ostaci njegove supruge i mlađeg sina.

Kada su zarobljeni u vukovarskoj bolnici te odvedeni kako bi bili mučki ubijeni, Dragica Tuškan, supruga, majka i baka, imala je 59 godina, a njen mlađi sin Dražen 25. Njihova obitelj i dalje se nada kako će jednom njihove posmrtne ostatke pronaći kako bi ih mogli dostojno pokopati: "Naći njihova tijela značilo bi mi puno. Život zaslužuje da se dostojanstveno završi".

Dragice i Dražene, nismo vas zaboravili.