Ni Plenković ni Milanović ni Grbin nisu dali bitan odgovor: Po tome su isti u slučaju Turudić

Naime, nije sporno da su jedni i drugi zagovornici odnosno priznaju samo onu "demokraciju" i one demokratske standarde koje oni kroje i "utvrđuju" po svojoj mjeri i za svoj račun. Također, nije sporno da su oni rodonačelnici dvostrukih mjerila po načelu "je li naš ili vaš?". Za to načelo nije bitno činjenično stanje već je bitna činjenica je li on naš ili vaš.

Niti jednoj strani nije bilo bitno izabrati glavnog državnog odvjetnika koji će u punom smislu te riječi biti hrvatski glavni državni odvjetnik, njima je najbitnije bilo da to bude "njihov" glavni državni odvjetnik. Nitko u brojnim polemikama i svrstavanjem na stranu Plenkovića ili Milanovića odnosno Grbina nije iznio bilo koju činjenicu ili dao odgovor zašto je hrvatska pravna država već niz godina u "bijelom štrajku". 

Nisu naveli ni zašto nikad nismo procesuirali pljačku i grabež u priči zvanoj pretvorba i privatizacija na "hrvatski način" i tako dalje. Priznajem, nemam niti trunke povjerenja u Plenkovićev priče za uređivanje Hrvatske kao djelotvorne i nadasve efikasne pravne države na sliku i priliku hrvatskog naroda, a jednako tako nemam povjerenja u političku misiju i motive ljevice. 

FOTO: HINA/Tomislav Pavlek

Turudić je tu da istjera zlog duha iz DORH-a

Poglavito nakon baražne vatre i bombardiranja Turudića iz DORH-a preko Jutarnjeg lista porukama iz optužnih predmeta odnosno dosjea. Vidljivo je da se oko Turudića stvorio medijski i politički zid koji žestoko dijeli ljevicu i desnicu.

Iako se i jedna i druga strana pozivaju na suvremene demokratske standarde i vrijednosti, realno su i jedni i drugi daleko od tih vrijednosti i tih demokratskih standarda.

Javnosti je plasirana teza da je Turudić desni reformator koji će "istjerati" Mladena Bajića i njegov duh iz DORH-a i da je zato Turudić tu. To bi samo po sebi trebala biti dobra najava, ali čisto sumnjam u neke značajne reforme koje će Turudić provesti.

FOTO: HINA/Tomislav Pavlek

Turudić zadovoljava hrvatske demokratske standarde za svoj izbor

Za dužnost glavnog državnog odvjetnika prijavilo se četvero kandidata: odvjetnik Mladen Dragičević, zamjenik županijskog odvjetnika u Splitu Nikša Wagner, trenutni zamjenik glavne državne odvjetnice Emilijo Kalabrić i sudac Visokog kaznenog suda Ivan Turudić.

Objektivno i realno Ivan Turudić je bio najkvalificiraniji između ova četiri kandidata. Turudić je neosporno puno "radio" na sebi, popunio bezbroj praznina koje je početno iskazivao odnosno imao, radio na svom pravnom znanju i vještinama.

Poruke i podaci iz optužnih dosjea o vezama Ivana Turudića sa Zdravkom Mamićem i Josipom Rimac te predmet njegovog bratića Mire Vrlje nisu naštetile Turudiću kao ni i njegovo "zaobilaženje istine" o tim događajima. Turudić im očito nije ništa pogodovao jer su Zdravko Mamić i njegov brat osuđeni, a Josipa Rimac je optužena.

FOTO: HINA/Damir Senčar

Razlikujemo se od zapadne kulture

Zaključno, zadovoljeni su aktualni hrvatski demokratski standardi. Ivan Turudić u uređenoj zapadnoj demokratskoj državi ne bio izabran za glavnog državnog odvjetnika. Zašto to kažem? U zapadnoj demokraciji normalno je i uobičajeno podnošenje ostavki nakon što se sazna da je netko umiješan u skandal koji mu narušava vjerodostojnost.

Jednako tako takvim osobama nije dostupna javna dužnost zbog činjenice svoje nevjerodostojnosti za javnu funkciju. Eto, britanski ministar obrane Michael Fallona podnio je ostavku jer dirao radijsku novinarku po koljenu. Fallon je u svom obraćanju rekao kako ostavku podnosi jer "nije ispunio visoke standarde koje zahtijeva njegov položaj". 

Naravno da je Fallon podnio ostavku jer je umiješan u skandal koji mu je narušio vjerodostojnost. Političari u zapadnoj demokraciji moraju biti moralni ljudi, te prije svega moraju odgovarati narodu koji ih je i doveo na vlast. Postoji jako puno dokaza za navod da odlaze zbog skandala ili zbog onoga koga su doveli na funkciju. 

EPA/Ross Tilly

Nebrojeni primjeri 

Britanski ministar unutarnjih poslova David Blanket ostavku je podnio jer je zatražio požurnicu za rješavanje radne dozvole dadilji svoje prijateljice. Švedska ministrica Maria Borelisu je ostavku podnijela jer je dadilju zaposlila na crno. Druga švedska ministrica je službenom karticom kupila čarape jer nije imala gotovine, novac za čarape odmah je vratila, ali je podnijela ostavku koja je prihvaćena.

Bivša ministrica za visoko i srednje obrazovanje Kraljevine Švedske Aida Hadžalić podnijela je ostavku nakon što ju je policija zaustavila za volanom i našla joj 0,2 promila alkohola u krvi. Britanska zastupnica u parlamentu je podnijela ostavku zbog nepravilnosti u obračunu putnih troškova. Ostavku je dala i zbog činjenice da joj je muž službenom karticom platio najam dva filma u videoteci.

Francuska ministrica vanjskih poslova podnijela je ostavku nakon što se s ljetovanja umjesto komercijalnim letom vratila avionom tuniskog predsjednika. Bivši japanskog premijera Yukio Hatoyame je prije nešto više od šest godina podnio ostavku jer su neki od njegovih ministara dospjeli pod istragu zbog navodne korupcije, a nije, kako je priznao, ispunio ni obećanje da će izmjestiti američku vojnu bazu s Okinawe.

FOTO: HINA/Vlada RH

Dobrovoljni odlasci

Europa je puna primjera dobrovoljnog odlaska. Poljski ministar pravosuđa dao je ostavku nakon niza samoubojstava zatvorenika. Finski ministar vanjskih poslova, iako nerado, zbog erotskih SMS-ova koje je poslao striptizeti. Član mađarskog ministarstva socijalne skrbi zbog neslaganja s načinom tretiranja beskućnika.

Nizozemska vlada zbog genocida u Srebrenici i to 10 godina nakon tog tragičnog događaja. Mislim da vam ovi, za hrvatske standarde banalni primjeri, dovoljno govore o tome zašto Ivan Turudić ne bio izbran odnosno siguran sam da se ne bi niti usudio javiti na natječaj za bilo koju javnu funkciju u zemlji sa jasnim demokratskim standardima.

Oglasio se Turudićev suborac: 'Mogao je u potpunosti zaobići ovu priču, ali nije to učinio'

Nadam se da vam je ova neovisna i profesionalna analiza pomogla u realnom sagledavanju stanja stvari u hrvatskoj politici, hrvatskom pravosuđu i našim postignutim demokratskim standardima.