Nevjerojatna antihit kampanja SDP-ova kandidata: Glavna poruka - osmijeh i 'Ćao ćaci'

Od Splita do Osijeka, od manjih općina do velikih gradova, dojam je sličan – kampanje se svode na prisutnost lica kandidata na plakatima, bez ikakvih konkretnih prijedloga. Već u prvim tjednima izborne utrke bilo je jasno da većina kandidata nije ni pokušala artikulirati politički program. Umjesto toga, biračima se nude generički slogani koji ne govore apsolutno ništa o planovima kandidata. Takav primjer portal Direktno našao je i u gradu Vukovaru.

Naime, SDP-ov kandidat za gradonačelnika Kruno Raguž očito je zamijenio Vukovar i Novi Sad jer je na plakatu osvanuo uz rečenicu "Za SDP i ćao Ćaci". Podsjetimo, priča o Ćacima počinje 22. siječnja 2025., kada je na ulazu u novosadsku Gimnaziju Jovan Jovanović Zmaj osvanula crvenom bojom ispisana poruka "Ćaci u školu". Ovaj grafit je naime trebao glasiti "Đaci u školu" na ćirilici, no autor je pogrešno zamijenio čirilićno slovo Đ (Ђ) s Ć (Ћ), što je izazvalo brojne reakcije među studentima. Izraz je brzo postao viralni hit, a studenti su ga počeli koristiti za označavanje onih koji slijepo podržavaju srpski režim umjesto da se bore za prava studenata i pravdu.

"Ćaci" su tako postali simbol za skupinu koju srpski studenti i prosvjednici smatrali režimskim podržavateljima. Izraz "ćaci" ilustrira kako se jezik i humor mogu koristiti kao alati političkog izraza i otpora. Iako je nastao kao rezultat pogreške u pisanju, brzo je postao snažan simbol u studentskim prosvjedima, pokazujući snagu satire u političkom diskursu.​ Međutim, izraz je usko vezan za događaje u Srbiji te nije jasno kako poruka "ćao Ćaci" ima ikakve veze s lokalnim izborima u Hrvatskoj pa je tako Raguž i njegov plakat postao svojevrstan antihit lokalnih izbora. Valja napomenuti da Raguž isti sintagmu koristi i na društvenoj mreži Facebook gdje često u opisu objave piše upravo "ćao Ćaci". 

FOTO: Društvene mreže 

Utrke bez vizije

Međutim, to je samo još jedan pokazatelj da hrvatski lokalni političare nisu shvatili niti kako voditi kampanje niti kako koristiti društvene mreže.  Na društvenim mrežama, koje su posljednjih godina postale glavno komunikacijsko oruđe političara, mnogi kandidati ostavljaju dojam da su ih otkrili tek prošli tjedan. Video materijali često izgledaju kao improvizirani amaterski uraci, bez poruke, ritma i osnovne montaže. Neki se kandidati odlučuju na "humoristične" pristupe, ali završavaju u rubrikama za sprdnju, a ne ozbiljan politički diskurs. Možda je najbolji primjer tome kandidat za zagrebačkog gradonačelnika Davor Bernardić i njegova, sada već, famozni pad s klupe. 

Najveći propust većine kampanja ipak je ignoriranje konkretnih lokalnih problema. Dok stanovnici manjih općina muku muče s lošom infrastrukturom, nedostatkom dječjih vrtića ili problema s odvozom otpada, kampanje se rijetko dotiču takvih tema. Umjesto toga, prioritet postaje organizacija glazbenih večeri, podjela balona i prisutnost na feštama, što više podsjeća na predizborni folklor nego ozbiljnu politiku. Primjer tomu je pak i bizaran video šefa zagrebačkog SDP-a i saborskog zastupnika Branka Kolarić na Dan žena nakon kojeg je nestao iz javnosti, a o čemu je portal Direktno već pisao.

Prisjetili smo se najupečatljivijih slogana s prošlih lokalnih izbora: 'Nisam ukrao ništa'

Dio odgovornosti snose i političke stranke koje, u nedostatku kvalitetnih lokalnih kadrova, nerijetko kandidiraju ljude poznate isključivo po stranačkoj lojalnosti. Tako se događa da osobe bez ikakvog upravljačkog iskustva ili znanja o lokalnoj samoupravi dolaze na čelna mjesta samo zahvaljujući stranačkom aparatu. Loše kampanje nisu samo odraz loših kandidata, već i niskih očekivanja birača. Dok god se izborne utrke vode bez vizije, konkretnih planova i odgovornosti prema zajednici, lokalna politika u Hrvatskoj ostat će na razini PR performansa bez sadržaja.