NEVJERODOSTOJAN SUSTAV PRIKUPLJANJA POTPISA Relković: Zakonodavac je zaboravio predvidjeti hrvatske improvizacije

Potrebnih, zakonski propisanih 10.000 potpisa za predsjedničku kandidaturu do ovog su trenutka predali gotovo svi koji su to kanila, među posljednjima Kolinda Grabar-Kitarović u utorak u podne, koja se može pohvaliti najimpresivnijom brojkom, koja premašuje 200.000 potpisa. Neki su, poput Ivana Pernara najavili DIP-u svoj dolazak u 22 sata, a još se očekuje i predaja potpisa Dalije Orešković. Ima i kandidata koji nisu uspjeli prikupiti dovoljan broj, poput Vlaha Orepića, pa su odustali.

"Govorili smo da postoje kandidati među koje svakako spada i Vlaho Orepić, koji teško da mogu doći do 10.000 potpisa jer niti imaju preveliku javnu vidljivost, niti imaju dovoljne mreže ljudi koji bi učinili taj poprilično velik posao, ako se ne radi kroz nekakve druge sustave postojećih baza.Dakle, ako se zaista radi na ulici, nije lako prikupiti 10.000. Jedno je biti popularan na društvenim mrežama, a drugo nasred ulice dobiti potpise, pa i broj volontera koji će prikupljati potpise po cijeloj Hrvatskoj. Za mene to nije nikakvo iznenađenje i teško da ćemo imati više od 10 kandidata, iako je 13,14 aspiranata. Moglo bi sve završiti i na broju ispod 10, nekoliko kandidata bi moglo objaviti da su odustali", govori Ivica Relković.

'Ne smijemo se poigravati riječju vjerojatnost'

Zakon o izboru Predsjednika Republike Hrvatske (čl. 9. st. 2.) kaže o prikupljanju potpisa sljedeće: "Svaki birač može svojim potpisom podržati samo jednog kandidata za predsjednika Republike". Upravo taj stavak u slučaju prikupljanja potpisa za predsjedničke izbore može predstavljati veliki problem u vjerodostojnosti lista i potpisa.

"Nije moguće potvrditi kome je prvome od kandidata potpis dan, ukoliko se na nekoliko lista pojavi isti potpis jer nema nadnevka, međutim DIP je rekao, barem ono što sam ja pratio, da će priznati prvi doneseni popis. Ako je Milanović bio prvi taj koji ih je predao, u slučaju svakog duplikata, u odnosu na njegove potpise, onaj sljedeći duplikat koji može biti prvi da je dobiven, neće vrijediti. Ali tako bi trebalo vrijediti za svakoga nakon toga. Kolakušićeva lista koja je donesena, trebala bi biti za sljedećeg i tako dalje. Dakle, baza bi se trebala puniti sa svakim kandidatom za one sljedeće kandidate. Ako je Škoro donio 80.000 i nakon njega dođe kandidat koji je donio 10.100, Škorinih 80.000 bi trebalo usporediti s ovih 10.000", kaže Relković i dodaje kako smatra da se tu ne možemo pozivati na uzorak, kao u slučaju referendumskih inicijativa jer tamo nema usporednih protukandidata.

To je jedna lista koja je donesena i radi se samo o tome jesu li potpisi valjani ili nisu. To je jedini istraživački posao. Ovdje se radi o komparaciji zbog tog isključivanja duplih potpisa i ne možemo na temelju uzorka reći je li netko tko je donio rubni broj potpisa prošao ili nije. Moguće je samo reći vjerojatnost.

"Međutim, ja ne znam smijemo li se mi poigravati riječju vjerojatnost kada su u pitanju izbori na kojima netko poslije može raditi prigovore, da su neki kandidati bili valjani ili nevaljani. Mislim da se ušlo u jednu fazu u kojoj nije sigurno prebrojavaju li se svi potpisi predani do zadnjeg kandidata. Samo zadnji kandidat može biti taj čije se potpise neće do kraja pregledati ako ih ima dovoljno", objašnjava Relković.

Trgovina potpisima je moguća, lako je zaobići pravila kada se radi o velikom broju istih

Kaže kako ne možemo sa sigurnošću reći da nema trgovine potpisima.

"Ako smo imali situaciju nenaznačenih kandidata na listama, tada je to moguće. Međutim, ako nisu dupli, ako su bili originalno prikupljeni za jednog kandidata, a poslani su kao pomoć nekom drugom kandidatu zato što on možda oduzima neko biračko tijelo nekom tko je važniji protivnik, mi ne možemo znati je li lista na kojoj je netko potpisao u tom trenutku imala naznačeno ime kandidata za kojeg je dan potpis. Mi ne možemo, na temelju indicija znati, na samim štandovima kome je to stvarno na kraju pridodano", upozorava Relković.

Ističe i kako se pravila vrlo lako mogu zaobići kada su u pitanju velike količine potpisa.

"DIP nema dovoljno kapaciteta da to na takav način može raditi i mislim da se tu treba, ne samo kad su u pitanju predsjednički izbori, nego i neka druga prikupljanja, malo drugačije pristupiti. Već sama činjenica da sami izlistavate one liste koje ćete kasnije koristiti je pod upitnikom jer se nekome može zaista dogoditi da kao kandidat ne zna je li neki od volontera zaista donio ranije pripremljene podatke, ispisao ih, a kandidat ih je uvažio. Ali, recimo da DIP za svakog kandidata daje onoliko njegovih lista koje su ovjerene od strane DIP-a, onda bismo imali situaciju da bi se puno teže moglo manipulirati jer bi svaka lista imala svoj broj u DIP-u, je li vjerodostojno izašla i vratila se u sustav", pojašnjava i dodaje kako ovakvo prikupljanje potpisa ima rupa i nismo sigurni u to.

Osobito jer smo već i vidjeli situacije da netko nekog drugog potpisuje.

Trebalo bi upotrijebiti restriktivnu logiku

"Mislim da smo cijelom sustavu pristupili na način da kao nije važno ako netko donese 300.000 jer ionako vjerojatno ima dovoljno", govori Relković.

On smatra kako nešto treba mijenjati te smatra kako je potrebno ići jednom restriktivnom logikom.

"Znači, kandidat može donijeti koliko god tisuća potpisa želi, no budući da zakon traži 10.000, DIP se trebao ograničiti da će samo primiti toliko vjerodostojnih potpisa i da ih ostali ne zanimaju. Jednostavno ih vratiti kandidatu, pa neka on svoj PR da su skupili, karikiram, dva milijuna prodaju kome hoće, to je njihova stvar. Zašto bi DIP preuzimao tolike tisuće? Onog trenutka kad DIP preuzme 80.000 recimo, a ne prebroji, tada su i oni uključeni u potencijalnu nevjerodostojnost. Ali da DIP pregleda prvom kandidatu koji je došao 10.000 potpisa, verificira, a ostalo mu vrati i doslovno ne preuzme, tada bismo imali situaciju da nitko ne bi mogao pumpati potpise. To bi bilo potpuno nepotrebno, da predsjednica skuplja više od 200.000. To bi bila njezina privatna stvar jer DIP to ne bi tretirao", objašnjava Relković i dodaje:

"Mislim da se u budućnosti DIP treba na taj način organizirati i zakonski riješiti, da se verificira samo potreban broj potpisa, a ostalo da se niti ne preuzima od kandidata, pa neka oni rade PR kakav žele", zaključuje.

U zakonskom okviru bi onda kandidat koji je predao 10.000 ispravnih potpisa bio sasvim ravnopravan s kandidatom koji je donio 200.000, s recimo 10 posto neispravnih potpisa.

"Prema tome, čemu uzimati i jedan potpis više od 10.000? Zapravo se zbog tog principa i događaju ova pumpanja, tjeranja ljudi u nekim javnim službama da moraju potpisivati.. .potpuno nepotrebne stvari. Radi se samo o PR-u pojedinih kandidata. To nema nikakvu zakonsku težinu, odnosno težinu službenosti i mislim da bi to zakonodavac trebao odlučiti - da se ne preuzima više potpisa od zakonski propisanog broja", kaže Relković koji je svoje tvrdnje potkrijepio i primjerima:

"Ako Kolinda Grabar-Kitarović preda potpise u 12 sati, a Dalija Orešković i Ivan Pernar ih predaju u 22 sata i donesu rubno, 10.020 potpisa recimo, ako su svi ispravni, onda DIP, da bi bio vjerodostojan i sukladan zakonu, mora pregledati sve prethodne potpise, i Kolindine, i Milanovićeve, i Škorine i svačije. Jer recimo, među 80.000 Škorinih ili Milanovićevih, može biti tih 20 duplih koje Pernar ima i onda bi on naprimjer, bio isključen, ako se i na njihovim listama nalaze neki isti potpisi kao na njegovoj. Ali kako to saznati ako nema uzorka, to je dovoljno mali broj da se ne može provjeriti na temelju uzorka. Baš me zanima, dođe li netko na kraju s rubnim brojem potpisa, hoće li DIP reći da ne može u dva dana to pregledati i da treba dodatnih pet dana za provjeru i verifikaciju kandidature".

Zbog čega je to bitno?

Zamislimo da Dalija Orešković u zadnjem trenutku preda 20 potpisa više od potrebnih. Njezinih dva posto iznimno puno igra između drugog i trećeg kandidata, hoće li narasti Milanović u odnosu na Škoru, hoće li Škoro njega preteći i biti drugi. Zamislimo situaciju da nakon toga u drugi krug uđe jedan od njih, a drugi podnese žalbu da je jedan kandidat neispravno uvršten", objašnjava Relković i dodaje da to može predstavljati veliki problem.

"Pa mi smo za puno manje stvari imali optužbe da netko nekom krade glasove. To je bitno pratiti i na neki način poručiti, da je DIP doista pred problemom. Nisu oni krivi, već zakonodavac koji je zaboravio predvidjeti hrvatske improvizacije", zaključuje Relković.