PREDRASUDE O NACIJAMA

Nepoznato o Brazilu: Gram kokaina je devet eura, a oko 20 posto muškaraca u Riju su biseksualci i homoseksualci

Autor

Andrea Latinović

U srijedu, 27. lipnja, na moskovskom će se stadionu Spartak u večernjim satima u nogometnom umijeću okušati protivnici iz skupine E, Srbija i Brazil. Za Brazilce je poznato da su kao i ostali Južnoamerikanci totalni nogometni fanatici, koji su dali neke od najboljih svjetskih igrača, poput legendarnog Pelea.

27.06.2018. u 11:36
Ispiši članak

Kada čujemo ''Brazil'', najprije nam na pamet pada urnebesni, najpoznatiji svjetski karneval, ples samba, prelijepe, seksipilne Brazilke koje su redovito u vrhu svjetskih ljepotica, ogromna nepregledna prostranstva, vrućina, daleka država koja živi i pleše u svom brzom ritmu, prve televizijske ''sapunice''. I temperamentni, strastveni ljudi koji žive užurbano, tako tipično za to poodneblje, uživajući život do posljednjeg daha.

Zanimljivosti o Brazilu

Operacije promjene spola u Brazilu su dio zdravstvenog sustava, a time su i besplatne.

Čak 47,3 posto cijelog južnoameričkog kontinenta zauzima Brazil! Država graniči i sa svim zemljama kontinenta osim Ekvadora i Čilea.

Prema dostupnim podacima, oko 20 posto muškaraca u Rio de Janeiru su biseksualci i homoseksualci.

Macaw papiga nacionalna je životinja Brazila.

Prva zemlja na svijetu koja je zabranila solarije bio je baš Brazil.

Unatoč znatno lošijem standardu, iPhone je u Brazilu gotovo dvostruko skuplji nego u SAD–u.

Prije otprilike desetak godina, država je pokušala prodati nosač aviona na Ebayu.

Rio de Janeiro nekoć je bio glavni grad Portugala, te je do danas ostao jedini glavni grad neke europske zemlje, a da se pritom nalazi na drugom kontinentu.

Najveća zajednica Japanaca van matične zemlje nalazi se upravo u Brazilu.

Olimpijske igre u Riju bile su prve OI ikad održane na tlu Južne Amerike.

Glasovanje na izborima u Brazilu je obavezno i onaj tko ne glasa može biti novčano kažnjen.

Zemlja je to slabo obrazovanih ljudi, a samo 43 posto stanovnika ima završenu srednju školu.

Postoji otok na kojem je civilima zabranjen pristup. Razlog? Na njemu živi pet zmija po kvadratnom metru!

Polovica od 20 svjetskih gradova u kojima se godišnje dogodi najviše ubojstava, nalaze se u Brazilu. Također, osam od 12 gradova u kojima su se igrale utakmice prošlog Svjetskog prvenstva u nogometu, našli su svoje mjesto na popisu 50 najnasilnijih svjetskih gradova.

Zatvorenici svoju kaznu mogu smanjiti čitanjem knjiga! Naime, za svaku knjigu koju pročitaju i o njoj napišu izvještaj, kazna im se smanjuje za četiri dana.

Najveći koncert na otvorenom ikad održan je u Riju. Njemu je prisustvovalo 4,2 milijuna ljudi, a nastupao je Rod Stewart.

Najviše katolika na svijetu živi u Brazilu, čak 123 milijuna, tj. 64 posto populacije zemlje.

Gram kokaina u Australiji košta 207 eura. U Brazilu je cijena samo devet eura.

Glavni izvoznik popularnih brazilskih oraščića nije Brazil, već Bolivija.

Brazil je treći najveći potrošač kozmetike u svijetu, odmah nakon SAD-a i Japana.

Polovica svjetske proizvodnje narančinog soka i petina proizvodnje šećera otpada na Brazil.

Brazil je sedmo najveće gospodarstvo u svijetu, s BDP-om od 2,3 bilijuna dolara. Toliko iznosi veličina gospodarstva Južne Afrike, Australije i Argentine–zajedno!

U Brazilu je potrebno više od godine dana za dobivanje građevinske dozvole. Za usporedbu, u Meksiku prosjek iznosi 82 dana.

Trećina svjetske proizvodnje kave otpada na Brazil.

Brazil je najveći izvoznik govedine u svijetu.

Brazil ima više od 4000 zračnih luka. U svijetu ga jedino premašuje SAD.

Između 1,5 i 2,5 milijuna stanovnika Brazila ima japanske korijene.

Najbolja plaža u svijetu, prema izboru Trip Advisora, nalazi se u Brazilu. Zove se Baia do Sancho.

S populacijom od oko 201 milijun stanovnika, Brazil je peta najmnogoljudnija zemlja svijeta.

Što znamo o državi?

Zauzima čak 47% južnoameričkoga kopna. Graniči sa svim južnoameričkim državama, osim s Čileom i Ekvadorom, a duljina atlantske obale iznosi 7367 km.

Sastoji se od triju prirodnih cjelina: sjeverni dio tvore južni ogranci staroga niskog Gvajanskoga gorja s najvišim vrhuncem Neblinom, 2994 m, uz granicu s Venezuelom; nešto južnije nalazi se golema nizina Amazone, a na jugu Brazilsko visočje. Područja do 500 m visine obuhvaćaju 78% teritorija, a više je od 1200 m samo 0,5% površine. Nizina Amazone proteže se od podnožja Anda do Atlantskog oceana. Stara osnova, građena od starijih kristaličnih i paleozojskih škriljevaca, pokrivena je mlađim naslagama i recentnim nanosima Amazone. Brazilsko je visočje jednoličan valovit ravnjak raščlanjen riječnim dolinama, koji se postupno snizuje od visokoga ruba uz atlantsku obalu prema zapadu i sjeverozapadu. Gorska bȉla (serra) građena su od otpornijih, pretežno eruptivnih stijena (Serra do Mar, Serra da Mantiqueira, Serra do Espinhaço). Najviši je vrh Brazilskoga visočja Bandeira, 2892 m. Strmi pristranci primorskih serra snažno su erodirani. U sjeveroistočnom dijelu visočja razvile su se visoke zaravni (chapados), koje prema obali Atlantskog oceana prelaze u niske ravni (sertão). Obala je pretežno slabo razvedena. Prudovi zatvaraju obalne lagune i jezera, od kojih su najpoznatija Lagoa Mirim i Lagoa dos Patos na jugu zemlje. Osim na ušću Amazone, uz obalu gotovo nema otokâ, a oceanski su otoci u Atlantiku Fernando de Noronha, Trindade, Martin Vaz i hridi São Paulo i São Pedro.

Zbog golema prostora klima je vrlo različita, od ekvatorske preko tropske do umjerene.

Brazil se hidrografski dijeli na tri sustava porječja: porječje Amazone s 200 velikih pritoka (Tocantins-Araguaia, Xingu, Tapajós, Madeira, Negro i dr.), od kojih je 100 plovnih, obuhvaća oko 60% teritorija, porječje La Plate (Paraná s pritokom Paraguayem) oko 17%, a ostatak pripada porječjima rijeka istočnog Brazila koje izravno utječu u Atlantski ocean (najdulja je São Francisco, 2863 km, u Brazilskom visočju). Vlažna tropska prašuma pokriva nizinu Amazone. Prema količini vlage dijeli se na vlažnu i periodično plavljenu igapo-džunglu i na sȕšu – várzea-džunglu.

Stanovništvo

U Brazilu živi 190.755. 799 stanovnika prema popisu 2010., a prema službenoj procjeni za 2013. godinu 201.032. 714 stanovnika. Najgušće su naseljene primorske države, osobito na jugoistoku (Rio de Janeiro 365 st./km², São Paulo 166 st./km²), u kojima na 11% površine živi 42% stanovništva. Najrjeđe je naseljeno područje Amazone i unutrašnjost Brazilskoga visočja.

Od ukupnoga broja bijelci čine 47,7%, crnci 7,6%, Azijci 1,0%, Indijanci 0,4%. Mješanci tvore gotovo polovicu brazilskog stanovništva (43,1%); mulati su dva puta brojniji od mestika; oni čine glavni dio ruralnoga stanovništva. Oko 818.000 domorodačkih Indijanaca, koji pripadaju jezičnim skupinama Arawak, Gȇ, Karaibi i Tupi, živi u području Amazone, Matu Grossu i u teško pristupačnim krajevima unutrašnjosti. Od početka europske kolonizacije Portugalci su tri stoljeća bili gotovo jedini bijeli useljenici. U 19. stoljeću i u prvoj polovici 20. stoljeća pridružuju im se i Talijani (1,6 milijuna useljenika, 1818.–1963.), zatim Nijemci, Poljaci i dr. Od polovice 19. st. uselilo se u Brazil oko 4,5 milijuna Europljana pa je broj bijelaca od 28% 1819. godine porastao na 55,2% u 1996. godini. Od kraja 16. st. u Brazil je dovezeno između tri i četiri milijuna afričkih crnaca (ropstvo je ukinuto 1888.). Najviše ih je u sjeveroistočnom dijelu zemlje, kamo su u 16. i 17. stoljeću dovedeni na plantaže šećerne trske.

Stanovnici su uglavnom rimokatolici, 64,6%, protestanata je 22,2%, nereligioznih 8,0% i drugih vjeroispovijesti 5,2%. Broj stanovnika rastao je velikom brzinom; prema prvom popisu 1872. u Brazilu je živjelo 9,9 milijuna stanovnika, 1940. god. 41,2 milijuna stanovnika, 1960. godine 71,0 milijuna stanovnika, a 1991. god. 146,8 milijuna stanovnika. Stopa porasta u posljednje se vrijeme znatno smanjila: u razdoblju 1970.–80. iznosila je prosječno 2,8% godišnje, a 2000.–10. god. 1,3% godišnje. To je rezultat znatno smanjena prirodnoga priraštaja, odnosno smanjena nataliteta. Stanovništvo je mlado; u dobi je do 14 god. 24,1%, od 15 do 64 god. 68,5%, a starije je od 65 godina samo 7,4% populacije. Trajanje života za žene je 77,3 godine, a za muškarce 69,7 godina.

Ekonomski je aktivno 100.223.000 st., a stopa se nezaposlenosti smanjila s 10 posto na šest.

U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu radi 15,7%, u industriji, rudarstvu i građevinarstvu 21,8%, a u uslužnim djelatnostima 62,5% zaposlenih.

U gradovima živi 84,4% stanovništva. Najveći je stupanj urbanizacije na jugoistoku zemlje (92,9%), a na rubovima velikih gradova nastale su velike sirotinjske četvrti–favele. Službeni je portugalski jezik. Nepismeno je 9,6% stanovništva starijeg od 15 godina.

Glavni je grad Brasília (Distrito Federal, 2.570.160 stanovnika). Ostali su gradovi s više od milijun stanovnika São Paulo (11.253.503 st.; šire gradsko područje 19,7 milijuna stanovnika), Rio de Janeiro (6.320.446 st.; šire gradsko područje 11,8 milijuna stanovnika), Salvador (2.675.656 st.), Fortaleza (2.452.185 st.), Belo Horizonte (2.375.151 st.), Manaus (1.802.014 st.), Curitiba (1.751.907 st.), Recife (1.537.704 st.), Porto Alegre (1.409.351 st.), Belém (1.393.399 st.), Goiânia (1.302.001 st.), Campinas (1.080.113 st.) i São Luís (1.014.837 st.).

Gospodarstvo

Prezaduženost i stagnacija kao privredna obilježja 1980-ih prevladani su reformama i privatizacijom (uz pomoć MMF-a). Okosnica ''brazilskog čuda'' iz 1990-ih bio je razvoj industrije (naftne, brodograđevne, tekstilne, prehrambene, metalurške i dr.). Industrijskom razvoju pogodovala su i znatna prirodna bogatstva, napose golemi šumski fond u području Amazone (važan za rastuću drvnu industriju), kao i nalazišta željezne rude, kositra, fosfata, nafte, plina, boksita, ugljena, soli, azbesta, kroma, urana, cinka, zlata i dijamanata. Od sredine 1980-ih do sredine 1990-ih proveden je i niz novčanih reformi, kako bi se smanjila kronično visoka inflacija, Više puta mijenjana je nacionalna moneta (uz omjere zamjene uglavnom od 1:1000); 1986. uveden je kruzado (umjesto kruzeira), a potom novi kruzado (1989), kruzeiro (1990), kruzeiro real (1993) i real (1994).

Početkom 2000-ih brazilski je gospodarski rast među najdinamičnijima u svijetu (rast BDP-a od 7,5% koji je ostvaren 2010. bio je najveći u posljednjih 20-ak godina). Prema podacima Svjetske banke iz 2012., ekonomija Brazila bila je po svojoj uspješnosti na sedmom mjestu u svijetu. Brazil je među svjetski vodećim proizvođačima kave, sisala, šećerne trske, banana, šećera, kakaova zrna, soje, govedine, teletine, papra i duhana. Također je svjetski značajan proizvođač električne energije, drugi u svijetu po hidroenergetskoj proizvodnji, s 12% svjetskog udjela, te proizvođač nafte i njezinih derivata.

Novčana je jedinica real (R$; BRL); jedan real čini 100 sentava (centavos).

Povijest koju su stvorili Indijanci

Prije dolaska Europljana, na području Brazila živjeli su Indijanci Tupí-Guaraní, koji nisu nikada stvorili neku državnu strukturu. Brazilsku je obalu 1500. otkrio Španjolac V. Pinzón, ali ju je iste godine za Portugal zaposjeo P. Á. Cabral i nazvao Ilha da Vera Cruz (Otok pravoga križa); poslije je dobio današnje ime po drvu brazil. Za Ivana III. (1521–57) osnivale su se prve naseobine i počela se organizirati vlast. Od samih početaka stvara se sustav veleposjeda. Kralj je obalni pojas podijelio u 15 capitanias i razdijelio ih među 12 donatários, koji su na posjedu imali velika prava i bili odgovorni za populaciju, obranu i napredak posjeda. Prvi guverner Thomé de Souza je 1549. u Bahiji (danas Salvador) organizirao sjedište kolonijalne uprave. Postupno se povećavao broj bijelih naseljenika, a došli su i isusovci, koji su počeli pokrštavati Indijance. Francuzi su pokušali podignuti svoje naseobine u zaljevu Rio de Janeiro (1555), ali su ih Portugalci potukli i 1567. utemeljili bivši glavni grad. Francuzi su slične pokušaje ponovili 1710–11., ali bez uspjeha.

Bogatstvo zemlje privlačilo je emigrante iz zapadnoeuropskih zemalja, mnoge gusare pa i neke države. Kada je Portugal bio u personalnoj uniji sa Španjolskom (1580–1640), španjolski su neprijatelji, posebice Nizozemci, napadali i portugalske kolonije i 1630. zauzeli Pernambuco. Protiv Nizozemaca izbio je (1645) ustanak i konačno su Portugalci uspjeli ponovno zavladati Brazilom (1654). Oni su uzeli glavne položaje u upravi, vojsci i gospodarstvu, koje su monopolizirale dvije velike portugalske trgovačke kompanije. Gospodarski razvoj počivao je na radu robova, isprva Indijanaca, radi čega je došlo i do velikog sukoba s isusovcima (17. st.), a kasnije sve više i crnaca dovedenih iz Afrike. Do pojačanog priljeva stanovništva i unutrašnjih sukoba doveo je pronalazak zlata (1693) u području današnje savezne države Minas Gerais. Godine 1714. Brazil je postao potkraljevstvo sa sjedištem u gradu Bahiji (do 1763), zatim u Rio de Janeiru. Portugalski prvi ministar S. Pombal (1756–77) izjednačio je Indijance s bijelcima, pojačao imigraciju, prava donatáriosa prenio na kralja i iz zemlje protjerao isusovce.

Republikanske ideje i prvi pokreti za neovisnost Brazila javljaju se krajem 18. st. kao posljedica proglašenja neovisnosti SAD-a i zamaha ideja Francuske revolucije. Godine 1815. Brazil je postao kraljevstvo u realnoj uniji s Portugalom, pošto je princ-regent (namjesnik) Ivan VI. potražio u Brazilu utočište pred Napoleonovom invazijom 1808. Nezadovoljni postignutim, u Brazilu traže još širu autonomiju, pa je 1817. izbio republikanski ustanak u Pernambucu, a traži se i ustav. Godine 1821. Ivan VI. i dvor vraćaju se u Portugal i pokušavaju poništiti i one ustupke koje su dali. Novi ustanak prisilio je potkralja Dom Pedra (sina Ivana VI.) da sazove 1822. narodnu skupštinu koja je proglasila neovisnost Brazila kao ustavnoga carstva na čelu s carem Petrom I. (Dom Pedrom) iz dinastije Braganza (1822–31). Nakon neuspjeha u ratu protiv Argentine (zbog Urugvaja) 1826–28., Petar I. morao je abdicirati u korist svoga maloljetnog sina Petra II. (1831–89). Godine 1834. dolazi do ustanka crnaca-robova u Bahiji, 1835–44. do republikanskih ustanaka na jugu zemlje, 1848–49. u sjevernim pokrajinama, 1851. do rata s Argentinom i 1865–70. s Paragvajem.

U drugoj polovici 19. stoljeća, usporedno s razvojem privrede, raste i broj useljenika iz Europe. Kada je 1888. ukinuto ropstvo, nezadovoljni veleposjednici pridružili su se republikancima i vojsci, koji su 15. studenog 1889. svrgnuli cara Petra II. i proglasili republiku s predsjednikom maršalom M. D. da Fonsecom (1889–91); (razdoblje Prve ili stare republike, 1889–1930.). Zemlja je dobila novi federativni ustav, 1891., po uzoru na ustav SAD-a.

Brazil je stupio u Prvi svjetski rat 1917. na strani sila Antante. Nakon rata zemlja je doživjela ubrzani gospodarski rast, koji naglo prekida gospodarska kriza. Veliki izborni uspjeh krajnje desnice (fašistički integralisti) i ljevice (komunisti) potaknuo je dotadašnjega liberalnog političara Getúlia Dornellesa Vargasa da osigura vlast državnim udarom (1930). Uveo je diktatorski režim, zabranio političke stranke (1937) i pokušao socijalnim reformama popraviti položaj nižih slojeva. U kolovozu l942. Brazil je najavio rat silama Osovine, a brazilske trupe sudjelovale su 1944. u borbama u Italiji. Godine 1945. Vargas je srušen s vlasti i Brazil postaje demokratska republika, a predsjednik Enricio Gaspar Dutra (1945–50). Na izborima 1950. pobijedio je G. D. Vargas (Brazilska radnička stranka). Vojno-oligarhijski krugovi ruše ga 1954. s vlasti zbog pokušaja kontrole stranoga kapitala.

Na izborima 1955. za predsjednika je izabran Juscelino Kubitschek (Socijaldemokratska stranka), koji obnavlja odnose sa socijalističkim zemljama te proglašava Brasíliju prijestolnicom, što je bio izraz nove orijentacije gospodarskoga razvoja (iskorištavanje amazonske unutrašnjosti). Program ekonomskih i socijalnih reformi te nacionalizacije nastavljaju predsjednici Jânio de Silva Quadros (1960–61) i João Goulart (1961–64). Zbog vojne pobune Goulart je morao odstupiti, a maršal Humberto de Alencar Castelo Branco imenovan je novim predsjednikom. S njime počinje razdoblje vojnoga režimâ (1964–85) tijekom kojih predsjednik ima posebne ovlasti (mogućnost suspendiranja Kongresa, ukidanja stranaka, građanskih prava i dr.), a to je olakšalo progone ''subverzivnih elemenata''. Ljevičarska grad. gerila odgovarala je na državnu represiju, pojačanu i djelovanjem desničarskih ''eskadrona smrti''.

Tijekom 1970-ih razvijen je vojno-industrijski kompleks pa Brazil postaje i svjetski važan izvoznik oružja; uz zapadnonjemačku pomoć razvija civilni nuklearni program. Demokratizacija počinje potkraj 1979. ukidanjem kontroliranoga dvostranačkog sustava, 1982. izborima za zakonodavnu vlast te 1984. predsjedničkim izborima.

Razvojnim projektima iz 1980-ih, koji se odnose na oko 25% državnog teritorija, Brazil teži ekonomskom osvajanju amazonskog područja. Pritom se nastavlja diskriminacija autohtonih Indijanaca (procjenjuje se da ih je ostalo oko 300.000). Granice njihovih 210 rezervata određene su 1991., čemu se protive indijanske organizacije i Domorodačko misionarsko vijeće Katoličke crkve, zahtijevajući oko 11% državnoga teritorija kao zaštićeni indijanski posjed.

Od 2011. predsjednica je Dilma V. Rousseff (reizabrana je u listopadu 2014). Pogoršanje gospodarskih i socijalnih prilika te razotkrivanje korupcije na visokim državnim razinama izazvalo je političku krizu 2015.–16. (povremeni su masovni prosvjedi). Odlukom Senata ona je suspendirana u svibnju 2016. zbog istrage o prikrivanju proračunskoga manjka i drugih financijskih nezakonitosti te je smijenjena u kolovozu 2016. (Rousseff smjenu tumači kao parlamentarni državni udar na svoju ljevičarsku reformsku politiku). Početkom rujna 2016. predsjednik je postao Michel Temer (od 2011. bio je zamjenik predsjednice).

Političko uređenje

Prema Ustavu od 5.  listopada 1988. Brazil je federalna republika s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike šef je države i na čelu je vlade (Kabineta), koja obavlja izvršne ovlasti. Predsjednika i potpredsjednika republike biraju građani na istome glasačkom listiću, na mandat od četiri godine i to najviše dva mandata. Zakonodavnu vlast ima dvodomni Nacionalni kongres (Congresso Nacional), koji se sastoji od Zastupničkog doma (Cámara dos Deputados) i Saveznog senata (Senado Federal). Zastupnički dom ima 513 zastupnika, koje građani izravno biraju na mandat od četiri godine. Senat ima 81 senatora, koje izravno biraju građani pojedinih saveznih država i federalnog distrikta (po tri senatora), na osam godina, s tim da se trećina senatora bira nakon četvrte godine a dvije trećine nakon iduće četiri godine. Biračko je pravo opće i obvezno za građane od 18 do 70 godina života, a fakultativno za građane u životnoj dobi od 16 do 18 i iznad 70 godina. Sudbenu vlast ima Vrhovni savezni sud sa 11 članova koje doživotno imenuje predsjednik republike, a potvrđuje Senat. Administrativno se Brazil sastoji od 26 država (estado) i jednog federalnog distrikta.

Nacionalni praznik je Dan neovisnosti i od 1822. godine slavi se svakoga 7. rujna.

Hrvatsko iseljeništvo

Do Prvog svjetskog rata u Brazil se uselilo malo Hrvata. Najpoznatiji među njima, braća Mirko i Stevo Seljan, stigli su 1903., a bavili su se istraživanjem brazilske unutrašnjosti. Iseljenici su se najprije okupljali u Austro-ugarskom društvu, sve dok Peroslav Hibšer 1903. nije utemeljio Tamburaški zbor kojemu je pristupila većina Hrvata. Hrvati su u São Paulu 1907. osnovali Jugoslavenski Sokol, kojemu je prvi predsjednik bio Venceslav Paeta. Sokol je imao biciklistički i glazbeni odjel. Za Prvog  svjetskog rata u São Paulu djelovao je ogranak Jugoslavenske narodne obrane Yprage–Rijeka. Između dvaju svjetskih ratova u sklopu ambiciozne brazilske useljeničke politike useljuje se veći broj Hrvata, pretežito u državu São Paulo. Samo u travnju 1925. s otoka Korčule iselile su se u Brazil 73 obitelji s oko 350 članova. U međuraću u São Paulu izlazi nekoliko novina na hrvatskom jeziku, od kojih su najpoznatije Jugoslaven u Brazilu i Brazilske novine.

Za Drugog svjetskog rata u Brazilu djeluje samostalna Jugoslavenska narodna obrana sa sjedištem u Rio de Janeiru koja, iako okuplja uglavnom Hrvate, podržava kraljevske izbjegličke vlade. Nakon rata, pod utjecajem skupine političkih emigranata te Katoličke crkve, dolazi do buđenja nacionalne svijesti, premda su Hrvati i dalje ostali politički podijeljeni: projugoslavenski orijentirani okupljali su se u Udruženja prijatelja Jugoslavije, a hrvatski naklonjene okupljala je Croatia sacra paulistana.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.