U nenormalnim uvjetima jedino normalno je – odgoditi državnu maturu za rujan

Neki zaposleni rade od kuće. Komunikacijski savjetnici, investicijski bankari, učitelji, tete iz vrtića, korporativni pravnici, informatičari. Brojno osoblje državne i lokalne samouprave tjedan ili dva dana rade, a tjedan ili dva dana drže se svojih domova kako bi u uredima mogli držati razmak od dva metra. Zbog epidemije korona virusa.

Uvijek je bilo i uvijek će biti sasvim nezahvalno koristiti pojam – normalno. Međutim, nekad je to nužno. Sve što nam se svima događa u posljednjih mjesec dana nikako se ne može nazvati – normalnim. Život nam se izokrenuo naglavačke, samo sam treba puno vremena da to osvijestimo, jer teško je osvijestiti ono što ti se događa, ako uglavnom gledaš u svoja četiri zida i ekrane koji su ti u ta četiri zida dostupni.

Jedina skupina u našem društvu od koje očekujemo rezultate kao da se ništa nije promijenilo, nažalost su – djeca. I dok kao odgovorni roditelji možemo zaštiti većinu naše djece, dvije ranjive generacije može zaštititi samo sustav, a on ih je pod vodstvom ministrice Blaženke Divjak nažalost odlučio – žrtvovati. Za viši cilj. Za dokaz da je u nenormalnim okolnostima moguće postići rezultate i ispuniti sve ciljeve kao da je sve normalno. Dovoljna je gimnazijska logika da znamo kako to nije moguće.

Osmaši u osnovnim školama trebali bi se natjecati za upis u srednje škole kao da je sve normalno. Maturanti bi trebali polagati državnu maturu kao da je sve normalno nakon prvog polugodišta odrađenog u štrajku, a drugog putem eksperimentalne online nastave u jeku epidemije, koji je u Zagrebu začinjen i potresom. Tome treba dodati da se nad živote tih maturanata i osmaša nadvija i neizvjesnost ekonomske budućnosti koja prijeti njihovim roditeljima. 

Za društva nije neobično da žrtvuju svoje najranjivije skupine. Jači obično tlači. Ostali bi potlačeni i poduzetnici da nisu digli neviđenu graju organizirajući se u inicijativu, a potom i u udrugu Glas Poduzetnika te tako učinili pritisak na vlast da im pomogne barem preživjeti pandemiju u kojoj im je zabranjen rad. 

Od maturanata se očekuje da u nekom izmijenjenom obliku nakon dva mjeseca online nastave u kojoj provode po deset sati dnevno nad kompjutorom – polažu državnu maturu kao da se ništa neobično ne događa. 

A dogodilo se nešto što je srušilo sam smisao javnog obrazovanja. Pandemija korona virusa poništila je osnovnu vrijednost javnog obrazovnog sustava. Onog sustava koji svi mi porezni obveznici plaćamo da bi ga koristila sva djeca. Ta osnova vrijednost je – jednakost šansi u obrazovanju. Nje više nema. U online uvjetima školovanja jasno se vide povlašteni. To su oni koje potres nije istjerao iz njihovih domova kao što mnoge u Zagrebu jest. To su oni čiji roditelji imaju više novca i volje za ulaganje u tehnologiju brzog interneta, ali u udobnost vlastite radne sobe, to su oni koji su sami po sebi jače motivirani, ali i oni maturanti koji imaju ti sreću da žive u podržavajućim obiteljima u kojima se zaista mogu posvetiti svojem obrazovanju u svojem domu. 

Otkazivanje ili odgodu provođenja državne mature za ovu godinu zatražili su mnogi. Bivša ministrica prosvjete Ljilja Vokić zalaže se za njezino ukidanje pozivajući se na istu takvu odluku u Francuskoj, dok se Boris Jokić psiholog i voditelj tima za kurikularnu reformu u vrijeme Vlade Zorana Milanovića, danas predsjednika Republike zalaže za odgodu održavanja mature. 

Jedan od tih puteva – ukidanje ili odgoda mature, a time i upisa na fakultete trebao bi biti i put koji će odabrati ministrica Blaženka Divjak, jer bez obzira na to što ona možda misli da je važna ona, važniji su – maturanti. 

Oni, prema uspjehu u školi, najbolji među njima, ako je suditi po užarenim telefonskim linijama i društvenim mrežama rado bi da im se državna matura ukine kako bi se na fakultete, pa i one strane upisivali samo sa svojim do sada odličnim ocjenama. Isto tako oni koji su se, kada je o ocjenama riječ jedva provlačili kroz srednjoškolsko obrazovanje također žele da ih se oslobodi državne mature kako bi na prijemnim ispitima za fakultete povećali svoje šanse. 

Povratak starih prijemnih ispita bila bi, ne treba sumnjati, posljedica ukidanja mature. 

No, ako je cijeli svijet odgodio gotovo sve što  je bilo planirano do stupnja da se kao posljedica toga (zaustavljanja proizvodnje i kretanja) zahvaljujući čišćem zraku vrhovi Himalaje prvi put u 30 godina vide sa 160 kilometara udaljenosti, nije li opravdano pitati – što može biti tako tragično za hrvatske maturante, hrvatske fakultete i hrvatski biznis i obrazovni sustav – ako jedna generacija maturanata u jeku globalne pandemije maturu polaže u kolovozu, ili rujnu, umjesto u svibnju i to maturu djelomično relaksiranu za gradivo koje im je polupredavano putem tableta? 

Jedina tragedija je ona resorne ministrice Blaženke Divjak. Ona bi morala priznati da nije uspjela praviti se da je u području obrazovanja sve normalno u nenormalnim uvjetima. Takvo priznanje ministrice Divjak bilo bi - jedino normalno ponašanje u nenormalnim uvjetima. 

Prilagodba je naime jedino normalno što čovjek može učiniti kad se oglasi viša sila. Pandemija virusa svakako jest viša sila. Stoga je i ovaj tekst posvećen obrazovanju i potrebi da se državna matura ukine ili odgodi, iako bih ja nedjeljom ovdje trebala pisati o uspješnim kompanijama i ljudima ili dobrim poslovnim potezima. Uspješnih kompanija trenutačno nema. Ima samo onih kojima su okolnosti, vodstvo i priroda njihove djelatnosti omogućili da im privremeno bude bolje nego drugima.

Uspješnih ljudi ima. Među njima su ovi iz inicijative Glas Poduzetnika. Iako mnogo njih poslovno hibernira nametnuli su se svojim glasom u javnosti. O poslovnim potezima će se moći suditi tek nakon što neko vrijeme prođe. Međutim, svima je dopuštena odgoda svega – samo maturantima nije. Žrtvuje li politika one koji nemaju politički glas?