'NEMOJTE, DIJETE JE TU' Mučan slučaj ubojstva djevojčice u Borovu Selu koji je opet u fokusu: Po sustavu ispada kao da kćer nisam ni imao...

Martina je bila četverogodišnja djevojčica koju su u noći u ožujku 1992. u Borovu Selu ubila četiri naoružana Srbina. Zločinački pripadnici paravojnih srpskih postrojbi, Martinu su ubili zajedno s njezinom bakom, dok su joj strica teško ranili.

Srbi su se prikrali dvorištu obiteljske kuće Štefančić te bez ikakvog razloga i povoda otvorili rafalnu paljbu prema prozorima soba u kojima su tad spavali Martina, Zdenkova majka Bernardica i Zdenkov brat Željko Štefančić.

Željko je pokušavao majci reći da uzme Martinu i dođe u prednji dio kuće, no dok je on puzao po tlu, sedam metaka već je pogodilo malenu Martinu. Njena baka, nesvjesna djevojčičine smrti, samo je u jednom trenutku očajno viknula: "Nemojte, dijete je tu", ali već u sljedećem i ona je pala mrtva. 

Nedugo nakon toga susjedi obitelji Štefančić, slučaj su prijavili policiji. Četvorica krvnika privedena su u policijsku postaju u Beli Manastir, gdje je nad njima provedena istraga, ali već idućeg dana pušteni su na slobodu. Njihova se imena dobro znaju. Željka je susjeda odvezla u vukovarsku bolnicu, gdje su ga nekoliko mjeseci liječili, a onda je poslan preko Srbije za Mađarsku i potom u Hrvatsku. Tad je Zdenko Štefančić, otac malene Martine, branitelj Vukovara i logoraš, saznao sve o tragičnom ubojstvu svoje kćeri.

Tek 1998. godine otkrit će da su njegovu majku i kćer Srbi u selu pokopali u 50-ak centimetara plitak grob na pravoslavnom groblju u Borovu Selu jer je te godine stigla dojava o lokaciji groba, pa se krenuo u ekshumaciju. 

Ubojice ni danas nisu kažnjene

"Teško mi je biti na Martininu grobu i zbog toga što ni danas njeni ubojice nisu kažnjeni za taj monstruozan čin. Mene sustav i danas proganja, a ubojice ove djevojčice nitko ne dira. To je tragedija. Imaju sve, imena, prezimena, svjedoke, dokaze, ali po tom pitanju ništa se ne radi. Zašto, ne znam. Što se tog sustava tiče ispada kao da ja kćer nisam ni imao, kao da ona nije ni postojala. Moja mater i moja kći za njih su samo broj", rekao je Zdenko, koji je nakon 30 godina, na Dan sjećanja 2021. došao zapaliti svijeću svojoj kćeri i majci.

"Vrlo mi je teško biti na Martininu grobu u Borovu Selu. Ni 30 godina nakon svega nisam dovoljno spreman ni za ovo selo ni za njen grob. Vjerojatno ni sad ne bih došao da me u tome nisu moralno ohrabrili suborci, moji ratni zapovjednici obrane Vukovara, koji su danas došli sa mnom. Zahvalan sam im na tome", ispričao je tada Željko.