NEDOREČENI ZAKONI Kome treba objasniti razliku između poruka 'ubij' i izjave ljubavi na zidu škole?

MUP je u službenom odgovoru za portal Direktno potvrdio da njihovi djelatnici ne rade takvu vrstu evidencije te se grafiti stavljaju u istu košaru kao i ostala djela vandalizma. Službeno su u pitanju kaznena djela oštećenja tuđe stvari, ali sociolog kriminala Renato Matić ističe da policija ne bi smjela jednako postupati u slučaju klasičnog grafita i govora mržnje.

"Sadržaj svakog grafita, pisane poruke ili političke parole, najjasnije govori o sebi. Kome je potrebno objašnjavati razliku između poruka 'ubij ...', 'mrzim ...', i izjave ljubavi prema nekoj osobi na zidu škole ili prema klubu za koji se navija? Prema našem sadašnjem zakonu, jedno i drugo spada u sferu oštećenja imovine, a logičan je zaključak da je takav zakon krajnje neupotrebljiv u smislu sankcioniranja poruke mržnje", smatra Matić.

Igor Soban/PIXSELL

Međutim, Matić ističe kako su grafiti i političke poruke dio svakog demokratskog društva te da, same po sebi, ne predstavljaju ozbiljan problem. Razlog za brigu stvaraju one poruke koje potiču mržnju i nasilje.

Ispisivanje političkih simbola na javnim površinama, teško je odvojivo od pisanja grafita uopće. Koliko god nam nešto bilo nepodnošljivo, bez obzira je li umjetnički oblikovana poruka, ili najgluplja i najuvredljivija škrabotina, to ide s društvenom demokratizacijom. Jedno je nemoguće zamisliti bez drugoga. Dan danas postoji i suprotna stvarnost, kažnjivost bilo kakvog pisanja u javnom prostoru, naravno, osim onog režimskog, kao što je slučaj u Sjevernoj Koreji. Hrvatsko društvo, također, prošlo je iskustvo kad su se političke poruke sankcionirale smrtnom kaznom, od 1941. - 1945., ili Golim otokom, pa zatvorskim kaznama poslije 1945. godine u bivšoj Jugoslaviji. Naravno da je u svemu tome govor mržnje i poziv na nasilje posebna priča i ne može se, u zakonskom smislu, promatrati u istom kontekstu s različitim političkim porukama, koliko god se nekome sviđale ili ne sviđale", poručio je Matić.

Matić: Gradovi koji tvrde da je skupo riješiti se grafita obično imaju problem s netransparentinim trošenjem novca

Iako Matić ističe da su u 'uređenim državama' uvedena dobra zakonska rješenja i prikladne kazne, primjer s goba Karla Marxa u Londonu i židovskog groblja na istoku Francuske jasno pokazuju da je to sve ozbiljniji problem i u Europi. 

"U smislu običnog crtanja ili pisanja po javnim površinama, različite su prakse. Često je slučaj da je svaki grad ili ovlašteni korisnik javne površine dužan sam brinuti o urednosti. Neki gradovi sad dodatno ulažu sredstva za boje i premaze zidova koje ne primaju na sebe nikakve druge boje, pa je po njima nemoguće išta pisati, ili se bez problema ispiru vodom. U gradovima, koji se pravdaju da je to 'skupo', često postoji navika netransparentnog upravljanja sredstvima građana.  U održavanje se ulažu minimalna sredstva, kako bi veći dio prošao 'ispod radara' javnosti", rekao je Matić.

Matić ističe da se zapadna kultura odlučila na 'pedagoški' pristup, a nedemokratski režimi pitanje govora mržnje, ali i običnih grafita, rješavaju puno oštrije.

"Neki gradovi imaju propise po kojima je svaki prepoznati autor dužan sam dovesti površinu po kojoj je pisao, crtao ili koju je oštetio, u prvobitno stanje. Zanimljivo je da to negdje moraju osobno učiniti i sami autori, jer to ima 'dodatan pedagoški učinak'. Postoje naravno i primjeri država, osim spomenute Sjeverne Koreje, koje nemaju puno razumijevanja za ljudska prava i slobodu izražavanja. Kina navodno razvija sustav elektronskog nadzora kojim će se pratiti baš svaka aktivnost. Ne samo ponašanje u javnosti ili prema javnim površinama, već i u smislu građanskih dužnosti i obveza... Vaši postupci će biti zabilježeni i potom 'kreditirani' negativnim ili pozitivnim bodovima", rekao je Matić.

On ističe da glavni problem takvog govora mržnje u Hrvatskoj nije samo motiv počinitelja, već i 'neprimjenjivi i nedorečeni' zakoni.

"Motivi su raznoliki. Od vrlo jasne ideje o politički usmjerenoj poruci koja drukčije ne bi dospjela u javnost, preko iskaza nedefiniranog bunta koji ide prema agresiji, obične besposlene dosade, pa sve do neskrivenih poruka mržnje i poziva na nasilje. Policija uvijek mora i smije postupati samo prema zakonu.  Što su zakoni pažljivije i jasnije dorađeni te pretpostavljaju širu mogućnost primjene, toliko su i policijske aktivnosti koncentriranije i logičnije. Nažalost, naša priča su neprimjenjivi i nedorečeni zakoni. Oni uglavnom zbunjuju, pa i vežu ruke policiji. Njihove aktivnosti svode se na postupke kojima se često smiju i sami policijski službenici", zaključio je Matić.