NAORUŽAVANJE SRBIJE Ivanjek za Direktno: To nije neuobičajeno, problem se krije u retorici i ideologiji

Kao što smo ranije pisali Hrvatska je u 2015. godine tako na vojsku trošila oko 555 milijuna eura, Srbija 459 milijuna eura. Već 2017. Hrvatska troši 591 milijun eura, a Srbija se primiče Hrvatskoj i troši 559 milijuna eura. I onda se u 2018. događa potpuni preokret, Hrvatska počinje ubrzano zaostajati za Srbijom u odnosu na vojne troškove, naš je (realizirani) vojni proračun te godine bio 587 milijuna eura, manje od plana zbog prekida nabave borbenog zrakoplova, dok je vojni proračun Srbije znatno "skočio" na čak 725 milijuna eura. Takav trend nastavljen je i tijekom ove godine kada, prema rebalansu (opet utrošeno manje od plana, ovoga puta 35 mil. eura manje), hrvatski vojni proračun iznosi 647 milijuna eura, a onaj u Srbiji čak 877 milijuna eura.

Ivanjek smatra kako je Hrvatska u vojnom kontekstu morala početi od nule.

"Moramo odvojiti neke stvari. Jedna stvar je vojna nabava, a druga kontekst u kojima se ona obavlja. Kad govorimo o samom naoružavanju srpske vojske, tu se radi o tehnici koja je bila strahovito dugo zanemarivana. S druge strane, Hrvatska vojska je praktički sve morala nabavljati od nule. Od Domovinskog rata pa sve do danas realizirano je zaista mnogo projekata pod uvjetima embarga, od pješačkog oružja pa sve do borbenih aviona", započeo je.

"Vojska Srbije nije, sve do zadnjih nekoliko godina, kupila gotovo ništa novoga. Oni su isključivo eksploatirali ono što je ostalo još od bivše države i od bivše vojske. Tu se pojavila potreba da se veliki broj sustava zamijeni modernijim sustavima, a budući da se dugo godina, kao i u Hrvatskoj, nije ulagalo, onda je ta potreba postala takva da se moralo mnogo toga nabaviti u kratkom vremenu jer ističu resursi onome što ste eksploatirali do tada", nadovezao se.

Ivanjek: Problem je u retorici i ideologiji

"Te nabave dakle nisu nešto neuobičajeno. Srbija, kao i Hrvatska, nema kontinuitet nabavljanja vojne opreme kroz dulji period, primjerice kroz nekoliko desetljeća kada bi se to činilo sustavno i kada bi se pravovremeno ulagalo u tim razdobljima. Problem je što se retorika i ideologija beogradskog režima nije ništa promijenila. Također, problem je taj kontekst u kojem se oprema nabavlja gdje se jasno vidi da pretenzije koje je Beograd imao u prošlosti nisu izazvale neke promjene danas. Prije svega, nisu se promijenili ljudi u vrhu vlasti. Potom način na koji se 'podgrijavaju' mase. To je taj kontekst koji je zabrinjavajući. Nabave same po sebi nisu problem jer su u domeni održavanja postojećih okolnosti", smatra Ivanjek.

Upitali smo ga i zašto Hrvatska kao članica NATO-a nema veća ulaganja u vojnu opremu?

"Kao što sam ranije rekao, bilo je brojnih projekata, ali slažem se da je i dalje premalo ulaganja, ali nažalost bolje od toga ne možemo. U Hrvatskoj nije autoritarni režim kao što je u Srbiji i kod nas 'svatko hoće svoj dio kolača'. Kada dođe izborni ciklus, uvijek iskoči nešto što je politički ili izborno pogodnije od ulaganja u vojnu opremu. To je problem i samih političkih struktura i svakako bi bilo bolje da postoji politička volja da se izdvoji mnogo veći novac za modernizaciju Hrvatske vojske", rekao je naš sugovornik.

'Borbeni avioni F-16 barak bili su jedinstvena prilika'

"Vidjeli smo na primjeru višenamjenskih borbenih aviona koji su neophodni da prostora za ulaganje i napredak ima. Ali ponavljam situacija je takva da se iz nekih političkih razloga to nije ostvarilo. Najbolji primjer je nabava aviona F-16 baraka. Mogli smo ih kupiti za pola milijarde dolara, to je bila prilika kakva se vjerojatno više nikad neće ponoviti. Tu se radilo o avionima koji su za dvije generacije ispred nas, model kakvog Hrvatska ne pamti. Na kraju, iz vjerojatno nekakvih političkih razloga, i to smo propustili", zaključio je Ivanjek.