NAKON IZBORA ŠUICE Hrvatska bi prošla daleko lošije u diobi portfelja da je uspjela SDP-ova kampanja protiv nje

Naime, kada se lobira za to da kandidat neke države dobije određeni portfelj u Europskoj komisiji, racionalni akteri razmišljaju prije svega o ''dodanoj vrijednosti'' toga resora za svoju državu. Zato, primjerice, nije atraktivan resor međunarodne humanitarne pomoći, koji je imao povjerenik Neven Mimica, unatoč velikom proračunu kojim taj resor raspolaže. Jer, upravljajući tim resorom, povjerenik ne može ostvariti neku dodanu vrijednost za državu iz koje dolazi. 

Naši susjedi Slovenci dobro su odigrali kada su imali priliku

Slovenija je donedavno, primjerice, izrazito dobro lobirala i u sva tri mandata Europske komisije, a tijekom slovenskog članstva, imala je vrhunske pozicije: najprije znanost, nakon toga zaštitu okoliša, a u Junckerovom mandatu promet. Pritom valja reći da bi, da nije promijenila vrhunskog eksperta, kojeg je imala na povjereničkom mjestu, Janeza Potočnika, i u prošlom mandatu pokušala ''ugurati'' bivšu premijerku Alenku Bratušek, u Junckerovu mandatu bi Slovenija gotovo sigurno imala mjesto potpredsjednika Komisije i povjerenika za energetiku. Kada je došlo do popravnog, kada se Bratušek morala povući zbog nekompetencije iskazane pred Europskim parlamentom, Slovenija je dobila bitno lošiji resor od očekivanoga, iako još uvijek ''vrhunski''.

Da Dubravka Šuica u četvrtak nije izborila potporu Europskog parlamenta, Hrvatska bi prošla daleko lošije u diobi portfelja u Europskom parlamentu pa je zato iracionalno da je, nakon što je ona bila nominirana za dužnost koja Hrvatskoj donosi veliku dodanu vrijednost, uslijedi domaća kampanja protiv njezina izbora u Europsku komisiju. Jedno od političkih načela u ovakvim okolnostima je ''zajedničko koturanje klade'', angažman svih političkih snaga da se nacionalni cilj ostvari. 

Bilo je ugodno vidjeti da je to načelo bilo ostvareno pri izboru Marije Pejčinović Burić za glavnu tajnicu Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, ali ovoga puta, kod izbora Šuice, takvo skupno ''koturanje klade'' je izostalo.

Zanimljivo je da je malo tko primijetio nešto što ne može biti koincidencija, nego samo plod brižnog planiranja: Hrvatska je razvoj europskih institucija i unutarnje demokracije postavila kao jedan od prioriteta svog predsjedanja, a istovremeno je dobila dvije ključne međunarodne pozicije vezane uz demokratske institucije: portfelj Dubravke Šuice u Europskoj komisiji i poziciju ključnog operativca u instituciji koja brine o razvoju demokratskih institucija i procesa u Europi: Vijeću Europe. 

Još prije početka predsjedanja premijer Plenković je dobrom politikom i snažnim lobiranjem stvorio pretpostavke da hrvatsko predsjedanje bude uspješno. Ako to javnost nije prepoznala, politički profesionalci morali su to vidjeti. Zato je žalosna ova politička kampanja protiv izbora odabrane hrvatske predstavnice u Europskoj komisiji, a posebno onaj njezin dio koji se odvijao posredstvom kvazi ''civilno-društvenih'' inicijativa.