TKO JE MARKO STRUNJE?
Najmlađi Titov špijun za posebne operacije: 'Znao je sve o Mesiću i zato ga nije podnosio'
Vjerojatno najpoznatiji špijun Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije bio je Ivan Stevo Krajačić. Hrvatski političar koji je bio prvi načelnik OZNA-e (Odjela za zaštitu naroda) za Hrvatsku (1944.–46.) te ključna figura u smjenjivanju osnivača OZNA-e i središnje figure jugoslavenskog obavještajnog i sigurnosnog aparata Aleksandra Rankovića. Krajačić je bio jedan od najbližih suradnika Josipa Broza Tita i osoba od njegovog posebnog povjerenja. Međutim, nije bio jedini.
Naime, jedan od ključnih osoba komunističkog režima bio je i Marko Strunje, poznatiji kao najmlađi Titov general. Strunje je imao odlučujuću ulogu u ideji i realizaciji Titova najvećeg međunarodnog projekta Pokreta nesvrstanih. Podsjetimo, Pokret nesvrstanih naziv je za državnu vanjsku politiku protivnu svrstavanju u vojno-političke saveze velikih sila i njihovoj blokovskoj politici. Međutim, članice Nesvrstanih činile su države koje su na vlasti imale represivne i nedemokratske režime, a na čelu im je bila SFRJ i Tito.
Uloga Strunje u formiranju Pokreta nesvrstanih, ali i obavještajnoj jugoslavenskoj zajednici još uvijek nije u potpunosti rasvijetljena. Međutim, neki detalji njegovog djelovanja postali su poznati neposredno prije te nakon njegove smrti 29. srpnja 2012. godine. Naime, njegova uloga u komunističkom režimu donekle se rasvijetlila kada je Strunje uputio pismo srbijanskom ministru obrane Zoranu Stankoviću i tadašnjem predsjedniku Srbije Borisu Tadiću te zatražio vojnu mirovinu za koju je Titov general smatrao da polaže pravo. Kako je tada naveo u pismu:
"Ja sam general Marko Strunje iz Trsta. Rođen sam 1934. u Vinkovcima. U Armiju sam otišao s 12 godine. Bio sam Titov časnik za specijalne zadatke punih 12 godina. Potom sam bio politički prognanik SFRJ-a i JNA punih 15 godina i četiri mjeseca. Na temelju priča i dokumenata, koje Vam dostavljam i postojećih propisa, molim Vas gospodine ministre da mi se prizna status časnika JNA, kako bi moga riješiti mirovinski staž, na što kao general Armije imam pravo!".
FOTO: Društvene mreže
'78 države'
Tom prigodom Strunje je objavio i kratku biografiju koju su prenijeli neki srpski mediji. U njoj prvi puta javno priznaje da je bio Titov špijun za specijalne operacije. Vojnu akademiju završio je u Puli i Beogradu, a potom je kao mladi komunist poslan u Višu vojnu akademiju Gorki u SSSR-u. Podsjetimo, istu akademiju završio je i Josip Broz Tito gdje se školovao za vojnog obavještajca. Strunje je bio jedan od odabranih koji su u listopadu 1952. godine sudjelovali na svečanosti na kojoj je Staljin proglašen generalisimus, tj. glavnim vojnim zapovjednikom.
Sam Strunje tvrdio je da je na svečanosti javno rekao kako Staljin ne zna gdje je Dalmacija te da ga je to koštalo osam dana samice. "Tito je obaviješten da sam uvrijedio druga Staljina", napisao je u svojoj biografiji koju je poslao srpskom političkom vrhu. Kako je istaknuo, 11. ožujka sljedeće godine sastao se s Titom te gdje je Tito zatražio da mu "drug kapetan uvijek bude na raspolaganju". Strunjina velika prednost u obavještajnoj zajednici bila je činjenica da je bio izuzetni tih i gotovo neprimjetan pa je iz Generalštaba Jugoslavenske armije prebačen početkom šezdesetih u Savezni sekretarijat za vanjske poslove i to u specijalni kabinet za nesvrstane zemlje.
"Josip Broz je mi je povjerio zadatak da oslobodim od kolonijalizma 78 država. Politička skrivalica za to bio je Pokret nesvrstanih zemalja", priznao general Strunje. "Prva moja misija je bila stvaranje narodnog pokreta Mau Mau u Keniji 1960. godine. U Keniju sam ušao kao poslovni čovjek i vrlo brzo se približio doktoru Keniati, velikom narodnom tribunu. Rekao sam mu da će mu Moskva i Washington pomoći politički i financijski, ako ujedini kenijska plemena i podnese zahtjev engleskim vlastima za autonomiju kulture i za formiranje lokalnih organa vlasti. U Gani sam tajne dogovore imao s vođom pobune Kwameom Nkrumahom, koji je krajem pedesetih češće bio po zatvorima, nego na slobodi. Nagovorio sam ga na političke izgrede i svaki put kad bi ga Englezi priveli, demonstracije su bile sve jače. Tada sam u Gani upoznao Nkrumahovog rođaka, Kofija Annana".
“We know too well that our freedom is incomplete without the freedom of the Palestinians.”
— Kouamé Sankara-Touré (@SankaraToure) October 17, 2024
- Nelson Mandela pic.twitter.com/LH1J75VhNZ
'Spasio sam život Mandeli'
Strunje je naveo kako je, osim Afrike, tajne programe provodio i u Boliviji, Kolumbiji i Brazilu. Tri puta je ranjen u Africi, bio je podvrgnut devet operacija ruku i šake, a tvrdio je i da mu je Nenson Mandela osobno predao 4,5 milijuna dolara za Pokret nesvrstanih. "Tito je pomogao Afrikancima organizirati prvi Panafrički kongres, kada je u centru pažnje bila Južna Afrika. Tada sam upoznao Nelsona Mandelu i spasio mu život. Britanci su pripremali njegovu likvidaciju, a ja sam o svemu obavijestio Tita te je on napisao Rezoluciju o slobodi naroda Južne Afrike i proslijedio je Ujedinjenim narodima. Za tu rezoluciju glasovalo je 128 država članica OUN-a".
"U francuske kolonije sam, na primjer, ulazio kao Luj, s francuskom putovnicom, a u britanske kao Luis, s engleskom. Oslobodio sam tako i Togo. Tito je tajno obavještavao francuskog predsjednika Charles de Gaullea što se događa u Africi. Nije točno da general Charles de Gaulle
nije volio Tita i da ga nije primao", rekao je Strunje za srbijanske medije. Strunje se u medijima pohvalio i da je imao važnu obavještajnu ulogu u svijetu nesvrstanih na Kubi, a kao posljednje misije u kojima je poticao revolucije naveo je Angolu, Zimbabve i Namibiju. Podsjetimo, Pokret nesvrstanih osnovalo je 16 država na konferenciji u Beogradu 1961. godine, dok je 15 godina kasnije narastao na 128 članica.
FOTO: Goran Mehkek / CROPIX
'Sve je znao o njemu'
Ono što je zanimljivo u životu generala Marka Strunje, koji je još uvijek pod velom tajne, ujedno je i njegova uloga u povijesnim događajima nakon smrti Josipa Broza Tita 1980. godine. Naime, kako je i sam naveo u pismu u kojem je zatražio vojnu mirovinu kao general JNA, Strunje je još za Titova života otišao u progonstvo u Trst. Međutim, i iz inozemstva aktivno je sudjelovao u političkim događajima. Tako je primjerice u tiskanom izdanju Večernjeg lista od 6. listopada ove godine objavljen intervju umirovljenog generala Zbora Hrvatske vojske Ante Zorislava Rose. Iako tema nije bila uloga Strunje, Roso ga ipak spominje u odgovoru na pitanje "koje su osobe iz razdoblja Domovinskog rata, neovisno o tome jesu li bile političari ili vojnici, ostavile na vas snažan dojam".
Markovina krenuo o ustašama i partizanima: Stigao mu je odgovor Malića
"Koliko god da će to nekima čudno zvučati, svakako bih spomenuo partizanskog generala Marka Strunju, Hrvata podrijetlom iz Šibenika, koji je bio i najmlađi Titov general i vojni obavještajac, ali i politički prognanik od 1972., kada je optužen za hrvatski nacionalizam i uhićen u Beogradu. Više puta bio sam kod njega u Trstu, gdje je umro 2012. godine. Bio je iznimno obrazovan, dobro je govorio nekoliko svjetskih jezika i razmišljao je hrvatski, s lijevog političkog spektra. Pamtim i to da je prvi rekao Stipi Mesiću da ništa ne razumije i da je 'glup k'o konj'. O Mesiću je znao sve i zato ga Mesić nije podnosio", odgovorio je umirovljeni general HV-a.
Komentari
VAŽNO Ako ne vidite komentare ne znači da smo ih zabranili ili ukinuli. Zahvaljujući pravilima Europske unije o privatnosti podataka treba napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook u ovom browseru i omogućiti korištenje kolačića (cookies). Logirati se možete ovdje: https://www.facebook.com/ 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome to možete učiniti na chrome://settings/cookies. Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.