Na presudu Karadžiću oporba reagirala mlako, a Pupovac i Čović nikako

Ipak, iako se s velikom pozornošću ta odluka čekala, teško je reći da su reakcije na nju u hrvatskim političkim krugovima izazvale preveliko zanimanje. A trebalo je, barem u političkim strankama, koje su, kao nositelji političkih pravaca i aktivnosti u državi, dužne reagirati na tako veliku odluku donesenu u Haagu.

Vlada i predsjednica države reagirali su promptno, što je bilo i za očekivati. Posebno je brza reakcija stigla s Pantovčaka, svega nekoliko minuta nakon što je u svijet otišla informacija da je monstrum dobio doživotni zatvor. Na tom su se brdu pripremili i nisu čekali da ih se zove i pita kako komentiraju i što misle. Izjava je predsjednice krajnje korektna, s velikom dozom empatije prema žrtvama psihijatrovih zlodjela i između se redova jasno može iščitati kako ni takva odluka nije dovoljna za sve zlo kojega je počinio svojom četničkom, velikosrpskom ideologijom.

Oglasili su se i iz Banskih dvora, izjavom koja je također standardna, ali ipak, za mrvicu manje emotivna negoli ona predsjedničina. No već smo naviknuti da je i stil komunikacije premijera Andreja Plenkovića drugačiji; suzdržaniji, hladniji, više diplomatski. Ali, ni oni nisu čekali da ih se pita što misle, jer znaju kolika je težina te odluke za budućnost država na ovim prostorima.

Sjajno i toplo reagirala je nezavisna europarlamenarka Marijana Petir, koja je izravno odgovorila da, unatoč toj kazni, Karadžić zapravo nije odgovarajuće sankcioniran, a posebice ne u onom dijelu koji se tiče srpskih zločina počinjenim nad Hrvatima u BiH. Petir je poslala vrlo jasnu poruku i pokazala nezadovoljstvo presudom koja doista jest snažna, ali ne i cjelovita.

No čitajući i promatrajući što se zbivalo u srijedu, kada je odluka donesena, može se reći da je reakcija oporbenih stranaka bila gotovo ''tehnička'', kao da su komentirali reda radi, jer je to jednostavno potrebno.

Tako je SDP na svojem Facebook profilu stavio fotografiju poznatog srebreničkog cvijeta, uz kratku opasku:

''Dočekali smo osudu zločinačke politike. U mislima sa žrtvama i njihovim obiteljima''.

Reagirali su tek u večernjim satima, iako je odluka u Haagu pročitana oko 15.30 sati.

Reagirao je i njihov europarlamentarac Tonino Picula, koji je nešto opširnije napisao na stranačkom Facebooku:

''Pozdravljam presudu doživotne kazne zatvora Radovanu Karadžiću za počinjeni genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja. Nažalost, lideri Republike Srpske, ostavštine njegova zločina, i dalje aktivno rade na destabilizaciji Bosne i Hercegovine i cijele naše regije. Nužno je što prije pronaći rješenje za političku krizu nastalu Daytonskim sporazumom, kojim je okončan sukob u BiH, ali nisu postavljeni temelji za dugoročan mir''.

Šef stranke Davor Bernardić, koliko smo uočili, u istim tim satima objavio je dvije rečenice, uz sliku srebreničkog cvijeta:

''Žrtve pogubne i zločinačke politike, koju je on predvodio, ništa neće vratiti. Neka se nikada i nigdje ne ponovi. Naše misli su uz obitelji žrtava'.

Potpuno mlaka reakcija, ali valjda već standardna za zbunjenog SDP-ovog šefa.

Gdje je nestao Stazić?

Zanimljivo je da uvijek blagoglagoljivi SDP-ovac Nenad Stazić, koji ima ''amandman i na Bibliju'' i komentira sve teme, od igle do lokomotive, nije zucnuo ni riječ o Karadžiću. Zar je moguće da mu je takvo što promaknulo?

SDP se toga dana više bavio aferama ministrice Gabrijele Žalac, čiju ostavku zazivaju, negoli ratnim koljačem.

Hrvatska narodna stranka, kao dio vladajuće koalicije, a ni njezin čelnik Ivan Vrdoljak o presudi se nisu oglasili.

Predsjednica stranke GLAS, dijela Amsterdamske koalicije, Anka Mrak - Taritaš, također u večernjim satima objavila je na Facebook profilu svoj komentar:

''Pravda je spora, ali dostižna iako nije utjeha svima onima koje je ovaj zločinac zavio u crno. Naše misli moraju biti uz sve ožalošćene obitelji žrtava i ovakve presude nam moraju služiti kao podsjetnik da se zlo na ovim prostorima nikad više ne ponovi''.

Šutnja IDS-a, Živog zida, Stranke umirovljenika...

Istarski demokratski sabor (IDS), nije se uopće oglasio. Oni se i dalje bave pitanjem propasti brodogradilišta Uljanik te aktivnostima u Amsterdamskoj koaliciji.

Veliki revolucionari i buntovnici, Živi zid, ništa. 0 bodova. Ni riječ. Možda i zato što je prpošni Ivan Pernar rado viđen gost u Republici Srpskoj, točnije, Banja Luci, državi stvorenoj na genocidu, a kojega je međunarodna zajednica tim priznanjem zapravo sramotno ozakonila? Ne bi li baš Živi zid, koji okuplja mahom mlade ljude, upravo njih trebao podučiti razmjerima Karadžićevih zločina?!

Ni Hrvatska stranka umirovljenika (HSU) ništa, bez reakcije. Također veliki gaf.

Dalija Orešković, čelnica nove, rastuće stranke START, u večernjim je satima u srijedu objavila sljedeći komentar:

''Iako ništa ne može vratiti njihove najmilije, obitelji žrtava zločinačke politike Radovana Karadžića ipak su dobile zadovoljštinu, a velikosrpska politika u BiH još je jednom jasno osuđena. Naše misli su uz majke, očeve, braću i sestre žrtava masovnih ubojstava i etničkih progona Hrvata i Bošnjaka, koji su kulminirali genocidom u Srebrenici. Nadamo se da će napokon naći mir i spokoj''.

Neutralno i nezadovoljavajuće, iako nisu zaboravili reagirati. No mogli su i ''žešće'', a jesu li, kako kažu, ''obitelji žrtava dobile zadovoljštinu'', veliko je pitanje. Reklo bi se da ipak nisu, barem ne obitelji svih žrtava.

Ni Most, a ni njegov predsjednik, dr. Božo Petrov, koji tako rado dociraju o svemu i svačemu, najčešće zaboravljajući da su i sami bili dio Vlade pa se, unatoč tome, ponašaju kao da je za sve kriv HDZ, a nikada oni, nisu ništa rekli o Karadžićevom doživotnom zatvoru. Očito ih takve teme ne zanimaju; uglavnom su se fokusirali na ''drvlje i kamenje'' po vladajućima. Zanimljiv izostanak reakcije.

Bez ikakve želje za zlonamjernošću, doista, ali, kako je moguće da dr. Milorad Pupovac, predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS), koji komentira na dnevnoj bazi apsolutno svaki događaj, niti jednom rječju nije izrekao ništa? Zar je moguće da je presuda, toliko važna i s povijesnog aspekta za ove prostore, nije izazvala nikakvu potrebu za bilo kakvim komentarom, osudom, ili čak i ''mlakom'' reakcijom? Ne želimo pritom reći, niti je u primisli, da bi Pupovac mogao misliti bilo što pozitivno o ratnome zločincu, ali kako je moguće da baš ne izusti ni jednu rečenicu?! I to čovjek koji se doslovce specijalizirao za komentiranje svih mogućih aktualnosti, a posebice onih koji se tiču ustaša i partizana. Ako je i od Pupovca, doista je previše. Svaki je ozbiljan političar bio dužan osvrnuti se na haška događanja. U daljnje spekulacije nećemo ulaziti.

I sada dolazimo do još jednog (namjernog?) nonsensa- Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog vijeća, također nije spomenuo jednu rečenicu o presudi srbijanskom monstrumu. Unatoč strahovitom broju hrvatskih žrtava u BiH. Slučajno? Namjerno? Ili možda kao ustupak svojem novom ''kompanjonu'', predsjedniku Republike Srpske, Miloradu Dodiku, s kojim gradi nježno zajedništvo, na zgražanje mnogobrojnih hrvatskih političkih krugova, koji još uvijek razmišljaju razumom? Jesu li se Čović i Dodik, koji i dan-danas otvoreno zagovara Karadžićevu politiku istrebljenja nesrpskih naroda, tako dogovorili? Nije li izostanak bilo kakve reakcije Dragana Čovića sramotan?

I ne bi li predsjednik HDZ-a, Plenković, ipak trebao upozoriti šefa svog bosanskog ''podmlatka'' da je nereagiranje apsolutno skandalozno? Moguće je da će se Plenković ''izvući'' standardnom rečenicom kako se ne može miješati u rad HDZ-a BiH. O, može, itekako. Posebice kada je riječ o međunarodno važnoj presudi ne samo za BiH, već i za Hrvatsku i sve hrvatske žrtve stradale pod koljačevom člizmom.

Čini se kako je ova Čovićeva poruka, koje nema, puno jača poruka od bilo kakve koju bi izrekao. Pametnome dosta.