Na Poljudu se pojavila udbaška, a ne ustaška zmija, druže Josipoviću!

Silno ga je razveselila i razgalila mu dušu zmija na Poljudu, kako ju on opisuje. On tvrdi da je teška protuhrvatska diverzija ustvari teroristički čin protiv hrvatskog naroda, nacrtana svastika odnosno kukasti križ, inkarnacija ustaške zmije o kojoj je on govorio u Knessetu i o kojoj ponovno govori tvrdeći da i dalje živi u srcima Hrvata i Hrvatica i da je sve opasnija.

Josipović bez ikakvih dokaza, bez utvrđenih činjenica, čije je to protuhrvatsko djelo, tko ga je uradio i zašto, kome ono politički odgovara, decidirano tvrdi da je to djelo ustaša, fašista i nacista. Postavljam mu slijedeće pitanje: Što će se dogoditi ako se dokaže da to nije bila ustaška zmija nego da je do bila udbaška zmija? Da to nije bilo djelo desnice, "ustaša" niti onih političkih snaga koje on sustavno proglašava ustašama nego da je to bilo vrlo organizirano djelo Udbe i onih političkih snaga kojima trebaju takvi incidenti da bi onda mogli optuživati hrvatski narod da je ustaški narod, da je Hrvatska ustaška zmijska dolina, da zmije žive u srcima Hrvata i Hrvatica. Podsjetiti ću Ivu Josipovića dok je on za vrijeme agresije na Hrvatsku ′90-tih godina stjecao imovinu, da smo mi branili domovinu od velikosrpske agresije i da smo tada bili optuživani na isti način kako nas danas Ivo Josipović optužuje. Podsjećam ga kako je minirana židovska općina od strane Labradora i Udbe, kako bi se optužio Tuđman i Hrvatska vlada, čiji sam bio potpredsjednik, da vodimo ustašku politiku. Podsjećam Ivu Josipovića na miniranje groblja na Mirogoju, koje je također organizirala Udba i velikosrpska politika kako bi optužila Tuđmana i Hrvatsku vladu i naše branitelje da smo ustaše i fašisti.

Kao što Josipović tvrdi da je to djelo ustaša i desnice, tako je moguće tvrditi da je to djelo Udbaša ili djelo velikosrpske politike ili djelo nekih drugih tajnih službi kojima trebaju kakvi takvi dokazi da bi se hrvatski narod optužio kao navodno ustaški i fašistički narod. A Ivo Josipović je svojim pamfletom pod naslovom: Čudo! Zmija na Poljudu! ustvari podigao novu optužnicu protiv samog sebe. On je priznao da je sretan što se to dogodilo. On je priznao da će biti sretan ako Hrvatska nogometna reprezentacija bude izbačena iz Europskog prvenstva. on je priznao da je sretan što ta diverzija sramoti hrvatski narod i lažno ga optužuje da je ustaški i nacistički narod.

Ivo Josipović je tu protuhrvatsku diverziju iskoristio, politički zlouporabio, da bi ponovno dijelio Hrvatsku, da bi sebe proglasio kao zaštitnika demokracije i slobode. On mi je svojim člankom dao nove dokaze da sam bio u pravu kada sam mu se narugao i  parafrazirao Nazorovu pjesmu "Titov naprijed"  pretvorivši ju u "Josipovićev naprijed".

Kao odgovor Josipoviću na njegove nove optužbe protiv hrvatskog naroda navodim tu pjesmu i komentar koji sam u povodu te pjesme napisao.

Ivo Josipović želi biti novi Tito. Sebe vidi kao spasitelja, ne samo ljevice, nego i Hrvatske. Vidi se kao novi Tito koji jaše na čelu kolone i koji izvodi Hrvatsku iz guste magle, koji pobjeđuje ustaške guje i druge nemani kao i Tito u Nazorovoj pjesmi “Titov naprijed”. Zato nije slučajno što je Josipović za ime svoje stranke izabrao naziv “Naprijed Hrvatska”. Ako bi druga Josipovića met­nuli u ulogu druga Tita u Nazorovoj pjesmi mogli bi napisati pjes­mu Josipovićev naprijed.

“Drug Josipović jaše na čelu kolone

stazom sve tvrđom, mrzlijom.

Ustaške guje pred njim stoje i zatvaraju mu put.

Oh grdno li je.

Josipović s konja siđe

zgrabi štap golemi

i guje potuče i viknu: Naprijed, naprijed!

Al’ grmnu grom na vrhu planinskome;

I vjetar duhnu, i magla se dignu.

Zakriješti oro pod oblakom;

Zasja Sunce što slavno sja i hrani i grije;

I Josipovićev glas se prosu kao dažd

Na izmučenu čeljad, uvijek žednu

Njegovih riječi:

“Naprijed“!

Ova parafraza čuvene Nazorove pjesme “Titov naprijed” utemeljena je na činjenici da je Ivo Josipović cijeli svoj život bio opsjednut veličinom Tita, da je na svoju biografsku knjigu stavio na naslovnicu svoju sliku kao Titovog gardista, da je u svom petogodišnjem predsjedničkom mandatu nastavio Mesićevu poli­tiku nekritičke obrane lika i djela Josipa Broza Tite, da se nije htio suočiti s njegovom tamnom stranom, da ga je idealizirao i da ga je nastojao imitirati i biti mu što sličniji. Također je činjenica da je u predizbornoj kampanji za novi mandat njegov glavni adut bio Josip Broz Tito i pokušaj da mobilizira titoiste i njihovim glasovi­ma pobijedi Kolindu Grabar Kitarović, koja je svojim programom nudila rehabilitaciju tuđmanizma i politiku hrvatske suverenosti. Josipović je tijesno izgubio. Zbog toga je procijenio, s obzirom da se želi s velikim koracima vratiti u politiku, da i dalje njegov glavni adut treba biti titoizam. Zato se je ponovno odlučio da pri povrat­ku u politiku i u formiranju svoje stranke obrana titoizma bude njegov glavni adut. Suprotstavio se predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, koja je Tita proglasila diktatorom, i ne samo rekla nego i tako postupila, da za njegovu bistu nema počasti u Predsjedničkim dvorima. Josipović je otišao i dalje. Prije nego što je formirao svoju stranku stavio se na čelo Lige antifašista Hrvatske. Na osnivačkoj skupštini održao je vatreni ideološki govor veličanja titoizma i izmišljanja opasnosti od obnove ustaštva i pobjede ustaške poli­tike. Ponovno je obnovio svoje strašne optužbe, da u srcima Hrvat­ica i Hrvata žive ustaške guje. Na čelo Lige antifašista metnuo je svoje jurišnike Zorana Pusića i Vesnu Teršelič i zajedno s njima zaključio da, samo njemu vidljivo tzv. ustaštvo, danas u Hrvatskoj nije recidiv prošlosti nego da je nova politička snaga i opas­nost odnosno da ustaške zmije vrebaju iza svakog grma i da on, Ivo Josipović, kao novi Tito, ima zadaću da potamani te i takve ustaške guje i izvede Hrvatsku iz magle, da ju vrati na Titov put, da ne dozvoli reviziju hrvatske povijesti, kako on kaže, po kojoj bi Hrvatska od zemlje pobjednice i članice Antifašističke koalicija u Drugome svjetskom ratu prešla na stranu poraženih zemalja i pokušala ustaški zločinački sustav pretvoriti u domoljubni pokret u borbu za hrvatsku državu. To su razlozi zbog kojih je oprav­dano Nazorovu pjesmu “Tito Naprijed” ironično prikazati kao Josipovićev naprijed. S obzirom na sve to što je do sada učinio i na koji način se vraća u hrvatsku politiku, nema nikakve dvojbe, da njegov naprijed ne vodi u budućnost nego u prošlost.

Zato se može reći da drug Josipović jaše na čelu kolone koja je pobrkala budućnost i prošlost, koja misli da ide naprijed a ust­vari ide nazad. Političar koji je u izraelskom parlamentu Knessetu optužio vlastiti narod, da mu u srcima živi ustaška zmija, koji je to nedavno ponovio i nakon poraza na predsjedničkim izborima, političar koji je u Parlamentarnoj skupštini BiH lažno optužio vlas­titu državu i hrvatski narod da su krivi za sve zlo u Bosni i Her­cegovini, političar koji je cijelo vrijeme radio da se velikosrpska agresija pretvori u građanski rat, političar koji je Vesnu Teršelič proglasio savješću hrvatskog društva, nema što tražiti u hrvatskoj politici. On jedino ima, kakve takve šanse, ako odlučno krene naprijed u prošlost i ako pokuša novim podjelama Hrvatske na crvenu i crnu, mobilizirati titoiste i one političke snage koje ne žele Hrvatsku utemeljenu na Domovinskom ratu nego na titoizmu. To svojim pamfletom Josipović ponovno radi.

Ivo Josipović u svom pamfletu pokušava me diskreditirati navodeći neke citate iz moga djelovanja kada sam bio dio titoističkog sustava. O svemu tome vrlo sam otvoreno objektivno i iskreno pisao u svojim Memoarima i ništa o tome nisam skrivao. Priznao sam i svoju posrednu odgovornost. Išao sam i na Bleiburg da se ispričam. Išao sam se pomoliti i tražiti ispriku i na grobu Alojzija Stepinca. Točno je da sam jedno vrijeme vjerovao u samoupravljanje i mogućnost demokratskog socijalizma, da sam tek ′70- tih godina spoznao pravu bit titoizma i na svojoj koži osjetio represiju tog sustava, jer sam bio izbačen s posla jer mi nisu dali predavati na Fakultetu političkih znanosti. Na desetke i desetke stranica o tome pišem u svojim Memoarima.

Međutim, kada sam shvatio da sam i ja, kao i mnogi drugi, prevareni, kada je Tito smijenio nacionalno vodstvo Hrvatske ′70- tih godina, smatrao sam svojom obvezom pomoći i drugim ljudima da shvate titoističku prevaru. Smatrao sam svojom moralnom obvezom raskrinkavati prevaru titoizma. Zato sam i prihvatio da budem član Etičkog nacionalnog sudišta kojeg čini 40- tak uglednih, a ne minornih ličnosti kako nas podcjenjuje i vrijeđa Josipović. U moralnim optužnicama Josipovića i drugih ali i u procesu koji je otpočeo moralnog suđenja Josipu Brozu Titu za genocid nad hrvatskim narodom govorim istinu i činjenice. Josipović očito neće se suočiti s prevarom komunizma i titoizma. On i dalje želi biti novi Tito, koji jaše na čelu kolone i ubija ustaške zmije i druge neprijatelje koji naviru iz svakog grma. Josipoviću i društvu trebaju ekscesi, njihov lažni antifašizam ne može živjeti ako ne proizvode ustaše i naciste. Zato nema nikakve dvojbe, da će još biti sličnih incidenata i protuhrvatskih terorističkih činova, kao na Poljudu, da bi mogli onda krenuti u boj protiv navodno rastućeg ustašluka. Ivo Josipović računa na titoističke glasove. Na titoističke glasove računa i Zoran Milanović. Zato se sada natječu tko će biti oštriji u izmišljanju ustaštva. Kada je Milanović pobrao aplauz lažnih antifašista, odnosno prikrivenih komunista, optuživši sve one koji idu na Bleiburg da su ljubitelji ustaštva, Josipović nije mogao ostati po strani i zato je osnovao Ligu antifašista i zato je na toj Ligi već najavio bespoštednu borbu protiv ustaštva. Kako ta borba izgleda i iz koje pozicije se vodi potvrđuje ovaj pamflet Ive Josipovića. On ne želi glasove titoista prepustiti Milanoviću. Želi biti još oštriji u borbi protiv izmišljenog ustaštva i nacizma. Bezbroj puta sam rekao i napisao da Hrvatsku treba graditi na vrednotama Domovinskog rata, da treba vrlo energično i efikasno onemogućiti bilo kakav utjecaj i slova "U" i crvene zvijezde petokrake u hrvatskoj politici. Da se pomirba ne može ostvariti na mirenju ustaša i boljševika, nego samo na stvaranju programa moderne demokratske višestranačke Hrvatske.

Međutim, Ivo Josipović pokušava krivotvoriti našu povijest. On pokušava lažno utvrditi da je Hrvatska stvorena u komunističkoj- titoističkoj borbi u II. Svjetskom ratu a da je ′90- tih godina samo još jednom obranjena od velikosrpske agresije.

Josipović neće vidjeti Hude jame, neće se suočiti s istinom da su Titovi komunisti učinili genocid nad hrvatskim narodom. Neće se suočiti s istinom da je taj genocid ponovljen ′90- tih godina i da i u jednom i drugom slučaju je bila simbioza crvene zvijezde petokrake i četničke kokarde. Josipović zatvara oči i uši jer ne želi vidjeti i čuti istinu. On je cijelo vrijeme kao predsjednik radio da se sakriju komunistički zločini poslije II. Svjetskog rata i cijelo vrijeme je pokušavao velikosrpsku agresiju pretvoriti u građanski rat. Za takvu njegovu koncepciju, kada nema dokaza u stvarnom životu, onda ih treba izmisliti i proizvesti.

U svom pamfletu Josipović se ruga na vrlo ružan način svima onima koji kritiziraju njegovu politiku. To je njegovo pravo ali mora biti svjestan da daje nove dokaze da sam bio u pravu kada sam ga u knjizi Crveni predsjednik opisao kao čovjeka sa lažnom pozlatom, kao čovjeka koji se nastoji prikazati kao fini gospodin, uglađen, pristojan i tolerantan, ali iza te lažne pozlate se krije vrlo osvetoljubiv i usudim se reći, zločest čovjek. Volio bih da u polemici samnom, a ja sam ga više puta pozivao, Josipović pokušava osporiti ono što ja pišem, činjenice koje navodim, a ne mi uzimati moralno pravo da javno djelujem.

Sve u svemu, nema nikakve dvojbe, da je Josipoviću ova protuhrvatska diverzija na Poljudu došlo kao kec na jedanaest. Zato imam pravo postaviti pitanje, nije li to bila slična akcija kao za vrijeme Domovinskog rata, kada su minirali židovsku općinu i spomenik na Mirogoju kako bi mogli optužiti, Tuđmana i Vladu čije sam bio potpredsjednik, da obnavljamo ustašku Hrvatsku. Josipović spada u one koji cijelim svojim političkim djelovanjem pokušavaju lažno ustvrditi da je ne samo Tuđmanova Hrvatska nego i ova današnja Hrvatska ustvari ustaška Hrvatska.

I u tome je bit problema.

Drago mi je što je Josipović stavio sve karte na stol, što je još jedanput pokazao koje su njegove političke opcije s kojima želi dobiti povjerenje hrvatskog naroda.

I na kraju, njegova stranka Naprijed, Hrvatska je stranka koja vodi u prošlost a ne u budućnost. On stalno govori okrenimo se budućnosti ali i ovim pamfletom je pokazao da je zarobljenik prošlosti i da bi bilo vrlo opasno kada bi on dobio bilo kakvu političku moć. Zato ću i dalje iznositi argumente i pokazivati hrvatskom narodu tko je Ivo Josipović i zašto mu se ne smije dati glas.