NA DANAŠNJI DAN Tito i Draža nedaleko od Ravne Gore sklopili sporazum o suradnji

Sastanak partizana i četnika je rezultirao privremenim sporazumom o zajedničkoj borbi, koji se držao sve do njemačke ofenzive na Užice i "Užičku republiku".

Susret u Brajićima nije bio prvi susret dvojice ustaničkih vođa. Josip Broz Tito i Draža Mihailović susreli su nešto i ranije u Strugarniku, ali se nisu uspjeli dogovoriti o sporazumu i suradnji. Bilo je ranije i drugih raznih kontakata i razgovora između različitih četničkih i partizanskih zapovjednika.

Razgovori u Brajićima bili su pokušaj da se organizira zajednička partizansko-četnička komanda. Sklopljen je tek privremeni sporazum.

Tito je podnio Mihajloviću pismene prijedloge u 12 točaka zajedničke borbe, od kojih četnički predstavnici nisu prihvatili: zajedničku oružanu borbu protiv neprijatelja, zajedničko opremanje i snabdijevanje partizanskih i četničkih jedinica, stvaranje zajedničke narodne vlasti na oslobođenom teritoriju kao ni dragovoljnu mobilizaciju.

Dvije strane načelno su dogovorile održavanje statusa quo u međusobnim odnosima. Partizanska strana se obvezala ispuniti određene isporuke četničkoj strani (1.200 pušaka, municiju i izvjesna novčana sredstva). 

Neposredno po sklapanju sporazuma, partizanski Vrhovni štab je četničkoj strani isporučio 500 pušaka i 24.000 puščanih metaka, a četničkoj komandi u Požegi 5.000 kg žita.

Preminuli srpski publicist i novinar Pero Simić, koji je godinama proučavao lik i djelo Josipa Broza Tita, tvrdio je kako je sporazum između četnika i partizana propao upravo zbog raspodjele novčanih sredstava koje je partizanska stranka trebala isporučiti četnicima, dok je službena historiografija u socijalističkoj Jugoslaviji tvrdila kako su četnici izdali partizane napadom u Užicama.

Četnici su s druge strane tvrdili kako je suradnja s partizanima bila nemoguća jer su partizani na sve načine pokušali "izigrati" sporazum.

Vrijedi podsjetiti i kako su četničke i partizanske jedinice surađivale na početku rata 1941. godine u Istočnoj Bosni, dijelovima Hercegovine, ali i na ustaničkim područjima u Lici i zapadu Bosne i Hercegovine.

Suradnja između četnika i partizana bila je motivirana prvenstveno zbog zajedničke borbe protiv njemačkih, talijanskih i ustaških snaga, iako su se jedna i druga strana uvelike razlikovale po viziji uređenja Jugoslavije nakon rata. Vrlo brzo se suradnja raspala, a dvije strane su žestoko zaratile.  Na kraju rata je velik broj četnika prihvatio Titov poziv i promijenio stranu u ratu.