Na današnji dan pada Vukovara, prije 26 godina uspostavljena je HZ Herceg Bosna

Mjesecima prije HDZ kao glavni predstavnik bosanskohercegovačkih Hrvata je aktivnije zagovarao jaču obranu i koordinaciju pred predstojećim sukobima, ali središnja vlast u Sarajevu je u potpunosti izgubila kontrolu nad zbivanjima u državi. Bošnjačko političko vodstvo tada nije bilo sigurno želi li se u potpunosti prikloniti stavu Hrvatske i Slovenije za suverenošću ili ostati u Jugoslaviji na dotadašnjim osnovama. Na početku sukoba u Hrvatskoj, Alija Izetbegović je pozvao rezerviste iz Bosne i Hercegovine da se ne odazivaju u rat, ali središnja vlast nije uspjela spriječiti niti jednu aktivnost JNA koja je koristila teritorij Bosne i Hercegovine u agresiji na Hrvatsku.

Srpske političke vođe su pripremale isti scenarij kao i u Hrvatskoj. U dogovoru s JNA na terenu su se ubrzano naoružavali i preuzimali općine za koje su mislili da pripadaju srpskom dijelu Bosne i Hercegovine. Vođama SDS-a u tom trenutku nije bilo ni na kraj pameti pregovarati s bilo kojom stranom jer su smatrali da će iskoristiti svoju vojnu nadmoć te tako diktirati uvjete. JNA se nakon povlačenja iz Slovenije i propasti vojne operacije slamanja Hrvatske pomalo fokusirala na sljedeće ratište u Bosni i Hercegovini. Proces pretvaranja JNA u vojsku Bosanskih Srba je završio kada je Blagoje Adžić, načelnik Generalštaba JNA dao zapovijed o ustrojavanju Vojske Republike Srpske. Također i sama činjenica da je za prvog zapovjednika vojske Bosanskih Srba imenovan Ratko Mladić koji se u odori JNA istakao po okrutnosti u Kninu dovoljno govori o namjeri jugoslavenske vojske.

Hrvati su kao najmalobrojniji narod bili u najnepovoljnijoj poziciji. Od početka su zagovarali suverenost Bosne i Hercegovine, na pravednoj organizaciji države preko decentralizacije funkcija države. Događaji u Hrvatskoj su utjecali i na Hrvate u BiH, pogotovo Hrvate koji su živjeli uz granicu. Gospodarski kaos, gubitak vlast središnje vlasti, sve agresivnija srpska politika su uzrokovali strah lokalnih hrvatskih lidera da se scenarij iz Hrvatske ne bi brzo dogodio i u BiH. Sve veće razaranje Hrvatske je ponukalo i hrvatske vođe u BiH na samoorganiziranje. Mjesecima prije su održani sastanci o osnivanju lokalnih posavskih, travničkih i hercegovačkih regionalnih zajednica općina koje će na dan pada Vukovara postati zajednica općina s hrvatskom većinom ili značajnim udjelom u stanovništvu. Glavna funkcija ove zajednice općina je bila obrambena, što će poslije dovesti do formiranja HVO-a, a poslije se stvorila potreba i za vršenjem ostalih funkcija vlasti poput gospodarske.

U Grudama, 18. studenoga 1991.  godine, uspostavljena je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, sa sjedištem u Mostaru. U njen sastav ušlo je 30 općina: Jajce, Kreševo, Busovača, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica, Dobretići, Kakanj, Vareš, Kotor Varoš, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno, Uskoplje, Prozor, Konjic, Jablanica, Posušje, Mostar, Široki Brijeg, Grude, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Neum, Stolac i Ravno.

U Odluci o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg-Bosne je naglašeno da će Hrvatska zajednica Herceg-Bosna poštovati demokratski izabranu vlast Republike Bosne i Hercegovine sve dok postoji državna nezavisnost Bosne i Hercegovine u odnosu na bivšu ili svaku drugu Jugoslaviju.Stvaranje obrambene zajednice dobilo je potporu i iz Republike Hrvatske ponajprije zbog teške i neizvjesne situacije u kojoj se ona tada nalazila. Vodeći hrvatski političar iz BiH Mate Boban je na pitanje: "Zašto Herceg Bosna u ovom trenutku?", odgovorio: "Bosna ponosna prestala je biti ponosna. Njenim cestama, željeznicom, eterom njenim - kruži zlo. Ona je okupirana. Hrvatski narod, ponosan narod, morao je učiniti nešto da u tome ne sudjeluje, da da do znanja da to ne želi."

Herceg Bosna je ubrzo prošla teške trenutke, a prvi veći pad je bio pad Kupresa, koji je također imao veliku simboličnu i stratešku vrijednost za Hrvate. Pad Kupresa je povezan s Vukovarom, jer su tu izginuli heroji Bitke za Vukovar, legendarna postrojba Žuti Mravi i Turbo vod na čelu sa Andrijom Marićem i Robertom Zadrom. Marić i Zadro su poginuli zajedno jer su u svojim džipovima naletjeli na banjalučki korpus 10. travnja 1992.