Na Bleiburgu umrlo 500 tisuća Hrvata, eto koliko je bilo stradanja i gdje

Teorija demografske tranzicije koju zastupaju svi svjetski i domaći demografi kaže da postoje zakonitosti po kojima se razvija pojedina populacija. Te su zakonitosti uglavnom univerzalne. Međutim, postoji nešto što je na hrvatsku populaciju posebno utjecalo. Postoji sedam razdoblja, odnosno sedam faktora koji su slamali hrvatsku populaciju od početka 20. stoljeća do sada, navodi Šterc.

"Prvi je velika i brojna iseljavanja s početka 20. stoljeća prema Amerikama. Procjena je da je Hrvatsku napustilo 350 tisuća ljudi. Drugo su stradanja u Prvom svjetskom rat., Hrvatska je jedina zemlja u okruženju, koja je imala depopulaciju u prvom popisu stanovništva nakon Prvog svjetskog rata. Procjena izravnih i neizravnih gubitaka vezano uz to razdoblje su 363 tisuće ljudi.Treće su stradanja u Drugom svjetskom ratu, a četvrto stradanja na Križnom putu i u Bleiburgu, stavit ću ih u jednu brojku koja iznosi 639 tisuća ljudi. U popisu 1948. godine koji nije radila Hrvatska, nego tadašnji Državni zavod za statistiku nedostaje 639 tisuća ljudi. Peti faktor je velika imigracija 60-ih godina, kada je bivša država otvorila granice i kada su svi tvrdili da se radi o gospodarskoj emigraciji, a zapravo je bila i politička. Po našim procjenama Hrvatsku je tada napustilo 450 tisuća ljudi, uglavnom iz ruralnih sredina, manje obrazovanih i slično. Šesto su stradanja u Domovinskom ratu - 482 tisuće posredno i neposredno su ratni gubitci, od toga je oko 300 tisuća Srba napustilo Hrvatsku. Sedmo je razdoblje u kojem smo sada, kada nas napuštaju mladi, obrazovani ljudi i ono što je budućnost Hrvatske. Po procjeni u zadnjih četiri godine napustilo nas je 150 tisuća ljudi", rekao je Šterc.

Dodaje kako je ukupno u 20. stoljeću Hrvatska izgubila dva milijuna 434 tisuće ljudi, što su brojke, koje su u odnosu na današnju populaciju prestrašne.

"To vam je kao da Italija ili Velika Britanija izgube pola svoga stanovništva od 60 milijuna izravno ili neizravno. Da Hrvatska nije izgubila sve te ljude kroz 20. stoljeće danas bi imala 6,7 milijuna stanovnika, a umjesto toga imamo četiri milijuna 140 tisuća, s obzirom na to da je depopulacija od popisa stanovništva 2011. godine vrlo evidentna u Hrvatskoj", naveo je Šterc. 

On je te rezultate uspoređivao sa Srbijom. U istom razdoblju, 17 godina od popisa stanovništva  od 1931. do 1948. godine, Hrvatska je izravno ili neizravno izgubila 639 tisuća ljudi, a Srbija je imala ukupni porast od 802 tisuće stanovnika ili ukupnu stopu od 14 posto.

"Toliko o tome kolika su bila stradanja i gdje. Ključno pitanje je tko je u Hrvatskoj stradao, što se nametalo cijelo vrijeme kroz prošlo razdoblje, posebno kroz obrazovni i politički sustav. Danas Srbija ima sedam milijuna i sto stanovnika, od čega ih je popisano 300 izvan Srbije, gdje postoji gubitak nakon popisa od četiri godine od 252 tisuće, dakle puno više nego Hrvatska, jer gubi godišnje oko 65 tisuća stanovnika, što prirodnim putem, što iseljavanjem. Srbija danas ima 6,5 milijuna stanovnika, a da se nije ovo dogodilo u Hrvatskoj, naša zemlja bi imala 6,7 milijuna. Bez Vojvodine četiri milijuna 650 tisuća. Toliko o populacijskoj snazi dvije zemlje", kaže Šterc.

Posredni i  neposredni gubitci od 639 tisuća ljudi su činili 16,9 posto populacije iz popisa '31. ili '48. godine, a sasvim je svejedno, jer su apsolutne brojke bile vrlo slične. To je kao da u razdoblju od pet godina Italija i Velika Britanija, ponavlja Šterc, koje imaju otprilike 60 milijuna stanovnika izgube deset milijuna i 500 tisuća stanovnika.

"Godine 1948. Hrvatska je trebala imati četiri milijuna i 400 stanovnika, a da je imala stopu rasta kao Srbija, a nije bilo nekog posebnog demografskog ili gospodarskog razdoblja da Hrvatska nema takvu stopu, imala bi čak 4,6 milijuna stanovnika 1948. godine", objasnio je.

Šterc je pratio i prirodno kretanje stanovnika, odnosno natalitet, mortalitet i prirodni prirast, posebno u Hrvatskoj.

"U to je vrijeme prirodni rast ukupnog stanovništva trebao iznositi osam promila, odnosno otprilike 30 tisuća stanovnika godišnje. Na osnovu podatka od 60 tisuća rođene djece godišnje i umiranja 30 tisuća djece, smanjimo li taj prirodni rast za 16,9 posto, koliko je nedostatak stanovništva izračunat po ovoj metodi, to iznosi pet tisuća i 70 stanovnika godišnje manje po prirodnom rastu, rodnosti deset tisuća, odnosno umiranja pet tisuća. Svake godine nakon 1945. godine rođeno je prosječno, zbog posrednih ili neposrednih gubitaka u Hrvatskoj deset tisuća i 140 djece godišnje manje. Procjenjuje se kako je samo zbog tih gubitaka u Hrvatskoj od 1945. do 1991. godine rođeno 436 tisuća djece manje. To su posredni gubitci za Hrvatsku kao posljedica stradavanja u pet godina rata. Napomenut ću, da je od popisa '31. do početka rata bio standardni demografski rast s normalnim rađanjem, umiranjem, imigracijom itd. U tih 17 godina je tri godine poslije rata do popisa '48. godine, koji je bio u srpnju, bilo takozvano kompenzacijsko razdoblje reprodukcije ukupnog stanovništva Hrvatske, za koji će mnogi reći da je riječ o baby boom-u, ali to nije nikakav baby boom nego naprosto kompenzacijsko razdoblje, gdje populacija reagira na smirivanje situacije. Ako se uzme činjenica i pretpostavka da u tih pet godina nije bilo prirodnog rasta, da je rađanje bilo smanjeno za 50 posto, da je smrtnost između ostalog bila bitno veća s obzirom na rat koji se tada odvijao, moguće je smanjiti ukupno pretpostavljeni broj rođene djece u tih pet godina za 30 posto. Ako se smanji za 30 posto, od godišnjeg očekivanog rađanja, odnosno kroz 17 godina od popisa između '31. i '48., koji nismo mi radili, rođeno je oko 714 tisuća djece, ako to smanjimo za 30 posto dobit ćemo prirodni prirast od 357 tisuća  stanovnika u tom razdoblju.  To govorim zato što time potvrđujemo da je postojao demografski potencijal, koji je trebao biti registriran u popisu stanovništva 1948. godine. Da je postojao, kao posljedica klasične reprodukcije stanovništva u neratnom dijelu godine, koji je bio 70 posto vremena i smanjenog za 30 posto ukupnog rađanja s obzirom na pet godina gdje smo pretpostavili da je prirodni prirast bio nulti", tvrdi Šterc.

Istraživanja su rađena i kako bi se moglo razlučiti što se dogodilo s neposrednim stradanjem za vrijeme rata i u neposrednom poraću, posebice kako bi se moglo razlučiti koliko je ljudi stradalo u izravnim ratnim sudjelovanjima, koliko je stradalo na Jasenovcu, koliko u partizanskoj vojsci, a koliko u hrvatskoj vojsci.

"Napomenut ću da je u okviru današnjih granica Republike Hrvatske 1931. godine bilo u ukupnom stanovništvu Hrvatske 633 tisuće Srba, a popis iz 1948. ih je registrirao sto i nešto tisuća manje. S time da u niti jednoj analizi nisu spomenute migracije iz ratnog područja prema područjima koja nisu bila u ratu. To se potpuno zanemarilo, kao i onaj rast Srbije od 802 tisuće stanovnika koji može uključiti emigraciju stanovništva prema teritoriju na kojem je najmanje vođen rat. To je logika migriranja, koja je zabilježena i u Domovinskom ratu. Od tih 639 tisuća smanjimo to s faktorom 30, još uvijek ostaje potencijal od 447 tisuća i 300 stanovnika koji su trebali biti popisani u popisu stanovništva 1948. godine. Tu smo isključili migraciju prema Srbiji, isključili smo mogući prirodni rast koji je vrlo vjerojatno bio zabilježen i uzeli smo sve najmanje parametre kako bi smanjili sve te iznose koji sami po sebi izazivaju puno toga. Gdje je tih 447 tisuća stanovnika? Uzeo sam izvore koji su govorili koliko je stradalo partizana, koliko je u Jasenovcu stradalo hrvatske vojske i prihvatio sam za sada brojke od 70 tisuća u Jasenovcu od 45 tisuća stradalih partizana i 30 tisuća stradalih pripadnika hrvatske vojske tijekom rata. Dakle, još uvijek nam ostaje 145 tisuća, s tim da te brojke prihvaćamo zasad, jer nigdje nema izravnog popisa stanovništva. Moguće je samo izračunavati ovakve potencijale od strane onih koji znaju zakonitosti procesa, koji su se odvijali u tom razdoblju, koji znaju strukture stanovništva koje su očekivane u nekom popisu stanovništva i koji se ne boje to izreći. Gotovo 450 tisuća ljudi te nam ostaje da je 305 tisuća ljudi iz Hrvatske stradalo na Križnom putu i Bleiburgu. Međutim, to nije sve. Ako ove parametre o kojima sam govorio dovedete imalo u pitanje, brojka se diže na 350 tisuća iz Hrvatske, jer sam analizirao popis stanovništva u Hrvatskoj. Tu je isključeno stanovništvo koje je napuštalo ove prostore iz Bosne i Hercegovine. Brojke o kojima su mnogi govorili i gotovo da se nisu smjele javno iznositi koje se približavaju brojci od 500 tisuća stanovnika su realne", ističe Šterc.

Kada se pogleda cijela priča, demografske posljedice iza toga, koliki je broj bio manje rođene djece u Hrvatskoj nakon svih tih strahota, kada se pogleda sedam koraka koji su utjecali na demografski razvoj Hrvatske, današnju suvremenu situaciju gdje pred nama odlazi mladost i budućnost Hrvatske da se gotovo ne osvrćemo za tim, Šterc je zaključio sa slijedećim: Dobro da nas uopće ima!