Može biti da Benčić smeta hrvatski jezik: Prije sedam godina potpisala je bizarnu deklaraciju

Osim što je na udaru kritika da ne voli "hrvatsko", a kako je to HDZ-ov Andro Krstulović Opara lijepo upakirao u izjavi za portal Direktno da "on čak u svojoj izjavi nije u stanju reći 'hrvatski jezik', nego 'naš jezik", SDP-ovac u svojoj kritici nije u stanju izdići se iznad populističkih metoda, a najbolji primjer smo mogli vidjeti kada je umirovljenicima poručio da im je bolje staviti štrik oko vrata nego živjeti u ovakvoj Hrvatskoj.

O tome da se koristi pogrešnim terminima prilikom seciranja društveno-političke realnosti, neki drugi put. Ono što je oporbeni napad na Zakon o hrvatskom jeziku nedvojbeno oživio je sjećanje na u ožujku 2017. potpisanu Deklaraciju o zajedničkom jeziku. "Pedja je toliko nebitan da ga nisu ni pozvali potpisati tu jugoslovensku Deklaraciji o njihovome jeziku. Onome jeziku koji se govori u Kragujevcu gde je drugarica Grbin kupila sebi diplomu", kazao je nedavno Krstulović Opara.

I zbilja, Grbin nije potpisnik ove Deklaracije, koja je tada predstavljena kao izjava o zajedničkom standarnom jeziku policentričnog tipa", koji se koristi u Hrvatskoj, BiH, Srbiji i Crnoj Gori. Tada je jedna od inicijatorica Deklaracije, hrvatska spisateljica Ivana Simić Bodrožić, odmah požurila istaknuti kako se ne radi o stvaranju jugoslavenskog ili balkanskog jezika.

Foto: HINA/Edvard Šušak

'To ne znači da su to i četiri različita jezika'

Književnica Simić Bodrožić ujedno je odbacila navode da se nasilno pokušava osporiti postojanje hrvatskog jezika. "Mi ne želimo rušiti Ustav ili nešto represivno uvoditi, ne želimo bilo koga primoravati na nešto. Mi ne tražimo zajedničko ime jeziku, ne želimo ga nazvati jugoslavenskim, balkanskim, već zagovaramo da svaki narod imenuje svoju varijantu jezika onako kako želi", kazala je Bodrožić iako nije jasno što narodima prijeti da svoj jezik svatko nazove kako želi, osim upravo same Deklaracije.

"Korištenje četiri naziva za standardne varijante – bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski – ne znači da su to i četiri različita jezika. Inzistiranje na malom broju postojećih razlika te nasilnom razdvajanju četiri standardne varijante dovodi do niza negativnih društvenih, kulturnih i političkih pojava, poput korištenja jezika kao argumenta za segregaciju djece u nekim višenacionalnim sredinama, nepotrebnih 'prevođenja' u administrativnoj upotrebi ili medijima", naveli su potpisnici u dvojoj izjavi.

Tu nisu stali: "Izmišljanja razlika gdje one ne postoje, birokratskih prisila, kao i cenzure (te nužno auto-cenzure), u kojima se jezično izražavanje nameće kao kriterij etno-nacionalne pripadnosti i sredstvo dokazivanja političke lojalnosti". Znakovit je i popis supotpisnika Deklaracije, među kojima su i brojni lingvisti, književnici, umjetnici, znanstvenici, političari i aktivisti.

Foto: jeziciinacionalizmi.com

Kandidatkinja za premijerku potpisnica Deklaracije

Tu su se našli Rade Šerbedžija, Boris Dežulović, Željko Komšić, Jasmila Žbanić, Dragan Markovina (koji je, usput rečeno, donošenje Zakona o hrvatskom jeziku nazvao jezičnim totalitarizmom), Dritan Abazović, Toni Gabrić, Viktor Ivančić, Dejan Jović, Snježana Kordić, Jurica Pavičić, Drago Pilsel, Vedrana Rudan, Sanja Sarnavka, Ante Tomić i mnogi drugi. Među njima je i kandidatkinja za predsjednicu Vlade na predstojećim parlamentarnim izborima ispred platforme Možemo.

Riječ je o jednoj od suorganizatorica prosvjeda oporbe u subotu, Sandri Bančić, koja je prošla daleki put od te 2017. godine, kada je predstavljena kao mirovna i ljudskopravaška aktivistkinja Centra za mirovne studije u Zagrebu, do ulaska u političke vode postavši saborska zastupnica 2020. godine. Inače, Hrvatski sabor izglasao je u siječnju Zakon o hrvatskom jeziku, kojim se prvi put u povijesti uređuje pitanje službene i javne uporabe hrvatskog jezika te osigurava sustavna i stručna skrb o njemu.

Krstulović Opara ne može vjerovati što je Grbin rekao: 'Nadao sam se da su ta vremena iza nas'

Za zakon je glasalo 95 zastupnika, 10 je bilo suzdržanih, a 17 protiv. Predstavnici Možemo nisu se udostojili doći u Sabor na glasanje, a Benčić je u svojim rijetkim istupima o donošenju Zakona lamentirala o nesposobnosti vladajućih da donesu kvalitetan Zakon te im je predbacivala da isti nisu htjeli donijeti 2010. godine. Svoj potpis na Deklaraciju nije ni dan danas obrazložila.