NA ČELU IM ČETIRI LIDERA

MOĆNIJI OD POLITIČARA? Sindikatima je odavno pala moć, ali jedni su od rijetkih koji mogu 'zaustaviti' državu

Autor

Rafael Jurčević

Sindikalni prosvjedi već tjednima traju u hrvatskim školama, a sudeći po izjavama sindikalnih čelnika štrajk će potrajati i naredno vrijeme, bez obzira na prijetnje premijera Andreja Plenkovića o neplaćenim danima.

24.11.2019. u 12:45
Ispiši članak

Sindikati po svom utjecaju, mogućnosti da blokiraju državu svojim akcijama, ali i po broju članova spadaju sasvim sigurno u najmasovnije i najmoćnije organizacije u Hrvatskoj. Iako je vrhunac moći sindikata u svijetu i Hrvatskoj davno prošao, oni i dalje predstavljaju značajan društveni i politički faktor.

Hrvatski sindikati su prema nekim procjenama od prije nekoliko godina predstavljali otprilike oko 450 tisuća hrvatskih radnika, što iznosi nešto ispod trećine ukupnog broja zaposlenih. Rijetko koje se organizacije mogu pohvaliti tako masovnim članstvom kao sindikati, osim HDZ-a, koji navodno ima 200 tisuća članova, ili Katoličke crkve u kojoj članstvo ipak nije iste prirode kao kod sindikalnih i političkih organizacija.

Stav javnosti prema sindikatima je zadnjih godina postao ipak znatno negativniji nego prije. Iako velik broj građana podupire zahtjeve profesora i učitelja za većim plaćama, rijetko se u javnom prostoru nailazi na pozitivne komentare o sindikatima, a na "piku" su posebno sindikalni čelnici koji u javnosti imaju isti položaj kao omraženi političari. Posebno negativnu percepciju imaju dugovječni sindikalni čelnici s izrazito visokom plaćama.

Nekoliko se sindikata ističe

Najmoćniji sindikat predstavlja Savez Samostalnih Sindikata Hrvatske

SSSH je, kao nezavisna i dobrovoljna interesna organizacija sindikata, osnovana 13. svibnja 1990. godine. U postupku utvrđivanja reprezentativnosti udruga sindikata više razine, Povjerenstvo za utvrđivanje reprezentativnosti donijelo je početkom ožujka 2013. godine rješenje prema kojemu je SSSH reprezentativan za sudjelovanje u tripartitnim tijelima na nacionalnoj razini. Povjerenstvo je utvrdilo da je u SSSH udruženo 20 sindikata s ukupno 99.682 člana. 

Članovi Sindikata umirovljenika Hrvatske (11.433) i članovi podružnica neposredno udruženih u SSSH (713) nisu uzeti u obzir, jer u postupku utvrđivanja reprezentativnosti mogu sudjelovati samo udruge koje su utemeljene i upisane u registar udruga prema odredbama Zakona o radu, što SUH i podružnice nisu, stoji na njihovim stranicama. 

Među najmoćnijima i medijski najprisutnijim sindikatima su i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja Vilima Ribića, Nezavisni hrvatski sindikati Krešimira Severa i Hrvatska udruga radničkih sindikata (HURS).

Ribićev sindikat raširen je na svim fakultetima u RH i na gotovo svim javnim institutima. Također ima 131 podružnica na javnim i na nekoliko samofinancirajućih ustanova. Čelnik ovog sindikata je poznat po svojim javnim nastupima, u kojima se ne libi ni oštrih napada na sve one koji osporavaju njegove zahtjeve.

S druge strane, Nezavisni hrvatski sindikati su platforma koja obuhvaća i sindikate zaposlenika u Carini, Pošti, cestare, šumare, profesionalne vozače, pravosudne radnike, zaposlenike na aeorodromima, hitnoj pomoći itd. Po riječima svog predsjednika Krešimira Severa, osnovani su 1998. godine, iako su mnogi imali skepse prema uspjehu samog projekta. Ubrzo su postali treća sindikalna snaga u državi, druga, a sada sebe smatraju najsnažnijim sindikatom u državi.

Hrvatska udruga radničkih sindikata (HURS) osnovana je 29. prosinca 1990. godine na Hrvatskom sindikalnom saboru u Zagrebu pod imenom Hrvatska unija sindikata kao izraz želja radnika organiziranih u nezavisne, mahom novoosnovane sindikate poduzeća iz cijele Hrvatske, u ozračju ratnih zbivanja i korijenitih društvenih i ekonomskih promjena koje su rezultirale i pluralizmom sindikalne scene, stoji na njihovih stranicama. Na prvom saboru HUS-a održanom 29. i 30. svibnja 1992. godine u Zagrebu, dotadašnje ime se mijenja te od tada organizacija djeluje pod aktualnim imenom. Čelnik im je Miroslav Hrašćanec, a dugogodišnji javnosti poznati čelnik bio je Ozren Matijašević.

Lideri koji su obilježili sindikalnu povijest

Sindikalna scena i u prošlosti je bila puna lidera koji su bili javnosti izrazito poznati, a koji su također bili i moćni društveno-politički radnici. Javnost najbolje zna imena Milutina Baltića, Mike Špiljka, Jure Sarića itd. Sindikati u to vrijeme nisu ni imali funkciju pravih sindikata, već su služili isključivo potrebama vlasti, iako je pred kraj raspada Jugoslavije broj štrajkova u cijeloj državi narastao zbog očajne gospodarske situacije, ali i zbog korištenja radnika u dnevnopolitičke "mitingaške" svrhe.

U samostalnoj Hrvatskoj su se od sindikalnih lidera svakako isticali Dragutin Lesar i Boris Kunst, koji su kasnije postali političari. Pažnju javnosti svakako su zaokupljali i osebujni nastupi Vesne Kanižaj.

Javnost u Hrvatskoj i danas smatra dio sindikata produženom rukom vlasti, ali i moćnih korporacija, a kao primjer toga često se u jeku afere Agrokor spominjala povezanost nekadašnje sindikalne čelnice Ane Knežević i Todorićeve kompanije.

Bivša predsjednica Sindikata trgovine te čelnica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) Ana Knežević prešla je 2010. godine kod Todorića nakon što je smijenjena s čelne funkcije u SSSH-u zbog falsificiranja dokumenata i podizanja 25.000 kuna sindikalnog novca. Poznanstvo između Todorića i Knežević seže još od sredine '90-ih, kada je Ivica Todorić krenuo u otkup dionica Unikonzuma od radnika.  Knežević je kao predsjednica tada novoosnovanog Sindikata trgovine vodila pregovore o cijeni otkupa i pravima radnika, a tadašnji sindikalni čelnici Mario Iveković i Adolf Čuljak su optuživali Knežević kako je pogodovala Todoriću. 

Uz Todorića se veže još jedan "sporni" prelazak iz sindikalnih redova. Vitomir Begović je prije nego što je postao predstojnik Ureda za socijalno partnerstvo bio jedan od poznatijih sindikalaca u Hrvatskoj. Prelazak Vitomira Begovića u studenom 2011. s mjesta predstojnika vladina Ureda za socijalno partnerstvo u Agrokor iznenadio je tada dobar dio javnosti, ali i potvrdio sumnje u postojanje "tajnih veza" između državnih dužnosnika, dijela sindikata i velikih hrvatskih tvrtki.

No, s druge iako postoji povezanost između političkih struktura i sindikalnih lidera, postoji i ona druga strana. Često postoje i verbalni sukobi između političara i sindikalnih čelnika, a zanimljivo je da se najviše pamti razmjena uvreda između SDP-ovog ministra kulture Antuna Vujića i tadašnjih vodećih sindikalaca. 

Sindikati su također znali organizirati i velike štrajkove te akcije. Među štrajkovima se posebno pamti štrajk održan  20. veljače 1998. godine , kada je u centru Zagreba desetak tisuća policajaca zaustavilo planirani proboj prosvjednika. Bio je to prosvjed u jeku najvećih HDZ-ovih afera, koji je dobrim dijelom nagovijestio poraz na izborima 2000. godine. Kasnije su godinama održavani prosvjedi, ali nikad bez većeg efekta, no sindikati su upravo ove godine pokazali svoju veliku moć u hrvatskom društvu nakon što su uspješno organizirali potpise za referendum protiv najavljene mirovinske reforme.

Iako ih često i hvale zbog svoje borbe za radnike, često dolaze i kritike na račun da se bore samo za svoje privilegije i radnike u javnom sektoru te da su zapravo oni najveći "kočničari" reformi u Hrvatskoj.

 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.