MOĆ LAŽNIH VIJESTI Kanižaj: Šteta je već počinjena; Vujić: Treba osuditi širenje kolektivne paranoje, ali i zataškavanje zločina

Igor Kanižaj napominje kako je sintagma 'lažne vijesti' dobila snažno konotativno obilježje nakon američkih predsjedničkih izbora 2016., tako da danas sve što izaziva bilo kakvu sumnju nazivamo lažnim vijestima.

"No malo tko zna kako koncept lažnih vijesti nije ništa novo i pod njim se do prije nekoliko godina smatrala isključivo politička satira. Lažne vijesti i dezinformacije širile su se i prije interneta, a prve prave primjere mogli smo pronaći u američkom novinstvu iz tzv. 'penny press ere'. Tabloidi su dobrim dijelom živjeli upravo na lažnim vijestima. Na početku 20. stoljeća redakcije kojima je bilo stalo do vjerodostojnosti uvele su posebne odjele za provjere činjenica i oni su zapravo prvi pružili otpor dezinformacijama u medijima. Danas je stoga prikladnije koristiti pojam dezinformacije jer je puno širi i obuhvaća još neke fenomene. S društvenim mrežama zastupljenost takvih informacija poprimila je velike razmjere", pojašnjava naš sugovornik.

Ovakvom raspoloženju kumovala i politika

Aktualno širenje dezinformacija u kojima se migrante primarno i isključivo prikazuje kao ubojice, silovatelje, pljačkaše i širitelje zaraze, Kanižaja podsjeća na sociološki koncept moralne panike koji poprima obilježja histerije. "Glavni je problem što pojedinci, a nerijetko i institucije, svjesno žele ostvariti određene ciljeve promoviranjem dezinformacija. U pogledu migranata najveća šteta je već počinjena", upozorava Kanižaj, jer je većina već formirala svoj stav o migrantima i postala isključiva te uopće ne želi čuti drugu stranu ili preispitati svoje stavove. "Tko će sada promijeniti stavove tih ljudi?", pita profesor.

Kanižaj smatra da je protumigrantsko raspoloženje stvorila i sama politika koja je 'orbanovski' zatvorila granice i tako migrantsku rutu preusmjerila preko BiH iz koje ulaze u Hrvatsku raznim ilegalnim načinima, zbog čega se i događaju incidenti. "U društvu je stvorena takva atmosfera da će eventualno podizanje žica ili ograda na granicama biti s odobravanjem prihvaćeno", napominje.

Strah je najmoćnije oružje, pa kako se Hrvate plaši s nasilnim migrantima, tako se potonje još u Srbiji plaši hrvatskom policijom koja "mlati, pljačka, pa čak i ubija migrante".

Sveopća medijska nepismenost

Dijeljenje dezinformacija putem društvenih mreža pokazalo je i koliko smo medijski nepismeni, upozorava Kanižaj. "Tko od nas prije nego što podijeli neku informaciju putem društvenih mreža provjeri kroz nekoliko izvora je li to zaista autentična informacija, a najviše dijelimo fotografije i video priloge koji su postali glavni kanali za manipulacije", napominje. "Stoga najviše stradavaju neobrazovani koji bez imalo kritike prenose informacije koje potvrđuju neke njihove stavove i strahove i to je najveći problem i u informacijama koje primamo i dijelimo o migrantima", ističe Kanižaj.

"I u našem virtualnom prostoru postoje aktivni hejteri, ali i grupe ljudi kojima zapravo nije stalo do istine, već se koriste slabostima društvenih mreža i niskom razinom medijske pismenosti onih kojima se obraćaju kako bi ostvarili svoje ciljeve. Neki od njih su i pod utjecajem vanjskih aktera. Kao društvo se moramo vrlo jasno postaviti prema onima koji promoviraju laži, iskrivljuju informacije, prenose informacije bez konteksta, etiketiraju, prozivaju, a ne žele sudjelovati u javnom dijalogu ili se kriju iza pseudonima. Vidjet ćete kako će silovito udariti i po ovom tekstu u anonimnim komentarima!", upozorava Kanižaj.

Na žalost, u hrvatskom obrazovnom sustavu djeca ne mogu naučiti kako prepoznati propagandu i lažne vijesti, napominje Kanižaj i ističe važnost edukacije te vjeruje kako će kvalitetni novinari i mediji imati ključnu ulogu u razotkrivanju struktura koje s predumišljajem nastoje utjecati na javno mnijenje.

Društvene mreže umjesto institucionalnog tiska 

Mr. Jure Vujić napominje da je svrha i motivacija autora i pošiljatelja dezinformacija u većini slučajeva stjecanje financijskog benefita ili političke prednosti. Naime, članci s lažnim i senzacionalističkim sadržajem često nastoje povećati broj čitatelja i dionica na mreži.

"Debate o lažnim vijestima postaju aktualne u 2016. godini; prvo u Velikoj Britaniji uz pobjedu navijača za Brexit, a zatim u SAD-u uz izbornu kampanju Donalda Trumpa. Mnogi komentatori, počevši od novinarke Katharine Viner iz Guardiana, tumačili su rezultate tih izbora kao posljedicu činjenice da se anglosaksonski građani više primarno ne informiraju kroz institucionalni tisak nego putem društvenih mreža, uključujući Twitter i Facebook, čiji korisnici ne podliježu novinarskoj etici, uključujući i pravilo provjere činjenica", pojašnjava Vujić.

Upravo društvene mreže navodi kao prostor u kojem se može pronaći svašta, a ponajviše tzv. 'junk informacija' među kojima i ima veliki postotak lažnih vijesti odnosno dezinformacija, sociopatskih izljeva narcisoidnosti te drugih ekshibicionističkih prizora. "Na drugu stranu, društvene mreže pružaju i mogućnost neovisnijeg i slobodnijeg upoznavanja alternativnih informacija koje djeluju kao korektiv institucionalnim mainstream medijima", navodi Vujić i pozitivnu stranu tog virtualnog prostora.

U pogledu dezinformacija koje šire strah i opsesivnu kolektivnu paranoju od migranata, Vujić napominje kako ih naravno, treba kontrolirati i suzbijati, "ali u istoj mjeri koliko treba i osuditi namjerni propust ili zataškavanja zločina i kaznenih djela migranta, primjerice kada je 1200 žena bilo žrtva agresije migranata u njemačkim gardovima poput Kölna i Hamburga na Novu godinu 2016.".

Globalna rješenja često kontraproduktivna

Europska komisija traži od zemalja članica da u borbi protiv lažnih vijesti pojačaju potporu kvalitetnom novinarstvu, stoga smo politologa Vujića upitali vidi li takve napore u Hrvatskoj i koliko vjeruje u uspjeh globalne akcije protiv širenja dezinformacija.

"Globalna rješenja često dovode do kontraproduktivnih učinaka jer podrazumijevaju uniformistički i normativni model koji reproducira i nameće trenutni geoekonomski i politički odnos snaga te nudi rješenja koja odgovaraju velesilama i najjačim igračima. Isto tako, malo tko danas vjeruje u načelo neovisnosti i slobode medija, koji je ne samo ispražnjen od realnog značenja nego služi i kao paravan dominantnih mainstream medija za obračun s nesistemskom i alternativnim medijima", upozorava Vujić.

Gubitak povjerenja

Ponavlja kako lažne vijest nisu nikakva novost. "Laži su oduvijek bile isprobano sredstvo u političkom suočavanju s neistomišljenicima, svi politički sustavi primjenjuju ih u oblikovanja javnog mnijenja kroz cenzuru ili autocenzuru te propagandu, ovisno o demokratskom ili nedemokratskom obliku režima", pojašnjava naš drugi sugovornik.

"Izjave poput čelnika komunističke DDR partije Waltera Ulbrichta iz 1961. kako 'nitko nema namjeru podići zid', a Berlinski zid je neposredno nakon toga izgrađen; afera Lewinsky-Clinton 1998., lažna Cowellova argumentacija (britanski novinar) kako postoji oružje za masovno uništenje u Iraku kao izgovor za vojnu intervenciju, samo su neki primjeri lažnih vijesti mainstream medija koji su potaknuli gubitak povjerenja javnosti u dominantne medije te se okrenuli prema drugim alternativnim izvorima informiranja i društvenim mrežama", zaključuje politolog u razgovoru za Direktno.

Očito i to nije neka sreća, stoga se protiv lažnih vijesti i dezinformacija na pojedinačnoj razini možemo boriti jedino pomoću znanja, upućenosti u materiju i dobre informiranosti. Tada imamo šansu u šumi lažnih vijesti prepoznati 'drvo istine'.