ekskluzivno: afera deložacija

Mladen Pejnović, obavještajni kadar iz starog režima iseljava Kolindu

Autor

Direktno.hr

02.02.2015. u 15:34
Ispiši članak

Tko je Mladen Pejnović, čovjek koji upravlja državnom imovinom (DUUDI) i stručnjak koji za Josipovića i Milanovića i za nekoliko sati može izraditi kvalitetan elaborat za preseljenje Ureda Predsjednika u Visoku ulicu, da bi potom preuzeo na upravljanje cijeli kompleks na Pantovčaku? Uglavnom iz njegovog životopisa teško je pronaći stručnu komponentu, osim jugoslavenske obavještajne. 

Mladen Pejnović rođen je 27.5.1953. u Sisku, oženjen otac dvoje djece, potiče iz partizanske obitelji otac – pripadnik Sisačkog partizanskog odreda, nakon rata visoki oficir JNA. Unuk Kate Pejnović, taj podatak često isticao gradeći karijeru omladinskog aktiviste.

Gimnaziju je pohađao u Zagrebu bio privilegiran i zaštićen, izostanci sa nastave po tjedan dva, bio je arogantnog ponašanja omalovažavajući okolinu. Dvije godine stariji Brat Mićo (Milivoj) oženjen je Mirjanom koja je bila zaposlena u tehnici u Udbi, SDS Centar Zagreb. Mićo je preminuo 2012. god., ima dvoje djece Marka i Marinu.

Pejnović je kao omladinski aktivist bio na rukovodnim funkcijama i pripreman za političkog radnika Saveza Komunista Hrvatske, 80-tih bio na funkciji Predsjednika omladine Hrvatske gdje uspostavlja i zadržava kontakte s Goranom Radmanom, Darinkom Kosorom, Nikicom Gabrićom, Ivicom Drpićem, Koljom Družićem, Duškom Ljuštinom, Ivom Družićem, Ninom Pavićem, Ivom Jelušićem i Stipom Oreškovićem.

Kad je preminuo Tito 1980. na ispraćaju na koldvoru u Zagrebu bio je uz lijes držeći štafetu, 1983. bio je profesionalni tajnik odbora za izgradnju cesta zadužen za vođenje poslova oko upisa općenarodnog zajma za ceste.

Izabran je za Predsjednika Saveza Socijalističke Omladine Hrvatske (SSOH), na toj funkciji bio je dvije godine i odlazi na služenje vojnog roka gdje započinje njegova suradnja sa Vojnom bezbjednosti JNA.

Nakon vojnog roka premješten je u stručni ekonomski tim CK SKH gdje se odlučivalo o strateškim ekonomskim pitanjima razvoja SRH. U tom timu bili su Jakov Sirotković (akademik), Ivo Perišin, Ivo Družić, te još nekolicina vodećih hrvatskih ekonomista. U tom timu raspravljalo se o formiranju ACY-ja, Petrokemije, UBH (Udružene banke Hrvatske). Pejnović je s Nikolom Miljevićem napisao prijedlog odluke kako likvidirati Obrovac, potpisao ju je Jure Bilić.

Jedna od tema rasprava na CK SKH bila je pojava da se direktori koji poslovno surađuju s SSSR-om vrlo brzo obogate. Analizirali su pojedinačne slučajeve provjeravajući njihove političke stavove nakon povratka tih osoba. U svojim biografskim podacima nikada ne iznosi podatke za razdoblje 1973.-1976. god. U životopisu dostupnom na stranicama AUDI-a stoji: 1974-1986 Omladinska organizacija, vojni rok.

Jedna od najznakovitijih funkcija koje je obnašao bila je - šef kabineta Mike Špiljka do 1986. godine, a koji je bio član predsjedništva CKSKH. U uredu Mike Špiljka Pejnović se profilirao kao pripadnik tvrde srpske struje u SKH, zapažen po unitarističkim stavovima. O svom radu kod Špiljka Pejnović je 2013.god. u društvu bliskih osoba iznio da je tek tada shvatio značenje INE. Špiljak je 1986. imao informaciju da hrvatski i slovenski političari žele razbiti INU i podijeliti je po republikama. U tom razdoblju ostvaruje prisan odnos sa Slavkom Malobabićem, koji radi jedno vrijeme s njm u kabinetu a kasnije ga nasljeđuje na čelu kabineta u mandatu Stanka Stojčevića.

Pejnović 1986.odlazi na funkciju pomoćnika direktora Zagrebačkog Velesajma gdje ostaje do 1987., ne postiže značajnije poslovne uspjehe ali je upamćen po autokratskom ponašanju.

U Jugohospitaliju dolazi 1987. na mjesto generalnog direktora gdje ga pamte po autokratskim metodama i prijetnjama liječnicima partijskim sankcijama pri čemu je isticao svoje bliske veze sa Špiljkom, Antunom Milovićem, Stankom Stojčevićem, Jakovom Sirotkovićem, tvrdeći da iza njega stoji Partija. U tom razdoblju intenzivno kontaktira Malobabića i Radenka Radojčića.

Kontakt s KOS-om JNA bio mu je Bude Divljaković.

Uspostavlja i veze s Udbom, SDS-om SRH i to s Koljom Družićem, Mišom Deverićem, Slobodanom Platišom i Slavkom Bogdanovićem. Službi daje korisne informacije o stanju u zdravstvu, korupciji, provizijama, devijantnim ponašanjima političara.

U Hospitaliji ulazi i u komercijalne vode pa je omogućio izvjesnom Krsniku prodaju med. aparata po visokim cijenama klinici Kajfeš (magnetska rezonanca) dok joj je na čelu bio dr.Rušinović.

Godine 1988. Pejnović, Rušinović, Malobabić i Platiša razrađuju megaprojekt za izgradnju Like, Banije, Korduna i Dalmatinske Zagore (buduća SAO Krajina) pod radnim nazivom AMPLE – vitez mora, gdje planiraju proizvodnju zdrave hrane, turizam, zdravstveni turizam. Operativac za provođenje bio je Platiša a u projekt su bili uključeni Asim Kurjak, Mirko Barišić, Nikica Gabrić, Stipe Orešković te Škorić. Za navedenu grupaciju postoji neprovjereni podatak da su 1990. osnovali i masonsku ložu.

Od 1988. Platiša napušta SDS Centar Zagreb i zapošljava se u Kajfešu. Znakovito je da je 2010.god. Platiša kao direktor Pupovčevog Centra za razvoj i investicije SNV (srpskog narodnog vijeća) uz pomoć Tesla banke na istim područjima poticao obnovu i razvoj područja nastradalih u ratu te pomagao povratak izbjeglih i raseljenih osoba.

Pejnović se 1991. god zapošljava u Astri na zahtjev Ante Markovića, a zapošljava ga Franjo Gregorić na mjestu direktora komercijalne direkcije. Zajedno s Željkom Tomljenovićem, Darkom Lončarevićem, Mihom Ferenčićem i Nikom Midrićem (svi naslonjeni na obavještajni dio Vojne Službe) razvijaju koncepciju za osnivanje AKD i ALANA kao firmi posredstvom kojih se naoružava RH.

Koncem 1991. postaje direktor predstavništva Astre u Moskvi do 1995. godine, 1995.-1997. radi u predstavništvu Luxemburške tvrtke, 1997.-2001. radi u GTS (Global tele systems) iza koje stoji George Soros.

Od 2001. do 2004. radi u vrijeme narančaste revolucije u Ukrajini u Golden Telecom-u, 2004. -2007. vraća se na dužnosti u Moskvi.

Godine 2008. godine napušta uspješnu karijeru u Rusiji i vraća se u Hrvatsku i formalno se zapošljava u tvrtci Nova Internacional vlasnice Melihe Mehmedagić udane Ivanić kao jedini uposlenik. Obnavlja svoje kontakte sa pripadnicima SDP-a te uz pomoć Nevena Mimice približava se i Stipi Milanoviću kojem je predstavljen kao uspješan menadžer s međunarodnim iskustvom.

Od 2011. do 2012. bio je direktor gradske plinare, a 2012 postaje Predstojnik državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI). Ima veliki utjecaj na Zorana Milanovića i Pejnović, odnosno negov ured postaje mjesto gdje se pripremaju sva kadrovska rješenja od pomoćnika ministara, nadzornih odbora javnih poduzeća i dr.

Znakovito je da Pejnović u intervjuu Nacionalu (br.858 24.4.2012.) iznosi da protokol provjera ne postoji te da se ne bave policijskim provjerama nego razgovaraju s osobama koje poznaju biografiju kandidata te da se koriste novinarskim metodama. Takovo stajalište je poslije javno iznosio i premijer.

Također je obnovio i kontakt s Franjom Gregorićem koji mu je vjerojatno i konzultant.

Sin Nikola star 26 godina 2011. se zapošljava u HBOR-u gdje ubrzano napreduje i postaje i rukovoditelj. Do 2005. pohađao je privatnu školu u Kijevu a od 2005-2009 fakultet u SAD-u.

Prema neprovjerenim informacijama koristeći svoj utjecaj lobira za Ruse poglavito u odnosu INA-MOL.

Komentari

VAŽNO Ako ne vidite komentare ne znači da smo ih zabranili ili ukinuli. Zahvaljujući pravilima Europske unije o privatnosti podataka treba napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook u ovom browseru i omogućiti korištenje kolačića (cookies). Logirati se možete ovdje: https://www.facebook.com/ 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome to možete učiniti na chrome://settings/cookies. Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.