IVANA NINČEVIĆ-LESARDIĆ

'Mirovine su male jer su i plaće male, a ubila ih je država neefikasnom birokracijom i poreznom presijom'

Autor

Marijan Opačak

Mirovinska reforma vruća je tema ovog političkog ljeta, a i jeseni. Najavljena reforma nije ni krenula u redovnu proceduru oko javnog savjetovanja i u saborsko čitanje, a već je izazvala žustre polemike u javnosti. Naravno, najviše su razočarani oni koji će morati raditi duže i više kako bi na kraju svog radnog vijeka imali mirovinu tek nešto veću od iznosa socijalne pomoći, a mnogi će morati posegnuti i za njom kako bi preživjeli. 

22.09.2018. u 08:53
Ispiši članak

Mnogi će reći kako su političari ukrali taj novac budućim generacijama. I u pravu su. Stranke s oba politička spektra naše političke scene ukrale su mnogima budućnost radi užasno kratkoročnog i sebičnog političkog djelovanja. No problem deficita u mirovinskom sustavu nije nastao prije nekoliko godina. On korijene svoje propasti vuče još iz Jugoslavije.

Naime, već tada u nedemokratskom korumpiranom sustavu utemeljenom na nerealnim ekonomskim postulatima i isključivoj kratkovidnosti i partijskom klijentelizmu osobe su odlučile imati manje djece od svojih roditelja. Događalo se to iz više razloga, najvećim dijelom iz obične sebičnosti jer im je tako jednostavno bilo lakše. S obitelji od pet i više djece u kratkom vremenskom roku, demografski gledano, došli smo na obitelji s tek dvoje ili troje djece. 

Radi ili 'krepaj'

Dakle, starenje stanovništva počelo je još prije nekih 40-ak godina, a sistem mirovinskog sustava, unatoč demokratskim promjenama i prelasku na tržišno gospodarstvo, ostao je isti. Naravno, uskoro je postao potpuno neprilagođen, kako zbog nevjerojatnog gubitka tijekom Domovinskog rata, ali i zbog potpune kratkovidnosti političara zbog koje je počelo zaduživanje, a naposljetku  se uz politički nepotizam te zahvaljujući političkom trgovanju sa sindikatima i kupovanju socijalnog mira i glasova na izborima počeo potpuno urušavati. 

Slom ovog sustava je neizbježan jer suštinske promjene u sustavu nema. Ministar Marko Pavić je u pravu kada kaže kako je mirovinski sustav trenutno stabilan, međutim bez velike i nagle promjene do potpunog sloma sustava moglo bi doći kroz sljedećih 20-30 godina, kad umirovljenika bude mnogo više nego uplata u sistem.

Najveći problem ove reforme nije kasniji odlazak u mirovinu zbog kojeg sindikati najavljuju prosvjede i štrajkove ili postepeno prebacivanje novca iz drugog stupa u prvi, već konstantno izbjegavanje suočavanja s realnosti zbog kojeg neće doći do potpune promjene i ukidanja privida imanja istih prava i privilegija kao i nekadašnje generacije umirovljenika koji su koristeći političke privilegije i nepotizam prije vremena otišli u mirovinu ne mareći za budućnost.

Evo kako liberali gledaju na reformu mirovinskog sustava

Saborska zastupnica Mosta nezavisnih lista i jedna od ekonomski liberalnijih zastupnica u Hrvatskom saboru Ivana Ninčević-Lesardić za portal Direktno rekla je kako najavljena mirovinska reforma koja treba stupiti na snagu 1. siječnja 2019. godine još uvijek nije konačni prijedlog zakona te da nije prošla e-savjetovanje.

"Osobno smatram da bi postupni prelazak na isplatu bruto plaće bio najpošteniji izbor. To bi neminovno bio dugačak i zahtjevan proces proces, ali tada biste sami odlučivali što je za vas najbolje i kako ćete ulagati svoj novac kada više nećete biti radno sposobni", smatra Ivana Ninčević-Lesardić

"Tek nakon toga treba proći odbore, prvo i drugo, a možda i treće čitanje. Stvarno ne razumijem koliki će to period građani imati na raspolaganju za dobiti bilo kakvu informaciju o onome sto ih čeka s ovom mirovinskom reformom", rekla je naša sugovornica i dodala kako ne razumije kako će ministar u tako kratkom vremenskom roku uspjeti predstaviti nešto toliko važno kao što je mirovinska reforma.

 

"Kako još uvijek nemamo konačni prijedlog zakona, možemo samo nagađati prema dostupnim informacijama iz medija. Iz svega toga, osobno ne vidim reformu. Produživanje agonije bi bio puno bolji izraz", napomenula je. 

Ninčević-Lesardić objasnila je i zbog čega su mirovine toliko mizerne.  "Prvi stup isplaćuje mirovine za tekuće umirovljenike iz doprinosa koje uplaćuju poslodavci za tekuće zaposlenike. Sam ministar kaže kako nam godišnje nedostaje 17 milijardi kuna za isplatu mirovina, dok se s druge strane hvali rekordno niskom nezaposlenošću. Da je niska stopa stvarne nezaposlenosti rezultat zdrave dinamike gospodarstva, onda ne bi imali katastrofalan omjer zaposlenika i umirovljenika.  1.17 zaposlenih  na 1 umirovljenika", rekla je i dodala kako je u Irskoj je omjer zaposlenih i umirovljenika 2.7: 1, u Švicarskoj 3.5:1! 

"Dakle ključ je u razvoju gospodarstva, otvaranju radnih mjesta i povećanju zaposlenosti.  Mirovine su male jer su i plaće male, i nedovoljan je broj onih koji trenutno uplaćuju mirovinski doprinos. Plaće su male jer je gospodarstvo potpuno nedinamično. Jer ga je ubila država neefikasnom birokracijom i poreznom presijom", rekla je naša sugovornica.  

Napomenula je i kako nam samo mirovinska reforma u ovakvim uvjetima ne može pomoći dokle god ne popravimo omjer od 1.17 zaposlenih na jednog umirovljenika.  "Dakle, praktički jedan zaposlenik mora svaki mjesec zaraditi još za jednu mirovinu, a onda platiti i sve ostale poreze i namete." 

Ivana Ninčević-Lesardić smatra kako će ovakav model međugeneracijske solidarnosti jednostavno doći do točke propadanja. "On kao takav može funkcionirati, ali ne u ovakvim poreznim i gospodarskim okolnostima. Sličan sustav kao u Hrvatskoj imamo u Švicarskoj. Ali s omjerom zaposlenih 3.5:1, zaposlena osoba u Švicarskoj danas mora odvajati samo 11 posto mjesečnih prihoda kako bi osnovni životni standard održala i u mirovini. Kad na to dodamo prosječnu plaću od 6000 CHF, onda se odgovori nameću sami od sebe zašto je kod nas sustav u kolapsu", rekla je naša sugovornica i dodala kako se ovakav sustav kakav mi imamo može kratkoročno održavati, naravno na teret zaposlenika, ali kako bi za dugoročan uspjeh Hrvatska morala napraviti ozbiljan ekonomski zaokret.

"Osobno smatram da bi postupni prelazak na isplatu bruto plaće bio najpošteniji izbor. To bi neminovno bio dugačak i zahtjevan proces. Ali tada biste sami odlučivali što je za vas najbolje i kako ćete ulagati svoj novac kada više nećete biti radno sposobni", smatra zastupnica.

Mostova zastupnica smatra kako bi trebalo promijeniti i način na koji naši mirovinski fondovi sad funkcioniraju i ulažu. "Kratkoročne mjere koje bi predložila su drastično smanjivanje naknada obveznih mirovinskih fondova kako bi se povećali iznosi budućih mirovina i temeljito promišljanje ulagačkih pravila. Kod nas trenutno postoje značajna ograničenja u što sve mirovinski fondovi mogu ulagati pa im je onda najelegantnije ulagati u hrvatske državne obveznice koje imaju status smeća", objasnila je i za primjer dala norveški državni mirovinski fond, inače najveći takav fond u svijetu s 970 milijardi dolara imovine koji kontinuirano povećava rizičnost portfelja. 

"Prinos u drugom kvartalu iznosio je rekordnih 202 milijarde kruna, odnosno 26 milijardi dolara, nakon 499 milijardi kruna u prva tri mjeseca ove godine. Prema internetskoj stranici, u portfelju fonda nalazi se 1,3 posto svih globalnih kompanija u 77 zemalja, a ulagačka strategija svodi se na praćenje indeksa. Daljnje mjere bi još bile pojednostavljenje mijenjanja fonda u 2. stupu od strane građana, budućih umirovljenika, preispitivanje structure troškova poslovanja fondova, poboljšanje korporativnog upravljanja fondovima te sprječavanje klijentelističkih poslova s novcem štediša", rekla je Ivana Ninčević-Lesardić.  

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.