Milošević: U Kninu mi je sunce bilo najmanji problem; za desnicu sam četnik ili ekstremni Srbin, a za umjerene profesionalni Srbin

Na upit što je s hodogramom aktivnosti oko obnove Banovine, rekao je da ga u ovom trenutku nema. 

"Još uvijek radimo dosta usporednih poslova – traje kontejnersko zbrinjavanje ljudi, osiguravanje toplih obroka za sve i te neke vrste prve pomoći. Dakle, krenuli smo u izgradnju kontejnerskih naselja koja će prvenstveno imati stambenu svrhu iako je lokalni plan da negdje imaju i poslovnu. Pa imamo rušenje, potom još uvijek imamo ove brze preglede statike koje želimo završiti do kraja mjeseca – da sve oštećene građevine imaju naljepnicu. Na koncu tu je i procjena štete: u sljedećih mjesec dana trebamo procijeniti kolika je ukupna šteta koju je potres prouzročio kako bismo mogli podnijeti zahtjev Europskoj komisiji za fond solidarnosti da nam se odobre sredstva za obnove javnih zgrada. A ove druge, privatne i gospodarske, rješavat ćemo kroz druge izvore i fondove, na kraju i kroz državni proračun", rekao je Milošević u intervjuu za Večernji.

Dodao je da je neki dan bio kod žene u selu pokraj Gline koja živi na kraju naselja, na kraju jedva prohodnog puta.

"Žena ima nešto ovaca i janjadi, privremeno je smještena u Glini, no tri puta dnevno dolazi na selo i na bočicu hrani janjce. I kad vidim tu ženu i to njezino razrušeno imanje, tu njezinu borbu, žilavost, kako to ne želi pustiti, to mi je motiv da ih ni mi ne smijemo pustiti, da im moramo pomoći da ostanu. Jer, ako se oni u svoj toj svojoj nama ima solidarnosti i pozitive".

Upitan o odnosima Hrvata i Srba, koji su se primjerice u BiH popravili, komentirao je i odnos Hrvatske i Srbije. 

"To je još dugotrajniji proces i odnos Beograda i Zagreba je ključan. Legitimno je i da Vlada u Zagrebu i u ona u Beogradu štite interese svoje države, ali jasno je da moraju pronaći i zajedničke točke, a njih je mnogo: položaj manjina, ekonomija, zajednička europska budućnost… Iako se čini kao da nema nikakve komunikacije, ja je vidim. U Srbiji je sad bilo dosta dobrih poteza prema hrvatskoj manjini, u Beogradu su Hrvati dobili odličan prostor za kulturne djelatnosti. Srbijanska vlada je na prvoj sjednici nakon potresa objavila da je uplatila milijun eura na račun za pomoć Baniji, na prijedlog predsjednika Vučića, a potom je i Gospodarska komora Beograda uplatila određen iznos. To su dobre i pozitivne geste i simboli koji samo mogu pojačati dobrosusjedsku politiku. Neće se preko noći sve promijeniti jer ostaje dosta otvorenih i važnih pitanja, poput nestalih, gdje bi doista trebalo pokazati dobru volju i napredak. To opterećuje obje zemlje jer su na popisima nestalih i Srbi i Hrvati. No ne bih ih tako gledao jer to su prije svega nestali ljudi i njihove obitelji zaslužuju da ih pronađemo, odnosno da damo sve od sebe da ih nađemo. To su velike traume", kazao je.

O Kninu, ocu...

Je li mu bilo teško biti u Kninu?

"Najmanja mi je briga bilo sunce koje je druge mučilo, ja ga nisam ni osjetio iako sam bio u odijelu. Nije mi bilo lako, teško je to objasniti, znao sam da sam u fokusu javnosti… Ali bio sam čvrsto donio tu odluku i nije bilo povratka... Nisam je, naravno, donio sam, ali sam u sebi prelomio i to je bilo to. Nisam se predomišljao jer sam smatrao da činim dobru stvar, da činim nešto što je zalog za budućnost. Puno bi mi lakše bilo da nisam išao i da sam prepustio štafetu nekom drugom. No računao sam: sad sam na toj poziciji i ja moram, ne gledajući što je meni ugodno ili svoj kratkoročni politički interes".

Na upit je li njemu netko ubijen, odgovorio je da je to bila baka, što se i zna, a osvrnuo se na činjenicu da mu je otac bio u HV-u. 

"Ocu je bilo teško, zato ja i nisam o tome nikome govorio. Ali nismo nikada ni ja i on to raspravili na pravi način. I uza sve što je doživio tijekom rata, na kraju ga je dočekalo ubojstvo majke. Na sve nas je to jako utjecalo. To je bilo devastirajuće. Ali nije moja priča ništa posebna, njih je na tisuće. Povijest ne može biti crno-bijela, tu je mnogo nijansi, meni se javilo mnoštvo ljudi sa svojim pričama, svatko od nas nosi neku traumu iz rata, netko je nekoga izgubio ili ima neku tešku priču koju čuva duboko u sebi. Nisam nikada mislio da ću doći u situaciju da moram to javno ispričati, ali kad sam odlučio ići do kraja, morao sam objasniti svojim riječima zašto idem u Knin, što želim postići, pa tko shvati, shvati. Sad kad je umrla Mira Furlan, čitam njezino pismo iz 1991., to pismo bilo je izgubljeno u prostoru i vremenu, nije dospjelo do nikoga. Zapravo više je imalo odjeka sada i ljudi su konačno čuli što je ona htjela reći i bilo im je žao što je onda nisu slušali".

Na konstataciju da političku karijeru gradi kroz nacionalnu stranku koja nema veliki domet i da ju je trebao graditi kroz neku jaku mainstream stranku i tako imati puno više političke moći, odgovorio je da se to rojilo i njemu u glavi, ali i da je imao ponuda. 

"No životne okolnosti su me vodile u tu manjinsku politiku i ušao sam preduboko u nju. Dakle, i prije nego što sam se počeo baviti politikom, bavio sam se problemima Srba povratnika i jednostavno ušao u šprancu u kojoj želim napraviti pomak. Vjerujem u to što radim. Mislim da bi mi bilo lakše u mainstream stranci nego u manjinskoj jer se stalno moram boriti protiv predrasuda. Ali cijeli se život borim protiv njih. S jedne strane, što god napravio, za desnicu sam četnik ili bar ekstremni Srbin, pogotovo kad se još prezivaš Milošević. S druge strane, umjereni te ljudi gledaju kao profesionalnog Srbina. Brojne mainstream stranke zalažu se za nacionalnu ravnopravnost, ali mi nismo dosegli tu razinu da te probleme možemo prepustiti samo njima", rekao je Milošević.