Milardović pojasnio što bi u Hrvatskoj trebalo promijeniti nakon 'korone'

"Danas je svima jasno da je zdravlje najvažnije. Čuvajmo onda sustav javnog zdravstva. Odustanimo od njegove privatizacije, jačajmo vlastitu industriju medicinske opreme, jačajmo medicinske i farmaceutske institucije poput Imunološkog zavoda. Mi kao društvo moramo napraviti sve da izbjegnemo da nas jednoga dana vojska pokapa kao što škovacini bacaju smeće na smetlište", upozorava Milardović.

Zdravstvo je svih ovih godina potpuno bilo u drugom planu. Idući elementi nove društvene paradigme trebali bi biti znanost i obrazovanje: oni će odigrati ključnu ulogu u transformaciji vrijednosti, kako bi građani naučili temelje samoodrživosti.  

"Kada kažem samoodrživost, nipošto ne mislim na zatvorenost ili izoliranost. Samoodrživost je ono što se u sociologiji naziva autopoetičnosti. Upravo će to postati središnja točka novog sustava vrijednosti. To ne znači zatvaranje zemlje, nego osiguravanje da ona vlastitom proizvodnjom pokriva svoje potrebe", ističe Milardović.

Treći element je transformacija ekonomske politike. Pri čemu IT sektor treba dobiti središnju ulogu.

Četvrti element je ulaganje u poljoprivredu.

"Hrvatska se mora okrenuti vlastitoj proizvodnji hrane, a kontra uvoza. U ovoj krizi pokazuje se koliko opasan zapravo  može biti visok stupanj ovisnosti o uvozu. A Hrvatska bi mogla izvoziti hranu. Nova politika treba aktivirati neretvanski i zadarski kraj, Dalmatinsku zagoru, Liku koja izgleda kao prerija i naravno Slavoniju.  Nikada više nepogodovati uvoznom lobiju i zelenoj mafiji koja je hrvatsku poljoprivredu upropastila", tvrdi Milardović.

Hrana je strateška industrija i nju, uvjeren je on, treba snažno poticati.

Peti stup je energetska politika. Stvaranje zaliha i ulaganje u obnovljive izvore energije. Sve ono što društvo može učiniti samoodrživim.

Šest važni element nove društvene paradigme trebao bi, smatra naš sugovornik, biti turizam.

"Zamislimo katrigu sa šest nogu. Ona je čvrsta, stabilna, ne prevrće se lako. E takvi su i stupovi o kojima ovdje govorimo. Šest javnih politika tvorile bi novu društvenu paradigmu koja bi bila okosnicom autopoetičnog ili samoodrživog sustava otpornog na prirodne i društvene krize", pojašnjava Milardović.

On naglašava da Hrvatska pritom nipošto ne bi bio zatvorena u sebe u odnosu na globalno okruženja. Sve je, naravno, podređeno tome da država ima dostatno resursa, opreme i znanja da preživi neke buduće krize. No ne znači da višak ne treba izvoziti, da ne treba surađivati sa znanstvenicima drugih zemalja, da ne treba postojati interakcija i da zemlja treba biti izolirana.

"To nipošto. U trenutka kada svijet okreće leđa globalizaciji, Hrvatskoj treba glokalizacija. Što prije to shvatimo, prije ćemo se izvući iz krize", zaključuje Milardović.